Gulivrn, “Zadnji dinar”, prvi autobus

1223
Autobus, nekada u Kruševcu
Autobus, nekada u Kruševcu

Zdravko Vučićević se rodio u Koštici i sećao se svoga dede Mihaila, koga su Užičani zvali Gulivrn. Nikada se nije saznalo šta taj nadimak znači. Gulvrn je imao dve pekare jednu gde je prodavnica Gudurića u Kurlaginoj ulici i gde je vojni soliter, a drugu preko puta do kafane “Zadnji dinar”, jer su u njoj odsedale kirijdžije koje su ostavljale zadnji dinar u noćnom bdenju pred polazak “na daleke pute”.

Veliki broj savremenika se složio u svojim sećanjima da je Gulivrnov sin Živko kupio prvi autobus u Užicu i prevozio putnike. Kažu da je njegov autobus posle Drugog svetskog rata završio u Kruševcu, u nekom prevoznom preduzeću, gde je nastala ova fotografija. Da li je to istina ili ne, u jedno sam siguran – da je prvi užički bus bio sličan ovom na fotografiji, snimljenom u blizini poznatog kruševačkog spomenika.