Jun 1963. godine (prvi deo)

912

Ovoga juna u Užicu se pričalo o svetskim događanjima o Premijeri filma “Kleopatra” – do tada u istoriji filma najskupljem filmu. Kako je na pariskoj avioizložbi predstavljen Jugoslovenski Soko G-2 Galeb. O Valentini Tereškovoj, prvoj ženi u svemiru, na trodnevnom putovanju u Vostoku 6. Sovjetski Mars 1 je bila prva letelica koja je proletela pored Marsa, kako zbog kvara na anteni nije poslala podataka. Kako je Albanski Radio Tirana javio da je u Kukešu osuđena “grupa agenata SAD i Jugoslavije”, od toga trojica na smrt, optužena da je pomagala “američkim agentima ubačenim padobranom u Albaniju da organizuju ustanak”.

Avion Galeb
Avion Galeb

Kako Zapadna Nemačka i Jugoslavija započinju prve zvanične razgovore nakon šest godina. Komentarisalo se kako je na zajedničkoj sednici svih veća Savezne skupštine Josip Broz Tito izabran za predsednika republike, a za potpredsednika Aleksandar Ranković, koji je time viđen kao Titov naslednik (do pada 1966). Kako na zapadu misle da forsiranje Rankovića kao Titovog naslednika “diktatura srpska Udba što može staviti nacionalni problem u prvi plan. Kako je nastavku na sednici Saveznog veća Petar Stambolić izabran za predsednika Saveznog izvršnog veća (do 1967). I kako je Edvard Kardelj je postao novi predsednik Savezne skupštine; Pričalo se i o tome kako je premijer južne kongoanske provincije Katange Moiz Čombe primoran da podnese ostavku. Slavljen je predsednik Francuske Šarl de Gol, koji je povukao pomorske snage iz NATO-a… Sledeći politiku nezavisnosti, Francuska je 1966. napustila Vojni komitet NATO-a. Dosta se razgovaralo u užičkim kafanama i o tome kako su SSSR i SAD dogovorile o uspostavljanju „crvenog telefona“.

Ovog juna 1963 godine rođeni su: Anica Dobra, srpska glumica, Rambo Amadeus, pevač i tekstopisac. Džon Kristofer Dep poznatiji kao Džoni Dep, američki glumac.

Arhitekta, akademik Milorad Pantović, poreklom Užičanin
Arhitekta, akademik Milorad Pantović, poreklom Užičanin

Važan događaj za Užičane ovoga juna je bio završetak novog bioskopa, koji ima 707 sedišta, tada jednog od najmodernijih u Titovoj Jugoslaviji. Imao je galeriju za ono vreme prostrane holove, uređaje za klimatizaciju. Podignut na Trgu odmah do Gradske kafane, postao je ponos Užičana. Njegova izgradnja je stajala 230 miliona dinara. Bioskop je čekao prvi državni praznik, a to je 4. juli da bi bio otvoren i trebalo je da se zove“Zlatibor”, ali ime je promenjeno u „Partizan“. Stari bioskop “Zlatibor”, koji je imao 400 sedišta ali i baštu, srušen je zbog dogradnje Trga Partizana. Novi bioskop je projektovao arhitekta Milorad Pantović, takođe je projektovao i zgrade na istočnoj strani Trga.

Milorad Pantović, arhitekta akademik je veoma značajan za arhitekturu Užica kao projektant Trga partizana, Kule, Gradske kavane, Bioskopa “Partizan”, kao i zgrada na istočnoj strani Trga. Pre Drugog svetskog rata projektovao je kupole Beogradskog sajma i osmislio jedinstven projekat Beograda na Vodi. Znanje stečeno u Berlinu, Parizu, Londonu i Njujorku hteo je da primeni u Jugoslaviji.

Deo Trga koji je projektovao M. Pantović
Deo Trga koji je projektovao M. Pantović

Za Pantovića njegovi savremenici su rekli da je bio po prirodi skroman, ali veoma isključiv i dosledan, nikada se nije isticao i probijao u prvi plan. Rođen je 1910. godine u imućnoj beogradskoj porodici užičkog porekla. Otac mu je bio poznati lekar, iza koga je ostalo zdanje “Klinike Pantović” u Krunskoj ulici u Beogradu, koje više decenija služi kao Studentska poliklinika. Školovao se u Beogradu, a nakon završetka studija na Arhitektonskom fakultetu, svoje usavršavanje nastavlja na Visokoj tehničkoj školi u Berlinu. U isto vreme se zapošljava u građevinskom odeljenju firme “Simens”. Kako je Nemačku tih godina već uveliko zahvatila nacistička euforija, Pantović u drugoj polovini tridesetih odlazi u Pariz kod arhitekte Le Korbizjea. U Parizu ostaje godinu dana. Sa stečenim znanjem usavršavanje nastavlja u Londonu, gde pohađa i Ozenfanovu slikarsku školu. Neposredno pred Drugi svetski rat seli se preko Atlantika u Njujork. Tokom svog boravka u inostranstvu on je u stalnom kontaktu sa Jugoslavijom i učestvuje na nekoliko važnih arhitektonskih konkursa za Beograd i Novi Sad.

Tek završena sala Gradske
Tek završena sala Gradske

Posle rata se zapošljava kao profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, a ubrzo ostvaruje i svoje životno delo – kompleks Beogradskog sajma izgrađen 1957. Sledeći strogo Le Korbizjeovo učenje Pantović je podelio Beograd na nekoliko zona – rekreacija, industrija, linearni društveni centar i nova naselja. Njegova ideja “Beograda na vodi” je nastala još 1940. godine. Pantović je u svojim skicama na prostoru Savamale predvideo visoke stambene i poslovne objekte, okružene parkovskim celinama. Mnoge arhitekte su se čudile zašto su posleratne arhitekte zaobišle Pantovića u planiranju i rešavanju Novog Beograda, a skoro svima je bila poznata njegova modernistička korbizjeovska orijentacija. Najverovatnije je u pitanju bio revanšizam zbog Pantovićevog porekla i predratnog imućnog statusa.

Ipak rešava urbanističko rešenje trga u Užicu (prvu nagradu ex aequo), a zatim i realizaciju stambene kule, bioskopa, restorana i kafane u periodu od 1957. do 1963. i to su dela koja njegovo ime vezuju za Užice. Dobitnik je Sedmojulske nagrade 1966. Bio je redovni član SANU od 1983. godine.

Razočaran u posleratno društvo, Pantović diže ruku na sebe 1986. godine. Stan i zaostavštinu nasleđuju dalji rođaci. Oni nisu shvatali vrednost arhitektonskih projekata, skica, proračuna, stručnih i naučnih knjiga i časopisa na nekoliko jezika. Sve je izneto iz nasleđenog stana i bačeno u đubre. Za utehu, preživeli su fragmenti. Tek pokoji projekat, crtež, skica i zabeleška.