A gde je Nataša?

3187

(…) “A gde je Nataša
muči me to
a gde je Nataša
joj, joj, joj, joj
Pobeg’o je žuti mesec
otela ga zora
nikom nije rek’o idem
vratiti se mora.”

Sećam se klinke Nataše, odrasla je Užicu, učila je da svira klavir. Kasnije je bila jedna od lepših užičkih devojaka. Znam joj oca Vojislava, pravnika, i majku Ljiljanu. Studirala je pravo, zaljubila se u Miodraga Mićića Ćola, jednog od prvih pravih užičkih programera, izdanka od čuvenih Mićića, potomaka serdara Jovana, udarne pesnice knjaza Miloša za užički kraj. Ćole je suvlasnik užičkog Multisofta. Velika ljubav se završila brakom i krunisana je ćerkicom Anđelom.

Nataša Mićić je rođena 11. avgusta 1965. Užičanka, prva žena predsednik Narodne skupštine Srbije. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Radila je kao pripravnik u užičkom Opštinskom sudu, bila sekretar Suda i stručni saradnik. Zatim je od je 1997. do 2000 bila advokat. Bila je to partnerska advokatska kancelarija. Branila je lokalne članove Otpora i ANEM-a. Od 1994, onako usput, bavila politikom, učestvujući na mitinzima, lepeći plakate, agitujući. U to vreme je osnovala Užicu nevladine organizacije: Građansku radionicu, Centar za ljudska prava i prava deteta i ekološku “Rajsku pticu”.

Nataša Mićić (foto Blic)
Nataša Mićić (foto Blic)

Natašina politička karijera kao članice predsedništva Građanskog saveza Srbije bila je munjevita. Politički profesionalac je postala kada je na parlamentarnim izborima 2000. izabrana na listi građanskog sveza Srbije za narodnog poslanika Skupštine Republike Srbije. Kada je 2001. konstituisana Skupština, izabrana je za potpredsednika. Za predsednika Skupštine Narodne republike Srbije izabrana je u decembru 2001. Godine 2003 dolazi na funkciju potpredsednice stranke, a ubrzo, tačnije za godinu dana, 2004.godine i na mesto presednice stranke, zaključno do kraja 2007. godine. A na mestu presednice skupštinskog Odbora za ustavna pitanja se nalazila sve do 2004. godine. Na funkciji izvršioca dužnosti presednika Republike Srbije i članice Vrhovnog Saveta odbrane Srbije i Crne Gore nalazi se od 2002. godine do 2004. godine.

Dvanaestog marta, 2003. posle podneva, hitcima iz snajpera “hekler i koh”, ubijen je srpski premijer dr. Zoran Đinđić. Stradao je pred ulazom u Vladu Srbije. Na predlog vlade, v. d. predsednika Srbije Nataša Mićić istog dana donosi odluku o uvođenju vanrednog stanja. Taj period Nataša je opisala: “Uvođenjem vanrednog stanja sprečen je državni udar, neki izvršioci su uhvaćeni tokom akcije „Sablja“ i mnogi zločini su rešeni, kao što je ubistvo Ivana Stambolića. Bila sam tada svesna da je ubistvo Zorana Đinđića tragedija za čitavo društvo, da se dugo nećemo oporaviti i da se dugo neće pojaviti neko ko će moći da nadoknadi izgubljeno vreme, ono što je zapravo pokušavao Zoran Đinđić i što je vrlo brzo i uspevao. Zatekao je devastiranu, izolovanu, zaduženu zemlju. I uspeo je da postavi temelje, iako su mnogi pokušavali da te temelje potkopaju.”

Kao predsednik Narodne skupštine obavljala je dužnost v. d. predsednika Republike Srbije, takođe je prva žena koja je obavljala tu dužnost. Jednom prilikom je rekla: “Nažalost, politika mi je na prvom mestu. Davala sam joj i dajem celu sebe”. Nikada niko u srpskoj politici kao Nataša Mićić nije bio lansiran tako vertikalno i odleteo tako visoko da bi trajao tako malo. Uglavnom Nataša je ovde Užicu i u Beogradu i dalje je u politici kao zamenik predsednika LDP –a. Možda LDP-u ponovo zasija žuti politički mesec, e tu je Nataša.