Prvi srpski skaut dr. Miloš Popović, zvani “Stari bor”

2534

U periodu dugom skoro jedan vek, skauti tj. izviđači su delili sudbinu svoje zemlje i pokreta. Prva skautska organizacija u Srbiji formirana je početkom juna 1911. u Nišu, u vreme neposredno pred Balkanske ratove. Od stotinak malih četnika dobrovoljaca, “zlatibresko čedo”, Miloš Popoviić osniva prvu izvidničku jedinicu u Srbiji, četu “Beli orao”. Prvu akciju – marš su izveli 20. juna 1911. Taj datum se smatra danom osnivanja organizacije u Srbiji. Kasnije su pomagali nadleštvima i bolnicama. Početak Prvog svetskog rata prekinuo je aktivnosti mladih četnika.

Osnivač Društva skauta, kasnije i Saveza izvidnika Srbije, Miloš Đ. Popović je rođen 27. februara 1876. godine u Čajetini. Bio je izuzetan čovek svoga doba.

Milošev otac, Petar Đ. Popović je rođen 1842. godine u Čajetini. Pošto je završio Užičku polugimnaziju i Kragujevačku gimnaziju, izučava pravo na Liceju u Beogradu. Bio je visoki činovnik u više okruga, potom sudija u rodnom mestu Čajetini, gde na granici sa Turskom radi na izradi katastra Zlatibora, i u Kragujevcu. Sa mesta predsednika Okružnog suda u Smederevu penzionisan je zbog bolesti od koje je preminuo u 1890, u 48. godini života.
Majka Jelisaveta je vodila domaćinstvo i imala značajnu ulogu u Miloševom vaspitanju. Rođena je 1850. godine u Rači Kragujevačkoj. Preminula je 1931. godine. Petar i Jelisaveta pored sina Miloša imali su još dva sina i kćer.

Miloš se školovao u Užicu, Smederevu, Beogradu i Beču, gde je 1901. godine doktorirao medicinu. Školovan za lekara, a specijalizovan za zubara, prvi je na srpskom jeziku objavio knjige o nezi i čuvanju zuba. U Beogradu je u Glavnoj vojnoj bolnici osnovao vojnu zubnu stanicu, a nekoliko godina kasnije i u Nišu. Početkom 1917. godine, uz pomoć ledi Tebit, osnovaće i zubnu stanicu u Vodeni (Grčka). U to vreme veliki broj ljudi pije alkohol, a time izazvani zdravstveni problemi i visoka smrnost među decom i omladinom, naveli su dr Miloša Popovića na ideju o osnivanju pokreta protiv ove opasne i ružne navike – alkoholizma. Po povratku u Srbiju, 1901. godine, sa Dr Jovanom Danićem (prvim srpskim neuropsihijatrom) na čelu i Dr M. Miljkovićem, osniva pokret pod nazivom Savez trezvene mladeži. U proleće 1912. godine Savez trezvene mladeži je brojao 80 kola sa 8.000 članova širom zemlje. Na čelu liste najistaknutijih trezvenjaka je bio je Kralj Petar I, veliki dobrotvor i doživotni lični apstinent. Veliku pomoć pokretu pruža i dr Avgust Forel. Uskoro pokret dobija podršku Gut-templerskog reda (Dobrih hramovnika). Usvojena je gut-templerska organizacija (uspostavljanje loža) i pravilo apstinencije (potpunog uzdržavanja). Ko god je pristupio pokretu obavezivao se “da alkohol neće ni uzimati, ni spravljati, ni drugome davati”. Zahvaljujući materijalnoj pomoći Dobrih hramovnika, štampan je niz prevedenih i originalnih knjiga i brošura u kojima se ukazivalo na svu pogubnost alkohola, i zaraznih bolesti, posebno tuberkuloze.

Skaut dr Miloš Popović
Skaut dr Miloš Popović

Iako je trezvenjački pokret među đačkom omladinom uzimao sve više maha, Dr Miloš Popović ipak nije bio zadovoljan. Smatrao je da se jedna velika i loša navika, kao što je alkoholizam, ne može tek tako smanjivati i na kraju iščeznuti. Jedino rešenje je bila neka druga, jača navika koja bi ga istisnula. Smatrao je da trezvenjaštvu nedostaje – sadržaj. Sadržaj je našao u skautizmu (izviđaštvu).

Godine 1908. dobija knjigu nemačkog vojnog lekara dr Liona, koja je u stvari bila nemački prevod knjige Roberta Bedena Pauela – Izviđaštvo za dečake. Dr Miloš Popović objavljuje njene odlomke. Reč skaut prevodi kao četnik. Prevod ove reči obrazložio je ovako:
“Mi u našoj istoriji nismo imali izvidnike, koji se kreću po prašumama i nepoznatim prostranstvima, ali jesmo uskoke, hajduke i četnike, koji su branili čast i imovinu svog naroda.” Prevod reči skautizam je glasio četništvo, pa su tako i pripadnici novostvorene organizacije nazivani malim četnicima. Po stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, radi doprinosa miru u državi, umesto četnik prihvata se reč izvidnik, koja se zadržala do današnjih dana.

Nastaje časopis Saveznik – Četnik. U to vreme prodaja časopisa Saveznik – Četnik na teritoriji susedne Austrougarske carevine biva zabranjena, a prevedenu Lionovu knjigu pod naslovom Četnik u Srbiji niko nije hteo da objavi. Dr Miloš Popović je odlučio da to uradi o svom trošku. Nakon izlaska knjige, Srpski književni glasnik (br.269) je obasipa pohvalama i naziva je zlatnom knjigom za omladinu, dok je istovremeno Austrougarske vlasti proglašavaju opasnom. Tokom okupacije Srbije u vreme Prvog svetskog rata (1915 – 1918) za knjigom se tragalo. Oduzimana je i spaljivana kada god bi neki austrijski vojnik naišao na nju. Na sreću, neke knjige su ipak ostale sačuvane, pa je tako nakon oslobođenja, 1925. godine ova knjiga preštampana, ali pod naslovom “Izvidnik”.

