Februar 1970.

1274

Februar 1970. godine

Trg pose kiše u gluvo doba noću i dve tog dana neprodate Fiće
Trg pose kiše u gluvo doba noću i dve tog dana neprodate Fiće

Potražnja za “Fićama” pa i “Fiatom 1300” ove 1970. u Užicu je bila velika. Na sednici Skupštine opštine održanoj 4. februara su spustili opštinski porez na promet sa 3% na 1 za kupovinu automobile. Užičani su počeli da kupuju ponovo automobile u Titovom Užicu, koje su do tada kupovali u Čaćku. Trgovinsko preduzeće “Terazije” je sklopilo sa Zastavom ugovor tako da je direktno preuzimalo automobile bez posrednika. Užičani mogli da ih kupe još jeftinije, za četiri meseca u “Autotehni” na Trgu partizana je prodato 350 automobila. A nda se pročulo da se u Užicu može kupiti auto i uštedeti 500 dinara. Kupci da dolaze iz Beograda, Titograda, Niša a nekoliko njih se na opšte iznenađenje pojavilo se i iz Kragujevca. Velibor Vujović šef u Autotehni je rekao da je jedan od razloga i brza isporuka vozila. “Fića” se mogao dobiti za tri dana, za ostala vozila je trebalo i do sedam dana. U Raketinom servisu kod auto škole, na Carini počelo je servisitanje samo za Zastavina vozila.

Razglednica Trg noću 1970. godine, “Autotehna” sva u staklu blista sa izloženim luksuznim automobilom
Razglednica Trg noću 1970. godine, “Autotehna” sva u staklu blista sa izloženim luksuznim automobilom

Na fotografjama razflednica Trg noću, prodavnica Autotehna u zgradi sa spomencom blista. Na drugoj fotografiji gluvo doba na Trgu posle kiše. Slikao moj otac Vlajko Kovačević. U prvom planu dve nove fiće, koje su tog dana ostale neprodate. Titovo Užice je zbog imena, koje je nosilo, uvek imalo neke povlastice. Tako je bilo i sa Zastavinim automobilima. Salon je bio tu, na uglu, u ustakljenoj prodavnici prema ulici. Mislim da je tu danas picerija ili nešto slično.

Povodom Drugog zimskog autorelija Jugoslavije, Auto – moto klub “Titovo Užice” je izdalo prvi broj “Reli žurnala”, časopisa za afirmaciju auto – moto sporta. Ovu ideju je dao Milivoje Sredojević sekretar užićkog Auto moto kluba.

Narodni muzej Užicu u svojoj arheološkoj zbirci je imao preko 4000 eksponata, broj eksponata u etnografskom odeljenju se približio broju od 3000 a istorijski je stigao do broja 1000. Data je incijativa da se otvori zavičajno odeljenje, predložena je “zgrada kod crkve koju vojska koristi za svoje potrebe ili kuća (Jokanovića) u koju su bile smeštene poslovne prostorije jednog preduzeća.

Vojska u dvorištu užičke kasarne u Kragovu
Vojska u dvorištu užičke kasarne u Kragovu

Ovog februara od kasarne u Krčagovu su se mogle videti često kolone vojnika koje su išle organizovano prema centru grada. Išli su u pozorište da gledaju predstavu “Gospođa ministarka” i u bioskop Doma JNA u kome su gledali film “Rat i mir”… Nama je bilo pomalo smešno jer su podsećali na đake prvake kada ih učiteljica povede u šetnju, samo se nisu držali za ruke.

JNA već dugo nema, kao ni čuvenih ispraćaja u vojsku ili tetovaža topova i druge artiljerije, ali ostale su uspomene, nešto prijateljstava, dosta anegdota i poneki mit. Na čelu te kolone je priča o vojničkom pasulju kojem niko nije mogao da odoli. Poslednjih 20. godina postojanja JNA što se tiče ishrane, standard je bio na visokom nivou, moji sagovornici su se sećali: „Nije vojska bila željna ni krofne, ni šnicle”. Služenje vojnog roka u vreme bivše Jugoslavije bila je za porodice vojnika velika čast, pa se na ispraćaje dosta trošilo, dok je vojska imala veliki ugled u narodu.

VIS “Plave Suze” s leva: Bore Mijalović, Ćorla, Počkaj, Jovica Mitrašinović. Bili su u to vreme najveća konkurencija VIS Vihorima, koji je svirao na “Ferijalnom” (kasnije Hotel Turist)
VIS “Plave Suze” s leva: Bore Mijalović, Ćorla, Počkaj, Jovica Mitrašinović. Bili su u to vreme najveća konkurencija VIS Vihorima, koji je svirao na “Ferijalnom” (kasnije Hotel Turist)

Ovog februara 1970. godine jedna od najboljih užičkih rok grupa su “Plave suze”. Nastupaju na igrankama u Višoj pedagoškoj školi. Jedina prava konkurencija su Vis “Vihori” koji sviraju igranke u donjoj sali Ferijalnog doma “Mladost” kasnije hotel “Turist”. Koliko su Vihori kao rok grupa bili napredni govori podatak da su 1968. god. na svom repertoaru imali hitove kao što su Whole Lotta Love, Led Zeppelin, American Women kanadske grupe Guess Who. Za vreme svoga postojanja, do kraja 1971. godine, Vihori su veoma polagali na svoj imidž. Na nastupe su išli crnim “Kadilakom”, kasnije ogromnim plavim “Oldsmobilom”.

VIS Vihori svira igranku u donjoj sali Ferijalnog sleva: Bubnjar Cole Marsilija, basista Mendo, solo gitarista Ricko, Ritam gitara Švrćo i pevač Đoko
VIS Vihori svira igranku u donjoj sali Ferijalnog sleva: Bubnjar Cole Marsilija, basista Mendo, solo gitarista Ricko, Ritam gitara Švrćo i pevač Đoko

Nastupali su u varošicama užičkog kraja, u Čačku, Kraljevu, Valjevu, Kragujevcu. List Džuboks ih je proglasio “rokenrol atrakcijom Jugozapadne Srbije”. Najznačajniji nastup su imali na jugoslovenskoj gitarijadi, koju je organizovao list Džuboks 1970 u čačanskoj hali sportova “Borac”. Tada su nastupile rok grupe iz Beograda, Zagreba, Kopra, Banjaluke, Čačka, Kraljeva, Užica… Žiri je proglasio za pobednike tadašnju Točkovu grupu Dečake s Morave, dok su Vihori dobili prvo mesto publike (4500 prisutnih). Vratili su se iz Čačka zadovoljni. Mladi Užični su ih dočekali kao da su osvoili prvo mesto.