Gradnja stadiona, jedna od prvih radnih akcija

1330

Jedna od prvih radnih akcija koja nije imala veze sa obnovom porušenog grada, pruge, mostova i puteva bila je izgradnja stadiona u Begluku. U toj radnoj akciji Užičani su „vežbali“ za brojne radne akcije, koje će uslediti u celoj Jugoslaviji u sledećih 40 godina života u Socijalističkoj Jugoslaviji. Otac Vlajko je otišao u partizane 1943. Tek je bio napunio 18. godina. Kada se vratio 1945, bio je u vojnoj miliciji. Jedan od prvih zadataka mu je bio da čuva na Begluku, tu gde je danas stadion, veliko stovarište građevinskog materijala i uglja.

Marširanje
Marširanje

Pričao mi Perica Jovanović, nekadašnji muzički urednik Radio Užica, kako su kao klici hteli da ukradu neku dasku sa tog stovarišta, sećao se mog Vlajka kako mu je izgledao strašan onako u uniformi, naoružan mašinkom. Tada, kad je Perica sa društvom došao da krade tu dasku za bob, mnogo Užičana se spustilo niz Dovarje da „mazne“ neku vreću uglja. Vlajko kad je video toliko ljudi ispalio jedan rafal u vazduh… Perica se tada prepao najviše u životu, „A bilo je i onih koji su napunili gaće“…

Vežbe oblikovanja
Vežbe oblikovanja

Vlajko se ubrzo demobilisao i otišao na studije u Beograd na DIF, koji je završio u roku, vratio se u Užice krajem 1948, kao prvi užički profesor fiskulture. Pre toga je učestvovao na radoj akciji izgradnje stadiona „24. Septembar“ u Begluku. Nije tada znao da će tu na tom prostoru, na stadionima velikom i malom za male sportove, koji je izgrađen njegovom zaslugom, provesti većinu vremena svoga života. Stadion za male sportove Užičani su nazvali „Vlajkov“, veliki stadion je građen u Begluku po ideji Mihaila Vasovića, čuvenog Slobodinog kapitena i velikim trudom prvoborca Voja Bojovića.

Intedatura
Intedatura

Vlajko se od svoje 17. godine bavio fotografijom, tako su ostale ove fotografije sa te jedne od prvih gradskih radnih akcija. Sakupili bi se u rano jutro na Žitnom pijacu, formirali brigadu i praćeni pleh muzikom marširali na gradilište stadiona. Tu bi prvo radili zagrevanje, odvežbali seriju vežbi oblikovanja po Jehličkinim pravilima. Radili bi ceo dan sa prekidima za doručak i ručak i uveče bi ponovo marširali do Žitnog pijaca, odakle bi svako otišao na spavanje svojim kućama. Intendatura im je bila u jednom povećem šatoru na šumskom proplanku na padini brda Dovarja. Svež hleb bi im dovozili u zaprežnim kolima sa vočićima. Kuvano jelo bi dobijali u šerpicama i jeli gde je kome zgodno, zatim bi šerpice oprali na česmi i vratili u intedaturu…

Šerpice
Šerpice

“Partizan” je prvi put gostovao u Užicu na dan oslobođenja grada 24. septembra 1946. godine na utakmici sa “Slobodom”. Za utakmicu je vladalo ogromno interesovanje u čitavom okrugu. Na novom varoškom stadionu u Begluku, preko puta Železničke stanice, bilo je prisutno preko 4000 gledalaca. Stadion, njegove pune tribine, stajanje i sav prostor oko stadiona bile su preplavljene veselim gledaocima. Na uglovima igrališta su na visokim stubovima visile četiri velike jugoslovenske zastave, koje su davale svečan izgled.