Druga užička apoteka i prvi kamerni orkestar

1511
Apotekar Ljubomir Subotić
Apotekar Ljubomir Subotić

Ljubomir Subotić, koga su Užičani od milja zvali Ljuba, 1893. godine, u svojoj kući na Žitnom pijacu, otvorio je drugu užičku apoteku. U užičkom Istorijskom arhivu se može naći podatak, da se na konkurs za otvaranje druge apoteke prijavio vojni apotekarski pomoćnik 1. klase mr Ljubomir Subotić. U izveštaju komisije koja je pregledala lokal, navodi se da lokal ima napis, zvonce i fenjer. Iz arhivskih dokumenata vidi se da se okružna bolnica od 1994. snadbevala lekovima iz Subotićeve apoteke.

Subotić je od kralja Aleksandra Obrenovića primio visoko odlikovanje “Takovski krst”, za uspešan rad u Kolu jahača Knez Mihailo. Nakon Subotićeve smrti, 1923. godine, apoteku je preuzeo Nikola Stefanović. Godine 1949. apoteka je nacionalizovana. Ljubin sin Đuro Subotić podigao je na Pori česmu u spomen svoga oca “Prvog užičkog apotekara”, “Česma apotekara Subotića”.

Kako je nastao Kamerni orkestar Ljube Subotića? Ljubina žena Jelena – Lenka donela je Užice mnoge novitete, bidermajer nameštaj, zlatni escajg, porculanske garniture i prvi užički koncertni klavir marke “Braunhajt”. Taj klavir je postao okosnica kamernog orkestra. Lenka je svirala klavir, Ljuba je svirao violinu, ali kada su poodrasle dve starije ćerke, Anđa i Danica, one su preuzele violinu i violu. Ljubo je nabavio violončelo i tako je nastao prvi kamerni kvartet u starom Užicu. U porodičnom orkestru Subotića često su nastupali daroviti profesori i đaci Užičke gimnazije.

O porodici Subotić detaljnije podatke dao je užički kolekcionar Miloš Poznanović:

Ljuba Subotić ispred apoteke na žitnom pijacu pred Prvi svetski rat
Ljuba Subotić ispred apoteke na žitnom pijacu pred Prvi svetski rat

– Apotekar Ljubomir Ljuba Subotić rođen je u selu Radonja, Kokin Brod, 1853. godine. Imućni roditelji, Vukoman i Tomanija, školovali su ga u Užicu i Beogradu.U Beču je stekao zvanje magistra farmacije osamdesetih godina 19. veka. Tamo je upoznao lepu prečanku Jelenu (Lenku) Vidicki iz Čoke (Bačka). Oženio se i, na Žitnoj pijaci u Užicu, izgradio lepu kuću na boj (sprat) i otvorio privatnu apoteku.

Najstrija kći Anđelija (1898) se udala za poznatog užičkog advokata Đoka Draškića, koji je bio levičar, zastupnik kominista. Imao je dosta posla, ali finansijski nije bogzna profitirao, jer je uvek besplatno zastupao sirotinju. I Đoko i Anđelija su sjajno pevali u horu “Zlatiborska vila”. Njihovo dvoje starije dece Zoran (1923) i Zoranka (1924) nisu dočekali ni prve rođendane. Treći sin Dragiša Draškić(1925) bio je doktor prirodnih nauka, profesor i dekan na Rudarskom fakultetu u Beogradu. Po savetu jedne vračare-ciganke dali su mu i ime Prodan (zbog prerane smrti brata i sestre, ako bi smrt došla po njega neka se zna da je prodan).

Druga kći Danica (1900) udala se za Nikolu Stefanovića i sa njim je imala kćer Veru. Danica je umrla veoma mlada 1930. godine.

Tri Ljubine kćeri Anđelija, Danica i Desanka 1923. godine na klupi ispred apoteke na Žitnom pijacu
Tri Ljubine kćeri Anđelija, Danica i Desanka 1923. godine na klupi ispred apoteke na Žitnom pijacu

Treće dete Ljuba i Lenke bio je sin Đuro (1902), koji je bio oficir Jugoslovenske vojske. Pao je u zarobljeništvo i u nemačkom gradu Osnabruku umro 1943. godine. Sa suprugom Milicom imao je kćerku Jelenu, koja živi u Americi i sina Mila, koji je u Novom Sadu. Đuro je na Pori, gde su Subotići imali 7.5 hektara zemlje, podigao svom ocu Ljubu spomen česmu, koja i danas postoji.

Četvrto dete Ljuba i Lenke bila je kći Desanka (1904). Ona se udala za oficira austrougarske vojske, Milutina Stipetića iz Zagreba. On je posle 1918. godine nastavio sa službom u vojsci Države SHS , kasnije Jugoslovenskoj vojsci. Službovao je u Užicu. Venčali su se 1926. godine. Njihova deca Aleksandar(1926) i Vladimir(1928) rođeni su u Užicu, a sin Branko (1929) i kći Ljerka (1934) rođeni su u Zagrebu .

Jelena (Lenka) Subotić, Ljubova supruga, odlično je govorila nemački i mađarski jezik. Čitajući tuđu štampu naslutila je i Balkanske i Veliki rat. Iako je bila poštovana od uglednih Užičana, podozrivi susedi su je nazvali “Lenka Švabica”. Za vreme rata se razbolela i umrla u Beogradu 1918. godine.