KALEIDOSKOP

- razna pripovedanja -
Pripovedanja užičkih autora o stvarima stvarnim i nestvarnim

Badnji dan, sećanje starog Užičanina Marka Markovića

Badnji dan, sećanje starog Užičanina Marka Markovića

Prolazeći svake godine, pred Božić, pored prekrasno ukrašenih izloga u kojima caruju Deda Mrazevi, irvasi, bogato ukrašene jelke sećanje me vraća u prošlost. Vracam...
Crtice iz sećanja Staroužičana o životu u porodicama pre Prvog sv. rata (2)

Crtice iz sećanja Staroužičana o životu u porodicama pre Prvog sv. rata (2)

Šta još da ti kažem o Užicu pre Prvoga sv. rata šećera još nije bilo u kockama, ni u prahu, već samo u „glavama“....
Crtice iz sećanja Staroužičana o školi pre Prvog sv. rata (1)

Crtice iz sećanja Staroužičana o školi pre Prvog sv. rata (1)

Za poslednjh 40 godina, odkako sam rešio da se bavim prošlošću moga rodnog Užica nakupilo se dosta toga. Dnevnika, zapisa, sa tavana ali i...
Sećanje Vidosava Petkovića pečatara Ravnogorskog pokreta

Sećanje Vidosava Petkovića, pečatara Ravnogorskog pokreta

Starina Vidosav Petković je pripovedao svoje sećanje februara 2002. godine. Njegovo pripovedanje sam dopunio sa fotografijama iz foto zbirke udruženja Užičanstveno pateći njegovu priču....

Nekada i sada “bistro” na Đetinji, gde se praćakaju i vraćaju ribe

Prvo su proterali ribokradice sa Đetinje strogom kontrolom, uz pomoć užičke policije, jer ribočuvari tada nisu imali velika ovlašćenja.

Pričica koja se može dograđivati, o Užičanki Zorici

Krajem šezdesetih godina, tada jedna od najlepših užičkih devojaka Zorica Lajko se zaljubila u poznatog užičkog mizičara Bora Mijailovića.

Užičanstveno i novinari

Moje razočarenje u medijske kuće je nestalo posle nekoliko dana, kad su se na izložbi pojavili mali đačići osnovci, a autor je bio zbog toga sretan.

“Draganče zna da čita, ko ga je naučio”

Kad sam imao pet godina, te 1957, tata je doneo kući prvi Borbin "Kekec", pandan Politikinom zabavniku.

Kako je nobelovac Peter Handke poklonio celom Užicu knjigu

Oduševljen Užicem i Užičanima napisao je posvetu: „Za Milovana i celo Užice“ zaokruživši da naglasi „celo“.

Kako sam postao disko džokej i kolumnista

Nisam želeo da posegnem za drugim izvorima informacija. Kretao sam se tim, ograničenim koordinatama: sa leve na desnu stranu foto stripa, od vrha ka dnu, i da hvatam, beležim detalje.

O najpopularnijem užičkom automobilu „Fići“ i njegovom najboljem YU vozaču brkajliji „Vići“

Ovaj visoki brkajlija iz Užica, višestruki državni prvak u reliju, jedva je uspevao da uđe u kabinu malenog automobila.

Prvi uticaj Bitlsa na početak užičke bit scene

VIS koji je mladim Užičanima najuspešnije predstavio muziku Bitlsa zvao se “Veseli dečaci”.

O našem odnosu prema arhitekturi u gradu

Nemarnost prema građenoj sredini u kojoj živimo nas mnogo košta. Direktno i indirektno.

Sećanje Goronjić Predraga zapisano 1999. godine

Mislili, mislili i smislili. Neko se doseti da pišemo stihove o „Slobodi“ i to pohvalne.

O dudovima, svilen bubi i najređem evropskom leptiru koji se krije u Užicu i...

Belog duda je tokom 19. veka u užičkom kraju bilo veoma brojno drvo, čijim su se listom hranile larve gusenice od čijih se čaura proizvodila svila.

I užički Stari grad ima lagume

Lagum je mesto tame. Ova turska reč i u našem jeziku predstavlja podzemni prolaz, a datira još iz srednjeg veka, kada je podrazumevao podzemni prolaz van njegovih zidina.

Sretna deca iz Gradske ulice i detinjstvo koje je otišlo u tandariju

Važno je bilo da deca uvek budu na vreme kući na ručku ili večeri. “Napolju” su deca mogla da budu do zalaska sunca, a onda u krevet.

OK u vreme dolaska panka

Pank je dolazio na velika vrata u Užice, dok su Titovi omladinski funkcioneri u Užicu još uvek razmišljali kako da osvoje urbanu omladinu s patizanskim pesmama.

Nestajanje starog Užica

Opštinski urbanisti kao da nisu bili svesni zločina koji čine prema gradu, lako su davali dozvole i nisu se ni za korak pomerili od onih koji su te dozvole ranije izdavali pod političkim pritiskom.

Užička pošta, od tatara do Post – ekspresa

Posle sticanja pune autonomije, u kneževini Srbiji organizovana je nova poštanska služba.

Malecno sećanje

Fejs prijateljica Suzana Đurović setila se kada ju je u svom studiju "Vukosava" slikao majstor Ilija Lazić i poslala fotografiju.

Užičani su voleli svoje parkove

Užičani su voleli svoja dva parka, Veliki i Mali.

Gde smo rođeni mi Užičani iz pedeset i neke?

Ipak, 1952. godine, porodilište je preseljeno u Dositejevu ulicu. Sledećih 9 godina u njemu su rođeni svi Užičani iz pedeset i neke.

