Februar 1964. godine

824

Ovog februara što se tiče kulturno zabavnog života, na igrankama na istim mestima su svirali isti muzičari, koje su počinjale u isto vreme kao i u januaru. Najgledaniji filmovi su bili u Domu JNA: “Rio Bravo”, “Razvod”, italijanski “Način” a u bioskopu “Partizanu”: “Topovi sa Navarona”, “Severno prema Aljasci”. Ovaj vestern snimljen 1960. godine, pripoveda o trojici tragača za zlatom. Život im se potpuno menja pronalaskom zlatne žile. Ovaj film je privukao najveći broj Užičana u novi bioskop. U pozorištu nije bilo predstava, jer je ansambl bio na zimskoj turneji.

Plakat vesterna "Severno prema Aljasci“
Plakat vesterna “Severno prema Aljasci“

Užičani su se i dalje najviše žalili na postupke vozača i konduktera u Raketinim autobusima, zato je kažnjeno njih 14, ali dokazalo se i to da je za pola godine kažnjeno 144 putnika koji su se u autobusima ponašali kabadahijski. Ipak neke su i hvalili godinama šofera Stanimira Caneta Todorovića, muža omiljene Rade Šoferke i kondukterku Anu Lazić, koji su ostavili veliki trag u razvoju sabraćaja u Užicu pedesetih i šezdesetih godina 20. veka. Inače Rada Todorović je prva žena vozač kamiona, taksija i autobusa na Balkanu važila za “čudo neviđeno” u staroj Jugoslaviji. Užičane muškarce naučila da poštuju “lepši pol” za volanom. Nikada nije napravila prekršaj. Njen Cane je zaslužan što je iškolovao takvu ženu vozača.

Službenik u Socijalnom osiguranju Adam Mitrović je 7. februara dobio ćerku, dobila je ime Ana. Ana Gavrilović će 2018. biti jedna od užičkih uspešnih žena pravnica u Užičkoj pošti, član hora „Zlatiborska vila“ i jedna od osnivača Udruženja „Užičanstveno“, zahvaljujući kome čitate i ovu hronologiju događaja u Užicu i kraju šezdesetih godina 20. veka.

Šofer Stanimir Cane Todorović, muž omiljene Rade Šoferke i kondukterka Ana Lazić
Šofer Stanimir Cane Todorović, muž omiljene Rade Šoferke i kondukterka Ana Lazić

Govorkalo se po užičkim kafanama da na izgradnji nove pošte (one što je srušiše NATO agresori) da bi sačuvali jedan bor, promenjen projekat zgrade i utrošeno 8 miliona dinara. Naravno, to nije bila istina, u međuvremenu dokaz, taj bor koji je rastao baš tu na samom gradilištu se osušio.

Razgovaralo se i o značajnim događajima koji su se tog februara dogodili u Jugi kao i u svetu o kojima su izveštavali ovog februara mediji. Mladi su najviše razgovarali o Bitlsima, njihova pesma “I Want to Hold Your Hand ” došla je na prvo mesto američke top-liste – “Britanska invazija” je počela.

Bitlsi su posle nekoliko dana stigli na njujorški aerodrom JFK i dočekani od oduševljene mase. Nakon što su se pojavili u TV emisiji Eda Salivana ovog februara1964. godine, pred rekordnim milionskim gledalištem, Bitlsi postaju prvi britanski bend koji je uspeo da se probije na američko tržište. Bitlmanija je podrazumevala invaziju britanskih bendova na američko tržište, uključujući Roling Stonse i Kinkse. Po povratku u Britaniju, Bitlsi snimaju svoj prvi film „A Hard Day’s Night“ i pripremaju se za svetsku turneju. A „Bitlmanija“ je počela početkom ovog februara 1964. godine i to ne samo u Americi.

