Erski, prkosni „Zlatibore, moj zeleni bore“

1660
Panorama Zlatibora
Panorama Zlatibora

Zlatibor je danas nadaleko čuven. Ime najlepše srpske planine izgovara se sa pijetetom i ljubavlju. Zaljubljenici u Zlatibor govore o nezapisanom zlatiborskom šarmu, kažu da od Zlatibora nema lepšeg imena među planinama, tvrde da se to zlato krije u buketima četinara, na dalekim pašnjačkim horizontima, u mirišljavim majskim livadama i januarskoj snežnoj belini sa večno usnulim zelenim četinarima. Akademski slikar Božidar Kovačević, rodom od Dobroselice, ceo život je slikao njegovu lepotu i rekao: „Tu veličanstvenu sliku nijedan umetnik nije naslikao, Zlatibor se mora videti, da se upije sva njegova lepota, kao i njegovi prkosni stanovnici”, mi Ere.

Panorama Zlatibora
Panorama Zlatibora

Nigde u Srbiji nije vladala takva stranačka zagriženost, koja prerasta u rasprave, zađevice, pa i fizičke obračune kroz prošlost kao u ovom kraju. Zlatiborci su ispoljavali opoziciono raspoloženje prema dinstiji Obrenovića, a ubrzo su se razočarali u rukovostva građanskih partija između dva rata, tako da jedan od opozicionih prvaka, uspešni predsednik čajtinske opštine Milan Stamatović nije neko čudo, naprotiv, očekivano je od Zlatiborca da bude bistar, prkosan i uspešan.

O tom posebnom erskom prkosu, humoru, političkom mentalitetu govore dve crtice koje zapisa davno posebni hronolog Zlatibora i njegovih stanovnika Ljubiša R. Đenić:

Prkosni Era Milan Stamatović
Prkosni Era Milan Stamatović

Erski poslanik

Palo knezu Milošu na pamet da se dogovori sa narodom o narodnim poslovima. Tebalo je izabrati poslanike, bolje rečeno odrediti ih i uputiti ih narodnu skupštinu u Kragujevcu.

Zovnu Miloš pisara i reče da izda naredbu svima kapetanima da pošalju po jednog predstavnika (narodnog poslanika) na skupštinu. No, kad je došla na red zlatiborska (rujanska) kapetanija, Miloš zapovedi pisaru da ne piše tamošnjem sreskom kapetanu, već uoči same skupštine da ode u varoš Užice i prvog Eru koga sretne da mu privede, jer su oni toliko pametni da svaki od njih može biti poslanik. Miloševo naređenje – izvršenje.

Desilo se da je pisar naišao na Aksa Ječmenicu iz Dobroselice, kod koga je nekad i knez Miloš služio, i tako Aleksa postade predstavnik svoga kraja na Miloševoj skupštini.

Skupština je zasedala. Govori Miloš , zatim redom poslanici, a Akso ćuti. Dođe red na njega, ali on i dalje ćuti. Najzad Miloš mu reče:

– Govori nešto gazda Aksentije?

– Blago tebi, gospodaru, kad smeš tako da govoriš, a niko ne smje reći da lažeš! – reče Aksentije i dunu na vrata.

Zalazak sunca na Zlatiboru (foto Ilija Lazić)
Zalazak sunca na Zlatiboru (foto Ilija Lazić)

Era psovao kapetana

Sedeo Era u mehani u Čajetini, pa se počeo razmetati:

– Ih što nomad ispsovah kapetana!

Seljaci ga upitaše:

– Kako si smeo? Mogao te je, bolan, uhapsiti!

– E uhapsio bi on mene da je mogao, jer sam ga psovao na Zabučju, a on je ostao u Užicu.

Zlatiborski borovi (foto Ilija Lazić)
Zlatiborski borovi (foto Ilija Lazić)