Braća Ječmenica

3172

Porodica Ječmenica je poreklom iz zlatiborskog sela Dobroselica. Krajem XIX veka u selu Drijetanj, gde se doselila jedna grana ove porodice, rodio se Radosav Ječmenica. Bavio se zemljoradnjom, a po povratku iz Prvog svetskog rata izučio je opančarski zanat. Po ratu se oženio sa Stojankom Ćitić. Dobili su kćerku i tri sina.

Milivoje Ječmenica – Ječak rođen je u Drijetnju 1919. godine, Milena 1922 godine, a Milosav 1924.godine. Po dolasku u Užice 1926. godine, rodio se najmlađi sin Rajko Ječnemica (u kupljenoj kući na plaži).

Ječmenica sa Titom (foto Mišo Poznanović)
Ječmenica sa Titom (foto Mišo Poznanović)

Milivoje je bio student pravnog fakulteta u Beogradu. Dušom se predao pokretu i revoluciji i jedan je od glavnih organizatora ustanka 1941.g na Zlatiboru. Milivoje je bio komandant partizanske Komande mesta Čajetina, a potom komesar Druge zlatiborske čete.Kada je napunio 22 godine, poginuo je u borbi kod Ljubovije 27.11.1941.

Milosav – Loso Ječmenica organizovao je užičku omladinu za ustanak. Po formiranju Druge proleterske brigade i posle prve uspešne akcije na Borikama, grupa hrabrih boraca dobila je zadatak da izvide teren zbog gomilanja četničkih snaga na ovim prostorima. U dnevniku Narodnog heroja Luna zabeleženo je da su 17. marta 1942. godine ovi borci zarobljeni i posle neuspešnog bekstva zaklani i bačeni u Drinu. Otac Radosav i mladi Rajko bili su zarobljeni i odvedeni na Banjicu.

Braća Milivoje i Milosav nisu zaboravljeni. Od 29.oktobra 1976. Četvrta osnovna škola nosila je ime Braća Ječmenica. I Rajko je vrlo mlad započeo svoj politički rad. Bio je član CK SK Srbije i član predsedništva Jugoslavije. Bio je predsednik savezne Komisije za zaštitu ustavnog poretka. Jedan od retkih Užičana koji je radio u uskom krugu Titovih saradnika. Ova fotografija podseća na braću Ječmenice.