Avgust 1966. godine

1575

Ovog avgusta Turist biro je nabavio dva “IMV” kombija za svoju taksi službu. Osim taksi službe u okviru grada, vozila su se koristila i za organizovane izlete. Ovi kombiji su bili parkirani na Glavnoj ulici, ispred Turist biroa na Trgu.

Ovakva dva IMV kombi busa, prva turistička, bila su parkirana na Trgu ispred Turist biroa
Ovakva dva IMV kombi busa, prva turistička, bila su parkirana na Trgu ispred Turist biroa

“Gradina” je otvorila novu prodavnicu mešovite robe, više Hotela “Palas”, na zahtev stanovnika ovoga dela grada.

Sigurno najupadljiviji događaj o kome se pričalo mesecima bilo je gostovanje, tada najpopularnije srpske rok grupe, Silueta Zorana Miščevića. Pojavili su se u Užicu u folsvagen kombiju, koji je bio izlepljen plahatama i slikama članova grupe, preko koga je pisalo “Non stop elektro šok kroz Jugoslaviju”. “Siluete”, beogradska rok grupa, jugoslovenski Roligstonsi, sa Zoranom Miščevićem, srpskim Mik Džegerom. To veče u okviru jugoslovenske turneje održali su koncert u Bioskopu “Partizan”. Menadžer im je bio mladi Gradibor Grada Veljković, kasnije legenda toga posla. Kako su se pojavili u gradu, na glavnoj ulici njihove duge kose do ramena, naročito Miščevićeva plavo ofarbana su iritirale neke prvo da ih nazovu četnicima, pa da im zaprete šišanjem. Niko ih nije dočekao od organzatora, pa su poprilično vremena proveli u kombiju čekajući. Ipak, prvo su stigli obožavaoci sa kojima su se ipred bioskopa družili, pa tek onda organizator.

Vis Siluete sa Dragi Jelićem, prvi s leva
Vis Siluete sa Dragi Jelićem, prvi s leva

Da bi ipak nekako održao nivo na koje su bili naviknuti posetioci Bioskopa “Partizan”, jedan iz organizacije Toša Đurić, ne pušta posetioce bose i obučene za plažu, tako da su primorani da otrče kućama da se adekvatno obuku. Kada je započeo koncert u prepunoj sali, pesmom Rolingstonsa, dosta jače nego što je uobičajno publika navikla, desetak omladinskih funkcionera i njihovih omiljenih omladinaca su naputili salu, bacajući poglede prema onima koji treba sutra da izveste političare kako je protekao koncert “Čupavaca pod uticajem kapitalističkog zapada”. A kako je bilo na prvom koncertu Silueta u Titovom Užicu? Zoran Miščević u svom poznatom stilu ne staje na sceni. Bubnjar lomi palice i ostatke baca u salu gde nastaje otimanje, da pokaže da još ima snage radi 30 sklekova uz bodrenje publike. U toku izvođenja pesme “Srećan rođendan želim ti”, prvi redovi se penju na tada plišane fotelje, dežurni u sali se hvataju za glavu…

Neko pušta goluba koji leti prestravljen tamo amo… Direktor Brane Jeremić „Ćuran“ neizdržava da gleda “haos”, odlazi iz bioskopa… Do kulminacije dolazi kada Miščević peva ležeći na bini, bubnjar ga osvežava prskajući ga pivom. U sali počinje skidanje… odeća leti na sve strane… muzika i zadovoljno vrištanje su se pomešali, kao na konceru Bitlsa. Na kraju Miščević poziva publiku da zajedno pevaju… Do kraja svi zajedno pevaju nekoliko balada. Zadovoljena publika traži po sali svoju garderobu i mirno nestaje u toplu avgustovsku noć.

