KALEIDOSKOP
- razna pripovedanja -
Pripovedanja užičkih autora o stvarima stvarnim i nestvarnim
Badnji dan, sećanje starog Užičanina Marka Markovića
Prolazeći svake godine, pred Božić, pored prekrasno ukrašenih izloga u kojima caruju Deda Mrazevi, irvasi, bogato ukrašene jelke sećanje me vraća u prošlost. Vracam...
Crtice iz sećanja Staroužičana o životu u porodicama pre Prvog sv. rata (2)
Šta još da ti kažem o Užicu pre Prvoga sv. rata šećera još nije bilo u kockama, ni u prahu, već samo u „glavama“....
Crtice iz sećanja Staroužičana o školi pre Prvog sv. rata (1)
Za poslednjh 40 godina, odkako sam rešio da se bavim prošlošću moga rodnog Užica nakupilo se dosta toga. Dnevnika, zapisa, sa tavana ali i...
Sećanje Vidosava Petkovića, pečatara Ravnogorskog pokreta
Starina Vidosav Petković je pripovedao svoje sećanje februara 2002. godine. Njegovo pripovedanje sam dopunio sa fotografijama iz foto zbirke udruženja Užičanstveno pateći njegovu priču....
Nekada i sada “bistro” na Đetinji, gde se praćakaju i vraćaju ribe
Prvo su proterali ribokradice sa Đetinje strogom kontrolom, uz pomoć užičke policije, jer ribočuvari tada nisu imali velika ovlašćenja.
Pričica koja se može dograđivati, o Užičanki Zorici
Krajem šezdesetih godina, tada jedna od najlepših užičkih devojaka Zorica Lajko se zaljubila u poznatog užičkog mizičara Bora Mijailovića.
Užičanstveno i novinari
Moje razočarenje u medijske kuće je nestalo posle nekoliko dana, kad su se na izložbi pojavili mali đačići osnovci, a autor je bio zbog toga sretan.
“Draganče zna da čita, ko ga je naučio”
Kad sam imao pet godina, te 1957, tata je doneo kući prvi Borbin "Kekec", pandan Politikinom zabavniku.
Kako je nobelovac Peter Handke poklonio celom Užicu knjigu
Oduševljen Užicem i Užičanima napisao je posvetu: „Za Milovana i celo Užice“ zaokruživši da naglasi „celo“.
Kako sam postao disko džokej i kolumnista
Nisam želeo da posegnem za drugim izvorima informacija. Kretao sam se tim, ograničenim koordinatama: sa leve na desnu stranu foto stripa, od vrha ka dnu, i da hvatam, beležim detalje.
O najpopularnijem užičkom automobilu „Fići“ i njegovom najboljem YU vozaču brkajliji „Vići“
Ovaj visoki brkajlija iz Užica, višestruki državni prvak u reliju, jedva je uspevao da uđe u kabinu malenog automobila.
Prvi uticaj Bitlsa na početak užičke bit scene
VIS koji je mladim Užičanima najuspešnije predstavio muziku Bitlsa zvao se “Veseli dečaci”.
O našem odnosu prema arhitekturi u gradu
Nemarnost prema građenoj sredini u kojoj živimo nas mnogo košta. Direktno i indirektno.
Sećanje Goronjić Predraga zapisano 1999. godine
Mislili, mislili i smislili. Neko se doseti da pišemo stihove o „Slobodi“ i to pohvalne.
O dudovima, svilen bubi i najređem evropskom leptiru koji se krije u Užicu i...
Belog duda je tokom 19. veka u užičkom kraju bilo veoma brojno drvo, čijim su se listom hranile larve gusenice od čijih se čaura proizvodila svila.
I užički Stari grad ima lagume
Lagum je mesto tame. Ova turska reč i u našem jeziku predstavlja podzemni prolaz, a datira još iz srednjeg veka, kada je podrazumevao podzemni prolaz van njegovih zidina.
Sretna deca iz Gradske ulice i detinjstvo koje je otišlo u tandariju
Važno je bilo da deca uvek budu na vreme kući na ručku ili večeri. “Napolju” su deca mogla da budu do zalaska sunca, a onda u krevet.
OK u vreme dolaska panka
Pank je dolazio na velika vrata u Užice, dok su Titovi omladinski funkcioneri u Užicu još uvek razmišljali kako da osvoje urbanu omladinu s patizanskim pesmama.
Nestajanje starog Užica
Opštinski urbanisti kao da nisu bili svesni zločina koji čine prema gradu, lako su davali dozvole i nisu se ni za korak pomerili od onih koji su te dozvole ranije izdavali pod političkim pritiskom.
Užička pošta, od tatara do Post – ekspresa
Posle sticanja pune autonomije, u kneževini Srbiji organizovana je nova poštanska služba.
Malecno sećanje
Fejs prijateljica Suzana Đurović setila se kada ju je u svom studiju "Vukosava" slikao majstor Ilija Lazić i poslala fotografiju.
Užičani su voleli svoje parkove
Užičani su voleli svoja dva parka, Veliki i Mali.
Gde smo rođeni mi Užičani iz pedeset i neke?
Ipak, 1952. godine, porodilište je preseljeno u Dositejevu ulicu. Sledećih 9 godina u njemu su rođeni svi Užičani iz pedeset i neke.
Kako smo voleli i bili čekalice druga Tita
Na korzou gotovo da nije bilo nikoga. Tek tu i tamo poneka grupica. Bila je ugašena javna rasveta. Ceo grad je bio u polumraku.
