Decembar 1963. godine

929

U nedelju 1. decembra, u sali Doma JNA, održano je veče zabavnih i narodnih melodija, učestovali su Radmila Karaklajić, Milivoje Jocić, Dušan Nikolić, Živan Saramandić i VIS Tomljenovića.

Mladi Carinjaši
Mladi Carinjaši

Četrnaestog decembra je takođe u Domu organizovana velika modna revija, sa zabavnim programom. Na reviji su prikazani modeli odeće i obuće najpoznatijih proizvođača iz Srbije. U zabavnom delu su nastupili Aca Stojković, Predrag Cune Gojković, Ivica Šerfezi, Slavko Perović i istrumentalni kvintet Pavla Stolića.

Mladi Carinjaši Dragan Rajić, Dragan Đurović itd. su u sali svog Omladinskog doma organizovali takmičenje pevača amatera sa Carine, a najbolji izvođači su dobili nagrade.

U bioskopima su igrali filmovi, u Partizanu: sovjeski “Ljudi sa Sejma”, domaći “Licem u lice”, “Desant na Drvar”, francuski “Devojka u izlogu”, engleski “Milionerka”. U Domu JNA: francuski “Hirošimo, ljubavi moja”, koji je izazvao najviše pažnje Užičana poznavaoca filma. U filmu su igrali: Emanuel Riva, Eiži Okada, Bernar Freson. Bio je to prvi dugometražni film Alena Renea, sa Trifoovim “Četiristo udaraca“ i Godarovim “Do poslednjeg daha“, danas ovaj film čini kultnu trilogiju francuskog Novog talasa. Reč je o drami koja opisuje ljubav između Francuskinje koja snima film u Hirošimi i japanskog arhitekte. Oni imaju dva dana za ljubav, tokom kojih se ne zna da li će se ona nakon toga vratiti u Pariz na snimanje novog filma, i vratiti se svom mužu i deci, ili će ostati u Japanu sa svojom japanskom ljubavi. Domaći “Kozara”, “Pesma sa kumbare”, “Slavica”, američki “Stari Žuća”.

Organizovana je prodajna izložba slika Likovnog udruženja Srbije. Uslovi za kupovinu su bili povoljni, cene niske, ali je za dve nedelje koliko je trajala izložba prodato samo 5 radova.

I ove godine sneg je iznenadio nadležne, preduzeće i direkciju za puteve.

Plakat za film "Hirošimo ljubavi moja"
Plakat za film “Hirošimo ljubavi moja”

Užice je bilo grad sa najvećim brojem liftova u unutrašnjosti. Retko se događalo da svi liftovi rade. Ovoga meseca se dogodilo da se šef servisa za popravku liftova, popularni “Čeda Liftadžija”, zaglavio u Kuli i u liftu proveo čitav sat.

Užičani su se se pripremali za doček nove godine 1964. Slično kao i prethodne, novina je bila posebna radost u celoj Jugi objavljena baš uoči dočeka Nove godine kao „poslednja vest godine“. Za neke druge zemlje to i ne bi bila vest, ali za našu napaćenu proređenu Jugu, to je bila veoma radosna vest. Imali smo tada tačno 29 miliona i 300 hiljada stanovnika… „Hej, nadoknadili smo ratni gubitak u krvi i prevazišli broj predratnog stanovništva!“ Trebalo nam je za to punih dvadeset godina rada, muke, radosti i ljubavi.

Užičani su gotovo u ljubavnom zanosu i standardom u kojem su plate prvi put preticale mesečne troškove, razdragano krenuli na doček nove godine. Luduju te noći, slave nove fabrike, aplaudiraju Loli Novaković na „malim ekranima“, šenluče sa MG startnim pištoljima, vesele se u punim kafanama, igraju kolo na Trgu partizana, veselo provodeći najdužu noć u godini.

Ustav
Ustav

Ko je onda znao da su počela velika zaduživanja, kad se rast u svemu i svačemu merio najvećim svetskim aršinima, kad smo počeli da gradimo sumanito. Samo je trebalo prstom pokazati gde nema fabrike. Od te noći počeo je naš prosperitet, naše vikendice, naše azurne obale, naša velika budućnost… Sve više i više hiljada automobila, trideset hiljada tona mesa i više, trideset hiljada tona šećera i više. Odlazak na privremeni rad u inostranstvo. Sve do 27 milijardi duga za koje smo saznali posle mnogo godina. Da smo ranije saznali, samo bi se sekirali i nikada ne bismo imali te šezdesete kao na sedmom nebu.

