Jun 1962. godine (prvi deo)

1075

Mi Ere smo uvek imali istančan smisao za humor. Obiđimo grad u ovoj hronologiji gradskih događaja toga juna 1962. I upotpunimo je sa nekoliko anegdota koje su se stvarno dogodile:

– Koliku imaš platu? – upitaše Eru radnika tkačnice “Cveta Dabić”
– Ja i direktor – 209 hiljada dinara – odgovori on.

Novi restoran "Plaža" i mala Goca
Novi restoran “Plaža” i mala Goca

Zbog čega uzimaš kredit? pitali jednog Eru koji je stanovao na “Trgu Partizana” u bloku “C”.
– Da platim kiriju.

Sede Ere i čekaju kelnera u Gradskoj kafani. Kada im je konobar prišao stolu, oni ga upitaše:
– Ko najviše radi u Gradskoj kafani?
– Džuboks, odgovori ovaj ko iz topa.

Kada je doneo drugu “turu”, da bi mu “vratili”, upitaše:
– Zašto primate bakšiš kada zaračunavate servis?
– Servis je za rukovodioce i administrativno osoblje, a bakšiš je za nas, radne ljude, odgovori kelner Era.

Sretnu se dvojica era koja su skorijih dana iz Zlatiborskog sela došli u Užice.
– Gde spavaš?
– U bolnici.
– Pa, ti si zdrav!
– Nije važno. Važno je da sam socijalno osiguran. Primaju oni i zdrave, jer plaća socijalno.

– Pošto jaja? pitaju na užičkom pijacu seljanku iz okoline Užica.
– Pa, 25 dinara.
– Uh, zašto su tako skupa?
– Pa moraju cene da se vrate na nivo u prošloj godini.

Pomoćnik direktora Građevinskog preduzeća “Zlatibor” primio je devet meseci honorar od 10 hiljada dinara za predavanje na kursu koji nije ni postojao. Verovatno zbog toga on najradije peva pesmu “Zlatibore moj debeli ‘lade”.

Sastali se u bašti Hotela “Palas” jedan užički lekar, pravnik, arhitekta i ekonomista, raspravljaju koja je profesija prva nastala. Lekar kaže naša. Stvaranjem Eve od Adamovog rebra je prvi hirurški zahvat.
– Nije vaša nego naša, kaže pravnik. Kad je Adam ubrao jabuku učinio je prekršaj.
– Ni jedna ni druga. Prvo je nastala arhitektura, javlja se arhitekta. Bog je iz onog haosa, za sedam dana stvorio svet.
– Da, ali ko je stvorio haos, upadoše istovremeno u reč lekar i pravnik.
– Pa mi, javi se ekonomista. Prema tome ekonomisti su prvi stvoreni…

Markica sa likom Miodraga Petrovića Čkalje
Markica sa likom Miodraga Petrovića Čkalje

Na Plaži su se vršile poslednje priprema za početak sezone. I pored toga što objekat plaže nije bio u potpunosti završen, nadležni su rekli da će posetiocima biti udobniji odmor nego ranijih godina. Uređenje plaže je preuzela Stambena zadruga “Terazije” u okviru posebnog servisa. Cena ulaska na plažu bila je 10 dinara, a cena za celu sezonu 500 dinara. Posetioci su imali na raspolaganju više čamaca, jedna vožnja od sat vremena je koštala 150 dinara. Krajem meseca je otvoren i restoran (restoran “Plaža”) koji je bio u sastavu “Šumadije” (Truman). Ipak nije bilo sve tako idelano, neki od stanovnika su lomili na plaži ukrasno bilje i drveće u okolini. Roditelji, naročito iz periferijskih naselja, nisu vodili računa o svojoj deci, koja su se od ranih jutarnjih časova sasvim sama kupala. A znalo se da od samog otvaranja plaže da je Đetinja uzela jedan život, svake naredne sezone i po nekoliko…

U bioskopu “Zlatibor” u bašti i u sali igrali su filmovi: “Drske podvale”, “Čudna devojka”, “Šeki snima, pazi se” , “Ne poričem svoju prošlost”, “Mač osvete”, “Prva ljubav”, “Bilo ih je sedam”, “Svetac vodi igru”, “Pobednik koji nije bio”. U Domu JNA: “Čovek sa dva lica”, “Neobična Amerika”, “Mirno leto”, “Jaguar gospodar džungle”, ”Hleb i ruža”, “Reka smrti”, “U 3,10 za Jumu”, “Sunce sija svima”, “Evgenije grande”, “Solunski atentator” (domaći).