Kako smo voleli i bili čekalice druga Tita

Na korzou gotovo da nije bilo nikoga. Tek tu i tamo poneka grupica. Bila je ugašena javna rasveta. Ceo grad je bio u polumraku.

O posebnom Užičaninu Vladu Levom, zvanom Štringla

Dođu ženske, sednu sa Vladom Levim za sto i prilazi Džaja pa kaže: “Gde si bre Levi”, a Levi će ti na to: “Koji si ti?”

Kako su Užičani slutili dolazak Drugog svetskog rata

Intelektualan svet je doduše mogao često u “Politici” da pročita članke o događanjima u Nemačkoj koje je pisao stalni dopisnik iz Berlina koji se potpisivao sa “X Y”.

Izgled đaka starog Užica – I Hari Poter nosi đačku uniformu

Užički osnovci i srednjoškolci su nekada prvo nosili šajkačice na glavi sa oznakom razreda.

TU – ČA između Era i Grebića

Tokom svoje tridesetpetogodišnje vladavine, Tito je u Čačku bio sedam puta, ali uvek u prolazu, na putu ka Užicu.

Tajni plan grada Užica

Svaki čovek je jedinstvena i neponovljiva pojava, samo treba otkriti ono što je u njemu jedinstveno i neponovljivo.

Cipiripi

Čika Ljubo Dubljanin je bio sinonim navijačke strasti užičke "Slobode". Radovali smo se "Slobodinim" utakmicama, ali i Ljubinim komentarima. Na ovoj fotografiji Ljubo i igrači...

Užička snajka bila je inspiracija za roman Mirijam “Ranjeni orao”

Njena glavna junjakinja u Romanu „Ranjeni orao“, ustvari je bila lepa plavuša koja se zvala Dragica Crnčić, rođena 1914. godine.

Kad su užički švaleri bili jastrebovi

Po ugledu na primorska mesta, naši užički momci postaju „jastrebovi“, a o njima se ispredaju neverovatne priče, ali i istinita pripovedanja.

Nekadašnji Titov grad u trudu da zaboravi Titovo doba

Grad miljenik Titove vlasti u posleratno doba je preterao, gotovo sve ulice su bile sa imenima partizana, manje ili više poznatih revolucionara, događaja iz revolucije, bratskih republika.

O Đorđu R. Mrkonjiću

Pradeda je pripadao ljudima novog kova, koji su se stidljivo pojavljivali u gradovima širom Srbije: mladi, okretni i ambiciozni.

Šnjavi

Dobro poznat građanima i seljacima, vrednima i dokonima, fudbalerima i milicionerima, bio je uvek spreman za brzu akciju da se nešto ušićari i zaradi.

Kako se mlela kafa?

Tu je maštovito izgravirana džezva, uspomena sa sarajevske Baščaršje, iz koje se “čuje” na daleko miris.

Urbanizam i renesansa, prvi hotel, dobošari i razglasna stanica

Bojim se da će naši unuci samo u prisećanju izgovarati reč „čaršija“, a da neće ostati ni jednog obeležja nekadašnje lepe i dične stare užičke čaršije.

Kako smo u Užicu počeli da pravimo boga među nama

Gradeći Titov kult ličnosti decenijama, uspeli smo da od njegovog “lika i dela” napravimo u javnosti neustrašivog, bezgrešnog i nepogrešivog vođu.

Letovanje u Prčnju 1964.

I tako odem sa ocem na more, gde je on obučavao nepliveče...

Užičke Dečije nedelje

Pedesetih i šezdesetih godina prošloga veka se održavala "Dečija nedelja".

Obdaništa i fotografije za uspomenu Ane i Danice

Tako su i fotografi pratili modu. Prve fotke, uspomene iz vrtića, bile su uokvirene diznijevim junacima.

Topla priča o užičkim bioskopima sa hladnim The End-om

A onda, kao da se stvarno dogodilo, kao da je popularni Đoko Filmadžija stvarno ugasio svetlo u čuvenom bioskopu „Partizan“.

Venčići i zvončići na Vrbicu

Užičke posleratne generacije pamte Vrbicu po venčićima i zvončićima koje su nosili, uberu ili naseku grančice i prutiće vrbe u vreme kad ona počinje da pupi i lista.

Zaboravljeni ulični poslovi staroga Užica

Nema više mnogih zanata bez kojih se nekada život u Užicu nije mogao zamisliti, nema više ni mnogih zanimanja od koristi gradskom stanovništvu.

U vremenu Omladinskog kluba, zlatnom dobu užičkog roka (treći deo)

U to vreme užički Omladinski klub je poznat u regionu po organizaciji dobrih rok koncerata.

U vremenu Omladinskog kluba, zlatnom dobu užičkog roka (drugi deo)

Mi sviramo, pa nastavlja program Gago Kovač, pa opet mi, publika je bila stvarno oduševljena.

U vremenu Omladinskog kluba, zlatnom dobu užičkog roka (prvi deo)

Prvi put sam ga čuo, ali nisam znao da je to rokenrol, negde u leto 1960. godine.

Kako je u Užicu slavljen Prvi maj

Užičani su prvi put proslavili Prvi maj 1897. godine. Zborno mesto je bila kafana Miladina Radovića.

Uz prisećanja Aca Dejovića o užičkim bobovima i trkama

Bobovi se u Užicu ne voze od sedamdesetih godina 20.veka. Tada je sa strmih užičkih ulica nestalo i ligura, potkovanica i sličuga...

Za Užičane uvek je to bila „Glavna ulica“ na kojoj se „korziralo“

Do Drugog svetskog rata deo užičke Glavne ulice od Maloga parka do današnjeg Muzeja zvao se ulica Miloša Velikog.