Januar 1971.

643
Alija Kukoč čistač cipela
Alija Kukoč čistač cipela

Tu, preko puta Maloga parka, na uglu prema bloku “Zlatibor” sedeo je Cigo, Alija Kukač, užički šistač cipela. Poželeo sugrađanima preko “Vesti”, tadašnjeg jedinog užičkoga medija, “srećnu Novu godinu”: “Da za ludu noć bude ludi provod, da zimus imam više Generalni farbanja u ordinaciju, da se rakija pije koliko može – a može se hvala bogu, dosta. Sebi želim rastanak sa moju ženu Ajšu!  Razlog nije pomenuo jer je jedan prolaznik stavio kaljavu cipelu na njegov sanduk.

Ove novogodišnje noći, padala je kiša bez prestanka u ranu zoru je počeo sneg, ipak to nije zasmetalo Užičanima da slavje iz kafana prenesu na ulice… U Arilju je hotel “Elen” bio prepun grupa “Trubaduri” iz Vladičinog Hana su neumorno stvarala dobar štimung i raspoloženje. U Kosjeriću je igranka trajala do zore u kafanama nije bilo mesta polovina koji su želeli da dočekaju novu godinu je ostalo bez konzumacija. Na Tari je bilo najviše Bajnobaštana koji su većinom sa porodicom dočekivali novu u mirnoj, svečanoj atmosveri. Put prema Zlatiboru je bio klizav ali to nije smetalo zakasnelim Beograđanima i Novosađanima da stignu u prepuni hotel “Palisad” i dočekaju novu 1971. Najmanje je tu bilo Zlatiboraca. Goste je zabavljao kvintet Zdravka Jsipovića Škule, Toma Zdravković, Prizrenka Petković, Mira Vasiljević U baru je svirao “Hotelski orkestar” ustvari to su bili “Vihori” koji posle gitarijade u Čačku, koncerta u bioskopu postaju najpoznatija grupa u užičkom kraju. A evo i sećanje koje sam zapisao u razgovoru sa članom VIS Vihora klavijaturistom Jovicom Mitrašinovićem 1996. godine:

Vis Vihori, Jovica Mitrašinović u sredini
Vis Vihori, Jovica Mitrašinović u sredini

-“Po inerciji posle koncerta dobijamo poziv sa gostovanje u dansing baru hotela “Palisad” na Zlatiboru u januaru i februaru 1971. što nam je bila satisfakcija, Jer su do tada neprikosnoveni i večiti ali provazideni orkestri morali da odu i ustupe mesto prvoj rok grupi koja je svirala na Zlatiboru. Mi smo tada prosto harali scenom i bili neponovljivi orginalni. Tada nam je pomogao kao mendžer g. Brane Petrović i Zdravko Kovačević Zec sa kojim smo se često sukobljavali, ali koji nas je u isto vrome i voleo kao i mi njaga. Upravnik botela Buco Lazarević nas je lepo dočokao kao i Milutin Vilotijević Džibson sa kojim smo se zbližili, dobro saradivali i to je proraslo u drugarstvo koje i danas traje, mnogo puta smo sa Džilom pričali o imidžu Palisada, tim zlatnim vremenima koja se neće ponoviti. Konzumacija je bila svako veče 2000 dinara, voliki novac za to vreme, tako da vec’ina studenata i omladine nije mogla svako veča u bar. Naravno mi amo pored redara i čuvene tetka Gine na garderobi svako veče gratis uvodili po neku devojku ili druga tako da je muzički sto bio pretrpan. Tu su od gostiju bili krem beogradskog društva Toma Fila, Mališa Marković uradnik Telvizije, naš Boca Marjanović i povremeno i Dragan Džajić, Trifke Mihailović, i mnogi direktori i političari i normalno čuveni Jastrebovi koji su bili zaduženi za usamljene dame sa dubljim džepom kao i tatine razmažone ćerke. Nije fer pominjati imena ali naša generaoija to zna i neka na tome ostane. Jer ako Dubrovnik, Split ili Rijeka u to vreme ima svoje “galebove” zasto da i mi nemamo “jastrebove”. 2 meseca našeg angažmana u Palisadu su veoma brzo prošla i sada se priča o tim vremenima, našim ljubavima, koferima pisama na sobu 103 i 105, terevenkama i svemu što ide uz to.“

U martu odmah odlazimo u hotel ‘Drinu’ u Bajnu Baštu tu već počinju svađe, nesuglasice verovatno smo bili prezasićeni. Sada kada razmislim realno o tom vremenu dolazim do zaključka da do snimanja ploče nije došlo zbog različitih stavova. Već je bilo do čoveka koji je tada bio bubnjar u grupi, najlošiji muzičar a i čovek. On je bio akter da nestane jedne kvalitetne rok grupe, hteo je da pošto poto bude lider, ali je bio kontraš, slatkorečiv… Ostala au samo lepa i setna sećanja i neka vrsta ponosa, jer smo bili i ostali po mnogo čemu prvi, jodini i prepoznatljivi i neprovazideni. Svi bivši predsednici omladine i neki političari preko nas su skupljali poene, uletali a stanove i direktorske fotelje a mi nemamo čak ni jednu zahvalnicu iako smo dosta učinili za zabavu u Užičkom kraju. No mi ništa nismo ni tražili sve smo rekli svojom muzikom. Danas smo rasuti po belom avetu samo se Đoko i ja još bavimo muzikom ali dok je nas dvojice “Vibori” i dalje žive, kada ne budemo više radili, definitivno pada zavesa na kraj jedne legende i čitave jedne neponovljive i nama najdraže generacije”.

