Božidar Ćosović – vojvoda Javorski – “Božo Javorac”

6537

“Znam da su vam misli u Engleskoj, glave u Rusiji, ali su vam zadnjice ovde, a u mene je kobac. Uzmite se u pamet”. – Božidar Javorski.

Pre Drugog svetskog rata bio je trgovac i zelenaš. Rođen je 1910. u selu Brezovi, u okolini Ivanjice. U vojsci Kraljevine Jugoslavije bio je narednik. Nakon Aprilskog rata nastavio je da deluje u svom kraju i proglasio sebe vojvodom Javorskim. Optužen je za veliki broj pljački u Moravičkom srezu tokom 1941. Leta iste godine je pristupio četničkim odredima vojvode Koste Milovanovića Pećanca. Učestvovao je u razbijanju glavnine partizanskih snaga i bitci za Novu Varoš 1941.

Božidar Javorski u narodu zvan "Božo Javorac"
Božidar Javorski u narodu zvan “Božo Javorac”

Užice za Nemce nije bilo mnogo interesantno. Bilo je kao slepa ulica. Dalje od Zlatibora nije bilo puta. Okupatoru je bilo najvažnije da obezbede važnu prugu od Beograda do Skoplja. Dvadeset prvog septembra nemački okupator se povukao iz Užica ostavivši ga na upravu četnicima svoga saradnika Koste Pećanca – Radomiru Đekiću, Božu Javorskom, Manojlu Koraću tj. Nedićevim žandarmima. Taj ulazak Pećančevih četnika u grad je zabeležio svojim fotoaparatom Staniša Debeljević vlasnik “Foto Holivuda”. Objavljujem jednu od tih fotografija na kojoj dominira svojom visinom četnik Đekić, sa njegove leve strane je Božo Javorski.

Sa Zlatibora tada u grad silaze komandanti zlatiborskih partizana Slobodan Sekulić, Ljubodrag Đurić i Vladan Rosić. Traže od Đekića, Javorskog i Koraća da im predaju grad. Do sporazuma nije došlo. Partizani 23. septembra pripremaju napad na Užice. Sutradan 24. septembra naslućuju da se nešto sprema, Nemci iz aviona bombarduju grad, mada u njemu nije bilo partizana. Zbog bombardovanja iz Užica se povlače Pećančevi četnici, prethodno uzimaju iz Narodne banke milion dinara u sitnim apoenima. Javorski odlazi u svoj rodni ivanjički kraj.

Pećančevi četnici ulaze u Užice, u sredini dominira visinom vojvoda Đekić, sa njegove leve strane Javorski
Pećančevi četnici ulaze u Užice, u sredini dominira visinom vojvoda Đekić, sa njegove leve strane Javorski

Muslimanska milicija je nekoliko puta u toku 1941. i 1942. godine prelazila planinu Javor, i nekadašnju srpsko-tursku granicu, pljačkala podjavorska sela, čineći pri tom brojne ratne zločine, pljačkajući i paleći kuće, silujući žene, i odvodeći i žene i decu u roblje, a starce ubijajući. U jednoj od tih akcija, došli su u selo Bela Crkva, 12 km od Ivanjice, i na Božić 1942. godine, upali seosku Crkvu, ubili seoskog sveštenika usred Liturgije, kao i veliki broj vernika, među kojima su bile i dve rođene sestre Bože Javorskog. Ubrzo je usledila osveta. Dvojica četničkih vojvoda, Boža Javorski i Vuk Kalaitović (legalizovan kod Nedića), preduzimaju niz osvetničkih akcija, i za dve noći spaljuju 36 muslimanskih sela, a na kraju, najekstremnije muslimansko selo u Raškoj oblasti, Kladnicu, koje se nalazi ispod planine Javor, na putu Sjenica-Ivanjica. Tu je razbijena glavna posada handžar milicije, a njihov vođa Hasan Zvizdić se u zadnjem momentu spasio i pobegao. Od tada, muslimani nikada više nisu smeli da pređu planinu Javor, a narod ovog dela Zapadne Srbije je sačuvan od pokolja.

U toku ustanka u Srbiji 1941. Javorski se držao se po strani i uključio se tek kada je izbio sukob između partizana i četnika. Ipak, bio je na strani monarhista. Lokalni odredi obe ustaničke vojske su napravili sorazum o njegom stavljanju pod komandu Dragoljuba Mihailovića kako bi se izbegao sukob. Tekst Sporazuma:

Javorski pozira za fotografiju Foto studiju "Holivud"
Javorski pozira za fotografiju Foto studiju “Holivud”

„Obzirom na odnose između odreda Božidara Ćosovića ‘Javorskog’ i partizana, saglasili smo se da se od strane partizanskih odreda prekine oružana akcija protiv ‘Javorskog’, u roku od 24 sata, a za daljih tri dana, zaključno sa 4. novembrom 1941. godine, likvidiraće se pitanje ‘Javorskog’, pošto je izjavio da želi da pristupi četničkim odredima Jugoslovenske vojske koji stoje pod komandom Draže Mihailovića. (…) Za slučaj da odred Bože ‘Javorskog’ ne bude primljen u četnički odred Jugoslovenske vojske i da se ne stavi pod četničku komandu u Srezu moravičkom ili da pojedini ili ceo njegov odred izvrše neki napad na partizane, Moravički četnički odred će se odmah staviti u kontakt sa partizanskim odredima i komandom radi zajedničke akcije protiv ‘Javorskog’ i njegovih ljudi.“

Sporazumom lokalnih partizana i četnika garantovano je da će Boža Javorski biti potčinjen četničkim odredima Jugoslovenske vojske koji stoje pod komandom Draže Mihailovića. Tog dana kada je potpisan sporazum o prelasku Javorskog u JVO, četnici Draže Mihailovića i Bože Javorskog su napali partizane u Ivanjici. Ovaj napad je bio deo opšteg četničkog napadu na Užičku republiku.

Božo Javorac na čelu svojih četnika na konju
Božo Javorac na čelu svojih četnika na konju

Ipak, JVuO ga je kasnije zbog ratnih zločina i pljačke osudio na smrt. Optužen je da je fizički zlostavljao ugledne domaćine i trgovce te da je u rudniku antimona u Lisu opljačkao kasu i prisvojio dva automobila. Njegovu aktivnost su pratile i nemačke obaveštajne službe i Gestapo. 4. juna 1943. je uhvaćen od strane pripadnika Moravičke brigade JVuO poručnika Katanića. Streljan je zajedno sa svojim bratom Momčilom. Proglašen je za ratnog zločinca.

I pored svih loših stvari koje je činio Javorski sa svojim četnicima, narod ivanjičkog i novovaroškog i užičkog kraja je sačuvao sećanje na Javorskog, zbog spašavanja srpskog stanovništva od muslimanske handžar divizije. Legenda o njemu i danas živi u Zapadnoj Srbiji.