Avgust 1962. (drugi deo)

882

Najvažniji događaj u Užicu tog avgusta 1962. bilo je gostovanje Crvene Zvezde. Na stadionu je bilo više od 6000 gledalaca. Tadašnji državni prvak je “razbio” Slobodu sa 5:0. Sve je počelo nekoliko dana ranije pred Malim parkom, tada okupljalištu ljubitelja fudbala, pre svega navijača crveno-belih, grupe su bučno diskutovale, sve je to doživelo kulminaciju kada se u Hotel “Palasu” pojavio Draguslav Šekularac, koji je odgovorio na pitanje koje se danima provlačilo Užicem, da li će tada najpopularniji jugoslovenski igrač nastupiti pred Užičanima. Pošto su Šekularca burno pozdravili, skoro sve muško iz Užica je krenulo ka stadionu. Ispred stadiona “24. septembra” otegao se dugi niz vozila, gomile su hitale kroz ulaze, mnogo ih je došlo iz mesta iz okoline, čak i iz Čačka i ispunili do poslednjeg mesta tribine i mesta za stajanje. Na okolnim, tek završenim i nezavršenim zgradama i okolnim dvorištima, našlo je mesto preko 1000 gledalaca. Pričalo se da stanari u novim soliterima, kraj stadiona onima koje puste na balkone naplaćuju ulaznice. To nije bilo istina, istina je bila da su na taj način poneki kupovali nečije prijateljstvo, činili su uslugu zato što su im ovi na drugom mestu obezbeđivali protiv uslugu. Naravno na štetu nekoga trećeg. Užični su se polako i sigurno kvarili, ovim ubrzanom “razvojem”.

Dragoslav Šeki Šekularac i njegov autogram
Dragoslav Šeki Šekularac i njegov autogram

Tačno u 17 časova na teren su istrčali igrači – Zvezdini u crveno-belim dresovima a Slobodini u belim. Razmenili su cveće i poklone, pali su zajednički snimci, sportski pozdrav, sve to uz frenetičan aplauz publike. Isprepadani Slobodini igrači u prvih 45 minuta igraju podređenu ulogu sa vidljivom tremom, što uslovljava da se Zvezdini igrači sa njima poigravaju i olako postižu golove, koje je većinom ko rukom “namestio” Šekularac. U drugom poluvremenu su nastupile Zvezdine mlade nade i sa njima se Sloboda ravnopravno nosila, odbrana se sredila i mnogo uspešnije čuvala Šekularca i ostale iz Zvezdine navale. Ali opet su pogrešili ne obrađajući pažnju na novu zvedinu nadu Anđelkovića, koji im je utrpao dva gola. U nastavku sva nastojanja Slobode da smanje gol razliku nisu uspela, Zvezda je bila isuviše jak protivnik… Zato je „Sloboda“ nekoliko dana kasnije sa 6:2 razbila u Ivanjici FK Javor.

Inače, popularni Šeki je bio druga „Zvezdina zvezda“ posle Rajka Mitića. Bio je verovatno jedan od najboljih driblera u istoriji jugoslovenskog fudbala. Igrao je u veznom redu, standardni član fudbalske reprezentacije Jugoslavije, i u to vreme i njen najbolji pojedinac. Odigrao je 41 utakmicu i postigao šest golova za reprezentaciju Jugoslavije. Posle incidenta na utakmici, zbog koje je bio kažnjen sa dve godine neigranja, karijera mu je naglo prekinuta. Incident se dogodio u jesen 1962. sa arbitrom Pavlom Tumbasom koga je ošamario usred prepunog Čaira u meču Radnički Niš – Crvena zvezda. To ga je udaljio od fudbala na godinu i po dana, zapravo mnogo duže, jer se nalazio na vrhuncu karijere. Govorilo se da je Šekularac bio revoltiran odlukom tadašnjih vlasti da ne puste tada miljenika Zvezdinih navijača da pređe u italijanski Juventus. Juventus je nudio Šekularcu rekordan ugovor od 600.000 dolara.

