Anđušićka

1527

Na fotografiji je mlada dama iz užičke porodice Anđušić, moji preci “po babinoj liniji”, a posle Domanovićeve bojanke, mogu prababu videti u koloru. Pojava odiše gospostvenošću i pokazuje kako su izgledale mlade užičke varoške dame sa kraja 19. i na početku 20 veka.

Mlada dama iz užičke porodice Anđušić
Mlada dama iz užičke porodice Anđušić

Krajem 19. i početkom 20. veka u prvim domaćim modnim časopisima („Domaćica”, „Srpkinja”, „Ženski svet”) izlazili su „saveti za ukusno odevanje ženskinja”. Uz poruke „nosi šta ti liči”, hvaljena je „zdrava odeća”, koja treba da omogući slobodu pokreta. Kao primer praktičnosti i skromnosti isticane su i suknja pantalone i pumparice, koje su odvažnije dame nosile još devedesetih godina za vožnju bicikla. S druge strane napadane su visoke potpetice, tesne cipele i suknje: „Tako jadno stvorenje niti može duže da ide, niti da se uz breg penje, niti da trči, niti da što ponese”. Na udaru kritike našli su se i šeširi sa iglama, zbog „opasnosti za javnu bezbednost”, a posebno steznici, za koje se tvrdilo da povređuju unutrašnje organe i skelet, i da su pogubni za zdravlje i materinstvo. Uz osudu što moda „vodi žene za brnjicu”, muči ih i pretvara „katkad u toranj, katkad u bure, kišobran ili zvono”, postavljalo se pitanje: „Kada će žena prestati da bude lutka ovog ili onog tipa, i postati čovek?”