Beba Ana Mitrović
Beba Ana Mitrović

Izabrani Užičani su prisustvovali Svečanoj akademija povodom stogodišnjice smrti Vuka Stefanović Karadžića, na Kolarčevom univerzitetu u Beogradu. U gradu se pričalo o tome kako su američki vojni inženjeri predali 253 montažne kuće stanovnicima Skoplja, u naselju Šuto Orizari koje je bilo načisto srušeno u zemljotresu predhodne godine. Užičane je pogodila ovog februara nestašica električne energije u SFRJ, zbog suše tokom jeseni 1963. (60% struje tada su proizvodile hidroelektrane) – industrijska i građanska potrošnja brzo je u to vreme rasla. U kafani „Pariz“, gde su se okupljali i užičke kamiondžije, najviše se raspravljalo o predlogu da treba li nacionalizovati privatne kamione – u SFRJ ih tada bilo oko 37.000, od čega je četvrtina bila privatna, kao u slučaju Paje i Jareta opisanog u seriji „Kamiondžije“, najpopularnijom serijom snimanom sedamdesetih godina, do sada možda najviše repriziranoj na RTS-u.

Dosta se polemisalo, razgovaralo o početaku rada ustavnih sudova na saveznom i republičkom nivou u SFRJ, prvih takvih institucija u komunističkom svetu. Pažnju užičke javnosti ovog februara je uzeo postupak SAD, koje su prekinuli vojnu pomoć Britaniji, Francuskoj i Jugoslaviji zbog trgovine sa Kubom, kao i buduću Španiji i Maroku. Ovog februara na naslovnim stranicama novina je objavljeno da je završen tzv. Peščani rat, pogranični marokansko-alžirski sukob. Ipak najviše se diskutovalo o boks meču Kasijus Kleja kasnije Muhamed Alija, koji je neočekivano pobedio Soni Listona i postao svetski prvak u teškoj kategoriji.

Bitlsi na aerodromu JFK
Bitlsi na aerodromu JFK

Pletilje iz Sirogojna su se ekonomski osamostalile, tada ih je bilo 120. Najbolje pletilje su bile: Milunka Ćaldović, Jela Stamatović, Desa Radmilović, Jelena Pavlović.

Otvorena je prva prodavnica optike u Kuli na Trgu, “Getaldus” iz Zagreba, koja je prodavala naočare i optiku, fotografske aparete. Užičani su po prvi put tu mogli da poprave svoje polomljene naočare.

Na vratima Komunalne banke (danas Novosadske ili kako već) je pisalo: “Radno vreme svakog dana od 17 – 14 časova osim utorkom i petkom do 7 – 12. Popodne: od 16 do 19. i subotom do 12 časova (?).

Janko Končar ispred svoje sajdžijske radnje na Glavnoj ulici na Lipi
Janko Končar ispred svoje sajdžijske radnje na Glavnoj ulici na Lipi

I tada je Užice imalo probleme sa parkig prostorom. Svakodnevno su se mogli videti automobili parkirani po trotoarima…

Opštinski inspektor je u Valjaonici zatekao nekoliko radnika na poslu u pripitom stanju sa flašom, sa rakijom u džepu. Radnici čak nisu napravili prekršaj i tajno unosili pića u krug fabrike, već su u krugu fabrike imali bife na ulazu u halu Valjaonice, koje je držalo ugostiteljsko preduzeće “Sevojno”. Takođe je i ugostiteljsko preduzeće “Golubac” u krugu fabrike prodavalo alkoholna pića.

Veresija je tada bila u Užicu zabranjena, ali nije nestala. Nestala je za širi krug potrošača, ali za prijatelje nije. U spiskovima najviše trgovaca, jedni drugima su davali robu na veresiju, međusobno se kreditirali, ali bilo je i drugih, Milijana sa kuke, Božov stric, Drago kondukter, Radojko, Toska iz robne kuće…

Godišnje se u Užicu razvodilo 1000 brakova što je iznosilo 65% brakova u okrugu.

Udruženje “Đetinja” je tada imalo 300 ribolovaca. Predsednik udruženja je bio Radojko Varagić, a sekretar Janko Končar.