"Siluete" Zorana Miščevića u Užicu kod Jugopetrolove benzinske pumpe
“Siluete” Zorana Miščevića u Užicu kod Jugopetrolove benzinske pumpe

U prostorijama omladinske organizacije u Društvenom domu do kasno u noć su gorela svetla. Iste noći iz nekih užičkih podruma su se čule tiho akustične gitare, svirajući iste pesme koje su se te večeri čule u Bioskopu “Partizan”. Sledećih nedelja popularnost užičkih rok grupa “Meteori” i “Smak sveta” raste, ali vreme je da se pojavi prava užička velika rok grupa “Vihori”, koji će kupiti od “Silueta” pojačalo Woh AC – 100 i biti sledećih nekoliko godina pojam u užičkom kraju kada se pomene rok muzika.

Da kažem nešto o grupi Siluete. Osnovani su 20. oktobra 1961. godine. Za njeno osnivanje presudan je bio film Veseli klub mladih, u kome su nastupali Klif Ričard i bend The Shadows, zbog koga su Siluete i dobile taj naziv. Članovi originalne postave bili su pevač i basista Zoran Miščević, ritam gitarista Branko Gluščević, solo gitarista Ilija Stanić, klavijaturista Zoran Simjanović i bubnjar Miroslav Minić Mine. Prvi veći nastup grupe Siluete održala je u Domu Sindikata na koncertu Đorđa Marjanovića 1961. godine. Nakon nekoliko održanih nastupa u Makarskoj, dolazi do raspada benda 1963. godine. Zoran Simjanović svoj rad nastavlja u bendu Elipse, a Ilija Stanić počinje da okuplja nove članove Silueta. Uz Stanića, novu postavu benda Siluete činili su basista Dejan Dunjić, bubnjar Jovan Mišević, ritam gitarista Miomir Petrović Kraka i klavijaturista Ljuba Đorđević.

Flajer užičke rok atrakcije VIS Vihora
Flajer užičke rok atrakcije VIS Vihora

Mada su pre svega svirali instrumentalnu muziku, jedno vreme je u grupi pevao Tomislav Tomi Sovilj. Nakon razlaza prve postave Silueta, Branko Gluščević i Zoran Miščević osnivaju grupu Lutalice. Solo gitarista im je bio Božidar Plesničar Lari, a ritam gitarista Slobodan Mihajlović i nakon pobede na beogradskoj Gitarijadi na Sajmištu 30. marta 1964. godine odlučuju da prestanu sa radom. Kasnije se u tadašnju novu postavu Silueta vratio i Zoran Miščević. Prvi veći nastup pod nazivom Koncert za karikaturu i tvist održali su u Domu kulture Vuk Karadžić. Često su nastupali u Domu Omladine, Euridici, Gradskom podrumu i u Taš kafeu. Tomi Sovilj je svom novom bendu 1964. godine dao naziv Siluete, ali mu je pravo na ime bilo uskraćeno.

U to vreme u Beogradu je sviralo preko dvesta grupa i svi njihovi članovi su bili jednolično obučeni i uredno podšišani. Siluete su svojom pojavom sa neusklađenim odelima i puštenim kosama, a ponajviše nastupima, šokirali tadašnju konzervativnu publiku. Jedan od najznačajnijih događaja na jugoslovenskoj rok sceni tada bila je gitarijada Parada ritma, održana 9. januara 1966. godine, na kojoj su nastupili svi tada značajniji bendovi sa ovih prostora. Siluete su tada prvi put nastupile sa novim gitaristom Dragim Jelićem. Te godine su često nastupali u Beogradu i Zagrebu na dešavanjima koja je organizovala slikarka Olja Ivanjicki…

Bista Milutina Uskokokovića u Velikom parku
Bista Milutina Uskokokovića u Velikom parku

U Velikom parku 1965. godine uz pompeznu svečanost je bila postavljena bista Milutina Uskokovića koji je on tako lepo opisao. Godinu dana kasnije bista se nije mogla videti od trnja i bagrenja. Izgleda da je tada bilo rešeno da se zapusti i Veliki park, kao i Sokolana. To je bio novi recept vlasti da se lakše ruši neki objekat, ako se pusti da propada ili zapusti prostor, da bi se nešto novo gradilo. To je bila strategija borbe protiv starih i uticajnih Užičana, koji nisu sa simpatijama gledali kada nestaje nešto važno i značajno iz istorije Užica.