Kako je mesto gde je boravio Tito i Vrhovni štab postalo Narodni muzej

1598

Objekti u kojima je smešten Narodni muzej Užice, građeni su uoči Drugog svetskog rata za potrebe narodne banke Kraljevine Jugoslavije. Izgrađeni su na otkupljenom imanju braće Đerasimovića, Staniše Petakovića i Jovana Đokića, a po projektu arhitekte Narodne banke Bogdana Nestorovića, docenta univarziteta u Beogradu. Radove je izvodilo Građevinsko preduzeće inženjera Dragoša Kalafatovića iz Beograda, pod stručnim nadzorom Jovana Šnajdera, arhitekte Narodne banke.

Zgrade Narodnog muzeja šezdesetih godina 20. veka
Zgrade Narodnog muzeja šezdesetih godina 20. veka

Izgradnja dve spratne i tri podzemna tunela (trezora) namenjena za rad celokupnog aparata centrale Narodne banke u slučaju rata, započeta je 2 novembra 1938. godine, a obustavljena je 8. aprila 1941. godine. Do 5. decembra 1940. godine samo je zgrada banke (danas prva zgrada Muzeja ispred koje se nalazi tenk) bila u potpunosti završena, enterijerno opremljena i predata Filijali Narodne banke u Užicu. Tri tunela predviđena za kovnicu metalnog novca i trezor Banke i druga zgrada, namenjenjena za stambene potrebe, nisu bile u potpunosti završene.

U vreme Užičke republike, oktobra i novembra 1941. godine, u Užicu se nalazilo najviše političko rukovodstvo ustanka, sa Titom na čelu. U izgrađenoj zgradi Banke smestio se Vrhovni štab NOPOJ i Centralni komitet KPJ sa pratećim službama, dok su tuneli poslužili za smeštaj i rad Partizanske fabrike oružja i municije (desni tunel) i kao civilno sklonište, u slučaju bombardovanja (levi tunel).

Zgrada i podzemni tuneli, rešenjem Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture NPS od 29. aprila 1949. godine, stavljeni su pod zaštitu države. Zgrada je proglašena za nepokretno kulturno dobro od velikog značaja 1979. godine.

Soba u kojoj je boravio Tito, muzejska postavka
Soba u kojoj je boravio Tito, muzejska postavka

Na incijativu Centralnog odbora SUBNOR-a Jugoslavije, Narodna banka Srbije je po završetku rata, ove objekte predala na upravljanje novoformiranom Muzeju ustanka 1941, koji je pored brojnih teškoća otvorio i prvu samostalnu postavku 7. jula 1948. godine. U okviru proslave 20. godišnjice ustanka, delimičnom adaptacijom, objekati su pretvoreni u muzejski prostor sa stalnom postavkom o ustanku u Jugoslaviji 1941. i period Užičke republike. U toj postavci je i orginalni prostor Partizanske fabrike oružja i municije i vrhovnog štaba NOPOJ. Ovu postavku je od 1961. do 1999 tj. NATO agresije videlo preko 1,5 milion posetilaca.

U dvorištu Muzeja nalaze se dva spomenika, u u desnom tunelu Partizanske fabrike oružja i municije još jedan: spomenik posvećen žrtvama eksplozije u trezorima od 22. novembra 1941. godine, rad vajara Borisa Anastasijevića. Takođe, istim žrtvama je posvećen spomenik u trezoru, rad vajara Nebojše Mitrića. U dvorištu je i najveći spomenik Titu, koji je bio na Trgu partizana do 1991. godine, rad vajara Frana Kršinića.