Cenjena Užičanka, dama sa skalpelom

4492

“Užice je moje i dan danas i kada dolazim u kraj gde sam rođena, najradije bih ponovo tu ostala. Ko zna, možda tako i bude.”

“Užički kraj je jedan od najlepših u svetu, svoje slobodno vreme treba da provedimo kod nas, a ne na nekim nepoznatim i stranim destinacijama.” Danica Grujičić neurohirurg.

dr Danica Grujičić sa svojim timom
dr Danica Grujičić sa svojim timom

Profesor dr Danica Grujičić živi i radi u Beogradu, okrenuta je neuronauci, politici, porodici, prijateljima. Rođena je u Užicu 30. avgusta 1959. kao jedinica. Otac je po potrebi posla otišao u Rusiju. Srednju školu završila u Moskvi. Studije medicine je počela u Moskvi, a završila u Beogradu sa prosečnom ocenom 9,60. Magistrirala je 1987. godine i doktorirala 1996. godine na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Napisala je kao autor i koautor više od 250 naučnih radova. Član je Udruženja neurohirga Srbije, Srpskog lekarskog društva i Evropske asocijacije neurohirurških društava. Godišnje uradi preko 300 najkompleksnijih neurohirurških intervencija, ali kao svoj najveći uspeh uvek voli da istakne formiranje i školovanje tima mladih neurohirurga, opsposobljenih za obavljanje najtežih operativnih zahvata. Kao predsednica Radne grupe za Nacionalni gama centar, jedna je od najzaslužnijih što je gama nož, jedna od najvećih investicija u srpskom zdravstvu, zahvaljujući kojoj pacijenti sa metastazama na mozgu neće morati da idu na lečenje u inostranstvo, stigao u Srbiju, tj. Balkan. Godine 2018. 31. oktobra na svom tviter nalogu je napisala: “SRBIJA JE DOBILA IKS NOŽ! Možda i najveći dan u mom životu, uspeli smo posle Gama noža da nabavimo i Iks nož za naše pacijente. Formirali smo sjajanu ekipu stručnjaka koji će raditi na Iks nožu. Hvala celom timu koji je radio sa mnom da izguramo ovo do kraja!”

dr Danica Grujičić (foto Wikipedia)
dr Danica Grujičić (foto Wikipedia)

Nije zaboravila da uvek, kada za to postoji mogućnost, naglasi odakle potiče. O svom detinjstvu u Užicu je rekla: “Za detinjstvo u Užicu me vezuju najlepše uspomene. Od najranijeg uzrasta, koliko se sećam, čitavo vreme sam provodila na čuvenom užičkom Trgu, pod budnim okom moje prabake, koja me je čuvala, a potom i nane i dede, sa kojima sam živela godinu dana u petom razredu osnovne škole, kada su moji roditelji već prešli u Beograd. Porodica moje majke – Vukašinovići, dosta je velika i odnosi u familiji su uvek bili izuzetno dobri, pa se tako nastavilo i do današnjih dana – što bi se reklo, preneto sa generacije na generaciju. Najbliža sam u tim godinama bila sa mojim bratom od tetke Darkom Marinkovićem, tako da se nismo odvajali jedno od drugog i rasli kao blizanci. Mlađi brat od tetke, Dragan, rođen je kad smo mi bili već “veliki” i bio nam je živa igračka. Drugarice i drugovi koji su mi pravili društvo, ne samo u razredu naše učiteljice Nadežde Petronijević, već i na samom Trgu su bili, naravno, nestašna, ali bezbrižna deca. Igranje na Trgu je omogućavalo da budemo “slobodni”, a ipak pod budnim okom naših roditelja. “

Politički se angažovala 2011. i 2012. godine, kao predstavnik Socijaldemokratskog saveza, na predsedničkim izborima. Bila je jedna od dve žene za kandidata za predsednika Srbije. Zalagala se za veća prava žena u Srbiji. Rekla je: “Iskreno sam ubeđena da u Srbiji ne može biti bolje dok se stručni ljudi ne uključe aktivno u politiku, jer su to ljudi koji imaju ideje, žele dobro ovoj zemlji i njenim građanima i nije im njihov džep najvažnija stvar u životu. Imaju stav, mišljenje, ubeđenje i ne možete ih “kupiti” za jedan upravni odbor, neki poslić i slično.”

Cenjena dama, Užičanka sa skalpelom, je rekla o mozgu: “Mozak vidim kao svemir. Svaka nervna ćelija je kao zvezda. Svaka potporna ćelija je kao planeta… Radim na najdelikatnijem organu ljudskog organizma. Za mene je sve to povezivanje duha, materije, energije… Obožavam hirurgiju zato što je konkretna. Odmah vidim rezultat rada. Može da zvuči neskromno, ali kad spasim pacijenta, kao prošlog ponedeljka dečaka od 17 godina, osećam se kao produžena ruka Boga.”

Dana je uz muziku stalno, i kad radi i kad spava… Uglavnom je to instrumentalno, lagani džez, u sali za operaciju sasvim tiho. Ne voli tišinu. Voli da pročita dobru knjigu, da pogleda lep film… Meni se to kod nje posebno sviđa…