Što se tiše sveta, van Užičkog kraja ova protekla 1963. je bila veoma napredna godina za Titovu Jugoslaviju. Usvojen je novi savezni Ustav kojim je Jugoslavija promenila ime u Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (SFRJ). Novi Ustav popularno je nazvan „Povelja samoupravljanja“, jer je njime samoupravni model primenjen u svim sferama i na svim nivoima društvenog života. Proglašen je i prvi Ustav Socijalističke Republike Srbije.

Ove 1963 godine rođeni su: glumica Anica Dobra, glumac Dragan Belogrlić, rođeni su i Džoni Dep, Bred Pit… Zatim muzičari, pevači i pevačice: Rambo Amadeus, Zvonimir Đukić najpoznatiji kao osnivač, pevač i gitarista grupe „Van Gog“. Zatim Džems Hetfild najpoznatiji kao osnivač, pevač i gitarista grupe Metalika, kao iLars Urlih danski muzičar i glumac, muzički producent, najpoznatiji kao suosnivač i bubnjar grupe Metalika. Ove godine je rođen i italijanski muzičar Eros Ramazoti, ali i Vitni Hjuston, kao i srpski scenarista Voja Ženetić, Srđan Dragojević reditelj i scenarista, ali i moja prijateljica Danica Pop Mitić, velika podrška Udruženja „Užičanstveno“.

Prvi album Bitlsa
Prvi album Bitlsa

Što se tiče muzičke kulture kojoj pripadam, 1963. je bila važna godina. Bitlsi su za jedan dan snimili svoj album prvenac „Please Please Me “ u studiju Abbey Road u Londonu, a krajem godine i drugi album, „With the Beatles”. Bob Dilan objavio je drugi studijski album „The Freewheelin’ Bob Dylan “, a Rolingstonsi prvi singl, obradu Čak Berijeve „Come on “.

Za filmofile, 1963. Je bila u znaku „The Birds “ – „Ptice“ Alfreda Hičkoka, prvih filmova o Džemsu Bondu – „Dr. No“ i „Iz Rusije sa ljubavlju “, „Kleopatra“ s Elizabet Tejlor i Ričardom Burtonom, Felinijevog „8 ½“, ali i rođenja jednog od najpopularnijeg reditelja današnjice, Kventina Tarantina. Oni koji više uživaju u serijama, 1963. setiće se po prvoj epizodi serije „Doktor Hu “ prikazanoj u Velikoj Britaniji.

Književni svet obeležile su smrti trojice velikana: američkog pesnika Roberta Frosta, engleskog književnika Aldousa Hakslija koji je iza sebe ostavio jedno od najznačajnijih naučnofantastičnih romana „Vrli novi svet“, zatim C. S. Levisa, irskog književnika najpoznatijeg po serijalu od sedam knjiga „Narnijske hronike“.

Prva singlica Stonsa
Prva singlica Stonsa

Vijetnamski rat i dalje je bio u jeku. Za to vreme je Valentina Terješkova lansirana u svemir brodom Vostok 6, pa je postala prva žena u svemiru. A vođa crnačkog pokreta za građanska prava Martin Luter King predvodio Marš za slobodu na Vašington, u kome je sudelovalo oko 250 000 ljudi. King je održao svoj poznati govor „I Have a Dream “ ispred Linkolnovog Memorijala, gde su između ostalih tu svoje nastupili imali Bob Dilan i Džoan Bejz. Dva meseca kasnije, borac za prava crnaca, Malkolm X, održao je istorijski govor u Detroitu, a zatim je ubijen u Dalasu Kenedi. Društvena zbivanja ostavila su trag i na neke muzičare koji su u pesmama izražavali svoje stavove.

Na prvoj fotografiji, prema rečima Mijodraga Drobnjaković: „Mladi Carinjaši, stoje s leva na desno Ćakan, Rajko Kustura i desno Pana profesor fizikog i trener košarkašica. Stoje: Milivoja (biciklista), Pinki, Ćure i Rajić. Momka u sredini ne mogu da prepoznam, zatim Dragan Rajić, Dragan Đurović Ćure na vrhu bandere.“