Heroina iz užičkog kraja, Lenka Pjević

2560
Mlada Lenka Pjević
Mlada Lenka Pjević

Pjevići su iz užičkog kraja iz sela Bioska. Predanje kaže da je u turska vremena jedna baba po nadimku „Pjeva“ sa tri sina držala trgovački karavan Dubrovnik – Beograd odmarala u Biosci, kod manastira Rujno. Jedan njen sin po imenu Periša se doselio tu u Biosku. Periša je imao 4 sina, a oni opet svi po 4, tako je nastala povelika zadruga Pjevića u Biosci. Slavili su Časne verige apostola Petra, 29. januara, ali im jednom zbog velike hladnoće zaledio bakrač iznad vatre i uzeli su po odobrenju popa slavu Sv. Petra i Pavla 12. jul. Od ove familije je hrabra Lenka Pjević, komita u Prvom sv. ratu.

Heroizam se može tražiti samo od najboljih, a Lenka Pjević je bila baš takva heroina. Rođena je u užičkom selu Bioska ispod Tare. Zadevojčila se u vreme balkanskih i Prvog svetskog rata. Otac Jevrem se plašio da mu kćerka ne prestari dok se ratovi završe. Kako je sama govorila, devojački san o udaji i srećnom braku sprečili su ratovi.

“Devojačku spremu, sve što sam godinama vezla i plela, čuvajući uzgred ovce na pašnjacima Bioske, spakovala sam u sanduke, i venčala se prvo sa puškom.”

Lenka je drugačije mislila od oca Jevrema, videći da je rat sve bliži, a da će je Austrougari obesiti zbog brata koji je bio komita i trn u oku okupatora u užičkom kraju, pridružila se četi svoga brata Cvija Pjevića, zbog koga je prvo dospela na neprijateljevu poternicu. Umesto predaje, Lenka je obukla uniformu i opasala pušku, čvrsto rešena da brani svoj narod. Bila je hrabra, brza i nepogrešiva sa puškom, nožem i bombama.

“Bila sam kao vuk. Tako sam se danju i kretala – vučki. A noću, preko proplanaka i kroz naselja, pored preplašenih seljana – hajdučki. Nisam bila sama. Bilo nas je u početku desetak, da bi se kasnije družina povećala na trideset. Dovoljno da se neprijatelju zadaju muke.”

Baba Lenka Rabasović
Baba Lenka Rabasović

Iako je s vremena na vreme razmišljala zašto ratuje, odlučila da nastavi. Shvatila je da i ako nije na frontu, da svojim četovanjem pomaže Srbiji. Stizala je na sve strane, prerušavala se kada je trebalo, raspitivala o napredovanju srpske vojske, prenosila važna pisma… Stigla je i do Ljubice Čakarević, učiteljice i ratnice koja se probila do Solunskog fronta. Ona se divila njenoj hrabrosti, govoreći da će se o junačkim delima jednog dana uz gusle pevati. Ranjena je 1918. godine, dva meseca se oporavljala u medveđoj pećini u koju su je njene komite sakrili. Kada se oporavila, Lenka je nastavila borbu protiv okupatora sve do oslobođenja.

Dve godine posle oslobođenja, udala se u Mokru goru za Mališu Rabasovića i dobili su sedmoro dece, a potom 14 unuka i deset praunuka. Devojački san je ostvarila, Lenka je pronašla sreću.

U literaturi se potkrala greška, gde se kaže da se Lenka Pjević udala u Mačvanski Prnjavor. Greška je nastala tako što je Rabasović Lenka jedno vreme provela u M Prnjavoru, gde joj je živeo sin. Danas ima puno Lenkinih potomaka u Užičkom kraju, uključujući i praunuku Lenku Rabasović, koja živi u Užicu.

Celo svedočanstvo heroine Lenke možete pročitati na sajtu Kraljevine Srbija i Crna Gora 1912 – 1918, tj ovde.