Princ Petar Drugi Karađorđević, dete skaut
Princ Petar Drugi Karađorđević, dete skaut

U trezvenjačkom pokretu Dr Miloš Popović je najistaknutiji, putuje po Srbiji i po školskim dvorištima okuplja omladinu. Pod njegovim uticajem sastavljani su ili prevođeni, pa izvođeni, kratki pozorišni komadi: “Da sam ranije znao”, “Kobna čaša”, “Mrtvaci, a pijete”. Užička omladina je prihvatala plemenite i humane ciljeve trezvene mladeži: odvikavanje od pušenja, alkohola, kocke, negovanje moralnih vrednosti, uzajamnosti, spremnosti da se “odgovori dužnostima”, koje u budućnosti očekuje omladinu. Ove ideje su zahvaljujući dr. Milošu, koji je bio vezan za zlatiborski kraj, počele da jačaju pred balkanske ratove, kada se javlja i “nacionalno osvećavanje” i traganje za vrednostma i porukama iz istorije. Godine 1910 tokom svog boravka u Užicu dr. Miloš je posetio užičku Gimnaziju kada se i osnivaju kola Saveza trezvene mladeži “Pobeda” i “Zlatibor”, a u Privatnoj ženskoj Gimnaziji kolo “Srpkinja”.

Prvi svetski rat je prekinuo sve. Neumorni Dr Popović obnovio je njihov rad 1917. godine u Vodeni. Naziv Mladi četnici se zadržao sve do kraja Prvog svetskog rata i formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada se reč četnik zamenjuje nazivom skaut.
Prva Svetska skautska konferencija održana je u Londonu 1920. Na Konferenciji je doneta odluka da se osnuje Svetski skautski biro sa sedištem u Londonu. Prvi Svetski skautski Džembori održan je u hali Olimpija, u Londonu, tada najvećoj građevini u Engleskom kraljevstvu, čija pokrivena površina zauzima 4 hektara. Na Džemboriju je učestvovalo 8.000 izviđača, od čega 16 izviđača iz Srbije, koji su bili na školovanju u Velikoj Britaniji. U okviru Džemborija održana Prva svetska skautska konferencija. U jednoj od mnogobrojnih poruka i saveta izvidnicima i njihovim vođama, dr Miloš Đ. Popović je, između ostalog, napisao: “…nemajući dovoljno praktičnog i tehničkog iskustva, naš pokret pre Prvog svetskog rata, može se smatrati samo kao preteča pravom…”

Dr Miloš Popović, vođa skauta
Dr Miloš Popović, vođa skauta

Posle rata dr. Miloš Popović putuje po Srbiji i po školskim dvorištima okuplja omladinu. Godine 1926. dolazi u Užice i osniva Skautsku organizaciju. U gimnazijskom dvorištu tada je rekao: “Prva i najvažnija dužnost nas skauta je da naučimo da budemo zdravi, radi nas samih, ali i porodice, naroda, države, i ako hoćete čitavog čovečanstva. Skautizam je škola zdravlja, opstanka i moralnosti. Način sticanja korisnih navika, koje istiskuju ubilačke. Slovenskim nacijama nedostaje dovoljno razvijeno osećanje dužnosti. Razvijanje tog osećaja jedan je od najvažnijih zadataka skautizma. Odgovornost za sopstveno zdravlje i ponašanje”.

Užički skauti su imali zadatak da “u prirodnom ambijentu” na izletima, životom u prirodi, najšće na Zlatiboru, razvijaju kod mladih naviku za rad “veštinu zanata”, ljubav prema muzici, slikarstvu. Etičke maksime članova bile su: druželjublje, skromnost, istonoljublje i potpuna apstinencija od alkohola i duvana. Prema uzrastu članova, Steg skauta se delio na: vučiće, pčelice, izvidnike, brđane, planinke, stanarice itd. Skauti postaju veoma popularni među užičkom omladinom, najpre u Gimnaziji, od kojih se ističu: Milorad Vimić, Bran Jevremović i Đorđe Karaklajić. Prihvativši organizaciju, pravila, veštine, odevanje, oznake, već u to doba skauta sveta, užički skauti prihvatiše dublje vaspitne ciljeve: vera u Boga, poštovanje vladara, pomaganje vlastima ali i slabima, poštovanje tuđe imovine, činjenje dobrih dela, uzdanje u starijeg (roditelja, starijeg brata, druga), uzdanje u lekara. I dalje se neguje ideja trezvene mladeži. Najveće zasluge za rad Društva ima profesor u užičkoj Gimnaziji, Milutin Smiljanić, koji uz pomoć Save Radosavljevića rukovodi društvom, koje dobija nove podsticaje i aktivne sadržaje. Povezuju se radnička i seoska omladina preko lista “Trezvenost” 1929. god. i “Mlada trezvenost” 1931. god. Listovi kritički preispituju ekonomske i socijalne prilike, proširuju programske akcije i doprinose masovnosti i popularnosti društva.

Posle Drugog svetskog rata dr. Miloš Popović radi na osnivanju Izviđača u Titovoj Jugoslaviji. Umro je 7. septembra 1954. godine u 79. godini života. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.