Bašta bioskopa "Zlatibor"
Bašta bioskopa “Zlatibor”

U Domu JNA gostovalo je Savremeno pozorište iz Beograda: Miodrag Petrović Čkalja, Đokica Milanković, Mića Tatić. Vokalni solisti: Dušan Jakšić, Senka Petrović, Tihomir Petrović i veliki orkestar koji je vodio Milan Kotlić. Bilo je tu i desetak balerina i baletana. Predstava koju je režirao Predrag Dinulović se zvala “Savremeno pozorište vas zabavlja”. Čkalja će tokom narednih decenija ostvariti ogromnu nacionalnu popularnost, da će Pošta Srbije izdati poštansku marku sa njegovim likom.

I ove godine je O.Š. „Dušan Jerković“ iznenadila sugrađane premijerom dečije operete “Zeka, Zrika, jagnje”, koju je pripremio tih godina veoma aktivni nastavnik muzike Miloš Broćić. U ovoj predstavi naročito su se istakli: Vera Mlađenović, koja je igrala ulogu Zeke, Vojin Mulina kao Zrika, Vera Kurćubić u ulozi janjeta, Zlog vuka je tumačio Vladan Ličina, a lukavu liju Svetlana Sokić. Dijaloge je uvežbavala članica užičkog pozorišta Sandi Štrof. Mnogo godina kasnije penzioner Miloš Broćić, sećajući se svoje karijere, je rekao: “Uporedo sa “Erama” sam u školi “Dušan Jerković” rukovodio dečijim orkestrom i školom. Imao sam prilike da radim sa veoma talentovanom decom. Čak smo i operete spremali. Sećam se da je 1962. godine po prvi put prikazana opereta “Zeka, Zrika i jagnje” u kojoj su solisti bili đaci škole. Obišli smo celi naš okrug i pola čačanskoga, gostovali smo u Guči, Lučanima, Kotraži, Čačku. Učestvovali smo osam puta i na festivalu horova u Šapcu, a da je najviše uspeha imao Slavko Gajić, koji se istakao kao kopozitor horskih pesama.

Brole penzioner
Brole penzioner

U Hadži Melentijevoj ulici ovoga meseca je završena gradnja nove osnovne škole (Nada Matić), koja se gradila samodoprinosom. „Škola će moći da primi 800 učenika. U prizemlju je planiran stan za domara. Na spratu i u jednom delu prizemlja kabineti, nastavnička kancelarija 12 učionica, a u jednom delu prizemlja fiskulturna sala. Škola ima etažno grejanje i moderno je opremljena”.

Posle oduzimanja jednog dela zemljišta Poljoprivrednom dobru “Turica” za izgradnju pumpne stanice, površine za gajenje kultura su se počele smanjivati. Planirali su da uzimaju još zemljišta. Zato se Poljoprivredno dobro “Turica” pripojilo Užičkoj zemljoradničkoj zadruzi… ali i to im nije pomoglo da sačuvaju zemljište, a kasnije i samo preduzeće.

Tek izgrađena škola "Nada Matić"
Tek izgrađena škola “Nada Matić”

Od manje važnih stvari ovog juna se događalo i upotpunjavalo gradsku atmosferu: Konfekcija “Desa Petronijević” je prodavala mašine za krpljenje čarapa, Gvozden Bogićević je prodavao kuću sa dvorištem u Studeničkoj 33. Gogić Veca, otpravnik vozova Železničke stanice Uzići, prodavao je šest prozora sa mesinganim okovom. Gradska apoteka je tražila knjigovođu. Seljaci su se u užičkom sudu tužili oko granja. Neki Milun Ranković je preko “Vesti” pozivao svoju ženu Mileniku da mu se vrati, opet drugi Stamenić Bogdan iz Krčagova se odricao žene Milijane. U krugu fabrike „Kotroman“ u Mokroj Gori je pronađena neeksplodirana avionska bomba od 50 kilograma. Demontirao i uništio ju je službenik užičkog SUP-a Simo Radojević. Održano je suđenje radiomehaničaru Milošu Stefanoviću, koji je ilegalno iz nemačke prebacio automobil “Olimpija 54” i dva motorcikla, koje je zatim preprodao. Osuđen je na tri meseca zatvora i zaplenu nedozvoljeno stečene dobiti.

“Od medveda se ne može živeti…Pobiše nam stoku, a ugrožavaju i ljude”, žalili su se Kremanci. Za samo pola godine “mede” su ubile preko 50 ovaca, 5 krava. Najviše štete su imali zaseoci Bečlići i Tarabići. Za ove mede izgleda nije bilo zimskoga sna, jer su najviše štete naneli u toku zime…

Nastavak u drugom delu ove priče.