O posebnom Užičaninu Vladu Levom, zvanom Štringla
Dođu ženske, sednu sa Vladom Levim za sto i prilazi Džaja pa kaže: “Gde si bre Levi”, a Levi će ti na to: “Koji si ti?”
Kako su Užičani slutili dolazak Drugog svetskog rata
Intelektualan svet je doduše mogao često u “Politici” da pročita članke o događanjima u Nemačkoj koje je pisao stalni dopisnik iz Berlina koji se potpisivao sa “X Y”.
Izgled đaka starog Užica – I Hari Poter nosi đačku uniformu
Užički osnovci i srednjoškolci su nekada prvo nosili šajkačice na glavi sa oznakom razreda.
TU – ČA između Era i Grebića
Tokom svoje tridesetpetogodišnje vladavine, Tito je u Čačku bio sedam puta, ali uvek u prolazu, na putu ka Užicu.
Tajni plan grada Užica
Svaki čovek je jedinstvena i neponovljiva pojava, samo treba otkriti ono što je u njemu jedinstveno i neponovljivo.
Cipiripi
Čika Ljubo Dubljanin je bio sinonim navijačke strasti užičke "Slobode". Radovali smo se "Slobodinim" utakmicama, ali i Ljubinim komentarima. Na ovoj fotografiji Ljubo i igrači...
Užička snajka bila je inspiracija za roman Mirijam “Ranjeni orao”
Njena glavna junjakinja u Romanu „Ranjeni orao“, ustvari je bila lepa plavuša koja se zvala Dragica Crnčić, rođena 1914. godine.
Kad su užički švaleri bili jastrebovi
Po ugledu na primorska mesta, naši užički momci postaju „jastrebovi“, a o njima se ispredaju neverovatne priče, ali i istinita pripovedanja.
Nekadašnji Titov grad u trudu da zaboravi Titovo doba
Grad miljenik Titove vlasti u posleratno doba je preterao, gotovo sve ulice su bile sa imenima partizana, manje ili više poznatih revolucionara, događaja iz revolucije, bratskih republika.
O Đorđu R. Mrkonjiću
Pradeda je pripadao ljudima novog kova, koji su se stidljivo pojavljivali u gradovima širom Srbije: mladi, okretni i ambiciozni.
Šnjavi
Dobro poznat građanima i seljacima, vrednima i dokonima, fudbalerima i milicionerima, bio je uvek spreman za brzu akciju da se nešto ušićari i zaradi.
Kako se mlela kafa?
Tu je maštovito izgravirana džezva, uspomena sa sarajevske Baščaršje, iz koje se “čuje” na daleko miris.
Urbanizam i renesansa, prvi hotel, dobošari i razglasna stanica
Bojim se da će naši unuci samo u prisećanju izgovarati reč „čaršija“, a da neće ostati ni jednog obeležja nekadašnje lepe i dične stare užičke čaršije.
Kako smo u Užicu počeli da pravimo boga među nama
Gradeći Titov kult ličnosti decenijama, uspeli smo da od njegovog “lika i dela” napravimo u javnosti neustrašivog, bezgrešnog i nepogrešivog vođu.
Letovanje u Prčnju 1964.
I tako odem sa ocem na more, gde je on obučavao nepliveče...
Užičke Dečije nedelje
Pedesetih i šezdesetih godina prošloga veka se održavala "Dečija nedelja".
Obdaništa i fotografije za uspomenu Ane i Danice
Tako su i fotografi pratili modu. Prve fotke, uspomene iz vrtića, bile su uokvirene diznijevim junacima.
Topla priča o užičkim bioskopima sa hladnim The End-om
A onda, kao da se stvarno dogodilo, kao da je popularni Đoko Filmadžija stvarno ugasio svetlo u čuvenom bioskopu „Partizan“.
Venčići i zvončići na Vrbicu
Užičke posleratne generacije pamte Vrbicu po venčićima i zvončićima koje su nosili, uberu ili naseku grančice i prutiće vrbe u vreme kad ona počinje da pupi i lista.
Zaboravljeni ulični poslovi staroga Užica
Nema više mnogih zanata bez kojih se nekada život u Užicu nije mogao zamisliti, nema više ni mnogih zanimanja od koristi gradskom stanovništvu.
U vremenu Omladinskog kluba, zlatnom dobu užičkog roka (treći deo)
U to vreme užički Omladinski klub je poznat u regionu po organizaciji dobrih rok koncerata.
U vremenu Omladinskog kluba, zlatnom dobu užičkog roka (drugi deo)
Mi sviramo, pa nastavlja program Gago Kovač, pa opet mi, publika je bila stvarno oduševljena.
U vremenu Omladinskog kluba, zlatnom dobu užičkog roka (prvi deo)
Prvi put sam ga čuo, ali nisam znao da je to rokenrol, negde u leto 1960. godine.
Kako je u Užicu slavljen Prvi maj
Užičani su prvi put proslavili Prvi maj 1897. godine. Zborno mesto je bila kafana Miladina Radovića.
Uz prisećanja Aca Dejovića o užičkim bobovima i trkama
Bobovi se u Užicu ne voze od sedamdesetih godina 20.veka. Tada je sa strmih užičkih ulica nestalo i ligura, potkovanica i sličuga...
Za Užičane uvek je to bila „Glavna ulica“ na kojoj se „korziralo“
Do Drugog svetskog rata deo užičke Glavne ulice od Maloga parka do današnjeg Muzeja zvao se ulica Miloša Velikog.