Šeki sa navijačima
Šeki sa navijačima

Šekularac je prvotimac Crvene zvezde postao 6. marta 1955. i crveno-beli dres nosio do 5. juna 1966. U Crvenoj zvezdi je odigrao ukupno 375 mečeva, od toga 156 prvenstvenih i postigao je 119 golova. Sa Crvenom zvezdom je osvojio pet titula prvaka (1956, 1957, 1959, 1960. i 1964.) i jedan trofej u nacionalnom kupu (1959), kada je bio tvorac pobede nad Partizanom u finalu. Preminuo je 5. januara 2019. godine u Beogradu, a sahranjen je 10. januara u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

SUP Užice je upozoravao na oružje i eksplozive zaostale iz Drugog svetskog rata, koji se nalaze na terenima gde su se vodile borbe, u mestima i naseljima koja su bombardovana iz vazduha, po tavanima i podrumima kuća. Upozoravali su Užičane koji su sve to skupljali i čuvali po kućama.

Od završetka rata do avgusta 1962. na području užičkog Sreza od zaostalog oružja i eksplozivnih naprava poginulo je 124 dece i mladih, a teže i lakše ranjeno 143. Jedan od žrtava je bio i dečak Đorđe Vasić, kasnije poznati užički rok pevač. Njemu je ručna bomba raznela šaku. Najviše su nalažene ručne bombe i artiljeriske i minobacačke granate, pa i avionske bombe uz različite mine, municiju, razne upaljače detonatore i slično.

Eksplozivne naprave nađene u Užicu i okolini do 1962. godine
Eksplozivne naprave nađene u Užicu i okolini do 1962. godine

Osnovna škola „Nada Matić“ je gradila sporski poligon blizu Rakijske pijace, na mestu zvanom “Livadak”. Brane Panić, presednik školskog sporskog društva, rekao je: “Iako smo ga gradili svojim rukama i svojim sredstvima, ne želimo da sami uživamo, mogu svi da ga koriste”. Svi su poligon i koristili, čak i košarkaši “Sevojna”.

U Užicu i okolini su zapažena lakša oboljenja dece od virusnog meningitisa. Umro je seljak, pesnik iz Ribaševine Paun Petronijević u svojoj 26 godini.

Počela je gradnja lovačkog doma na Vodicama, koje je gradilo Lovačko društvo “Zlatibor” iz Čajetine. Podizanje na ovom prostoru je odlučilo to što se u neposrednoj blizini nalazi Tornik, teren proglašen za državno lovište i to što je blizu Murtenica i Borova glava, odlično lovište za niski i visoki lov. Priča o Vodicama počinje mnogo ranije, i to daleke 1750. godine, kada je čuveni sarajevski trgovac, Hadži Nikola Selak, otkrio ovaj prelep kraj i u njemu sagradio letnjikovac, zapravo na Vodicama je rođen zlatiborski turizam. Danas 1919. deo Vodica je urbanizovan. I to deo desno od reke Rzav, gde se nalazi nekoliko stotina vikendica, koje su sagradili najviše Beograđani i Užičani. Levo od reke Rzav se nalaze ogromna prostranstva i prirodne lepote koje urbanizm nije načeo… Jedan novinar Beograđanin je napisao:

„Nakon pet predivnih dana na Vodicama, teška srca, veoma tužni što moramo da napustimo ovaj mali raj, vraćamo se za Beograd. Ipak smo naučili važnu lekciju – Zlatibor je jedna velika tajna i zagonetka, koju smo bar malo otkrili zahvaljujući Vodicama.

U toku ovog meseca avgusta u gradu se pričalo i o manje važnim stvarima, izdvojiću:

Hotel "Lovac" na Vodicama
Hotel “Lovac” na Vodicama

Penzioneri su se žalili na održvanje Malog parka, na to da perači koji noću operu park toliko ovlaže klupe i nabacaju zemlju na njih da se na njih ne može sesti do podne. Užičani su se obradovali sniženjem cena mesu, samci kojih je tada u gradu bilo mnogo su se nadali sniženju cena i u kafanama, ali od toga nije bilo ništa.

Pričalo se tome kako neki Nikolić sa Zlatiborskog puta prodaje motor “Panonija” od 250 kubika, a Miljko iz Karana prodaje motorcikl “Trijumf” od 250 kubika. Kako Kostić Srećko prodaje kuću na Gornjoj Lazovini. Kako se Nikolić Taćo sa Dovarja odriče preko novina žene Svetlane-Cece; Dragan Pavlović svoje žene Stanije… Kako neki Ljubinko Marić poziva svoju ženu Miodragu da mu se vrati. Neki su prodavali jednogodišnjeg vučjaka…

F.K. Sloboda je pobedila “Rudar” iz Kosovske Mitrovice 4:2. Užički šahovski klub “Sloboda” je izgubio od “Sloge”, u Kraljevu 3,5 : 4,5 to se dogodilo 26 avgusta a igralo se u okviru lige uže Srbije u šahu.