Dodela sportskih priznanja u januaru 1971
Dodela sportskih priznanja u januaru 1971

Za sportistu užičkoga kraja za 1970. godinu, ove 1971. “Vesti” su proglasile gimnastičara Sretena Dumitrijevića inače člana DTV Partizan. Sreten je čak stanovao u Sokolani sa svojkom porodicom i po potrebi popravljao sve što se pokvari. Radio je u pekarskom preduzeću “Sreten Gudurić”. Od najranijeg detinjstava je počeo da se bavi gimnastikom. U to vreme je imao trideset godina i niko ga nije mogao skinuti sa trona najboljeg užičkog gimnastičara. Za najboljeg fudbalera je proglašen Mićo Racić fudbaler iz Ivanjice iz fudbalskog kluba “Javor”. Najbolja koošarkašica je bila Mirjana Maksimović iz užičkoga košarkaškog kluba “Sevojno”. Najbolji biciklista je bio ove godine Miodrag Popović, a, za atletičar Jovan Tomić, za rukometaša Stanimir Đorđević, najbolji strelac je bio Pavle Zlatić a za najbolju odbojkašicu užičkoga kraja je proglašena Ana Jokanović. Najbolji automobilista je bio Prvoslav Šmakić – Šmaka… Svi iz Užičkih klubova. Ipak najbolji šahista je ove godine bio iz Ivanjice i zvao se Đorđe Aleksić.

U Arilju je usvojen generalni urbanistički plan po kome je trebao sledećih dvadeset godina ariljci da regulišu saobraćaj, ulice, sporski, poslovni i stambeni prostor. Prema ovom urbanističkom planu Arilje bi trebalo do 1990. godine da ima 10.000 stanovnika…. A u Čajetini su doneli odluku da smanje opštinski porez na promet sa šest pocenata na tri, tako da su cene tehničke robe u radnjama čajetinske opštine bile jeftinije… Odlučeno je da se pomogne da se u selu Dobroselici uvede struja. U Kosjerićkoj opštini je umro tada najstariji stanovnik Vojislav Mladenović iz sela Galovića u 93. godini. Rođen 1887. Učetvovao je u Balkanskim ratovima sa Turcima, Bugrima Austrougarima u prvom svetskom ratu za sobom je ostavio 34 potomka.

Preko puta osnovne škole “Andrija Đurović” ovog .1 januara je otvorena nova prodavnica “Rudničanka” Rudnika iz Gornjeg Milanovca. Preuzeo je “Stoteks” iz Niša u kojoj je prodavana konfekcija. Poslovođa je bio Milorad Milivojević… Šef putničkog saobraćaja u “Raketi je bio Milija Jovanović koji je tada izjavio da imaju 310 autobusa u koje može da sedne 21.000 putnika. Da “Raketini” autobusi saobraćaju na preko 60 međugradskih linija po Jugoslaviji u kojima su od 1 janura ugrađeni televizori i radio aparati.

Fudbalski klub “Sloboda” je najveći deo prihoda ostvarivao od tombole, koju su vodili Strunja i Račana.ko je najviše održavana u kafani “Zelena pijaca” na raskrsnici kod drvenog mosta… Pošto su rešili da renoviraju ovaj objekat tombola je počela da radi u železničkom restoranu nalazio se gde je danas benziska pumpa kod stadiona. Održavana je svako veče od 18. časova a najveća gužva je bila nedeljom od 9 pre podne.

Za predsednika fudbalskog saveza područja je izabran Milenko Đurić a za potpresednika Mihailo Turudić. Mlenko je tada izjavio: “U toku poslednjih godina iz klubova sa našeg podrtučja optišlo je nekoliko fudbalera koji danas uspešno brane boje vrhunskih klubova Prve savezne lige”…

Predsednik užičke opštine Velimir Dogandžić sa Titom na Trgu.
Predsednik užičke opštine Velimir Dogandžić sa Titom na Trgu.

Tada je u Užicu predsednik opštine Velimir Dogandžić otac Aca i Mila Dogandžića a potpresednik Arsenije Spasić otac Zorana Spasića kasnije poznatog užičkog kompozitora popularne muzike (Jelena, Marija, Ciganske noći). tada su rekli da će se dom za decu i omladinu “Petar Radovanović” renovirati u toku ove godine i zameniti dotrajala oprema, bolje se urediti prostor za dečiji boravak, povećati kapacitet. Arsenije Spasić je govorio da je bio na sednici udruženja zanatlija da ih u udruženju ima učlanjenih 158. zanatlija a da u Užicu ima 319. zanatlija. “Ima distanciranja od Uduženja i zbog ranijih raznih “nepravdi” od strane organa vlasti, kao i sličnih razloga”… Predsednik i potpresednik zanatskog udruženja Milutin Marić i Cvetko Jokić su govorili o tome kako je rušenjem centra grada i glavne ulice, porušeno je od oslobođnje više desetina zanatskih radnji, a u novogradnji je bilo malo mesta za njih. Osudili su postupak Valjaonice bakra, koja se javlja najčešće kao investitor novogradnje… Isplaćivala je po nižim cenama lokale zanatlija, kasnije novosagrađene lokale prodaje mnogo skuplje ostvaruje prihoda a zanastvo izumire.

U Sevojni kafana “Užičanka” koja se nalazila u Zadružnom domu koju je držao Ivan Kozma postala je ozloglašena. Iako su se tuče događale svako večeri vlasnik nije podneo nijednu prijavu. Ratko Gacić je voleo tuču, pa je učestvovao i u masovnoj tuči koja se dogodila u “Užičanki”. Pošto su ga nokautirali onako besvesnog su ga svirepo udarali tegom od kantara… Događalo se da pijani u ovu kafanu ulaze najvećom brzinom na motoru. Tu se dogodio i prvi muški striptiz u tadašnjoj Jugoslaviji, kada je pijani mladić za ne baš veliku sumu pristao da se svuče go…