Kako mi je započeo rat sa NATO

2026
Nasmejani Boban Nafta
Nasmejani Boban Nafta

Neke stvari treba zapamtiti zauvek. 24. marta 1999. u 20 časova, NATO je započeo vazdušnu agresiju na Jugoslaviju i odbrambena dejstva VJ uključujući borbe sa OVK na prostoru Kosova i Metohije. Znao sam da će se to dogoditi, bili smo u kafani ADA Zoran Domanović, Slobodan Nikolić – Boban Nafta i ja. Pozvao nas je da proslavimo poslednji dan mira. “Dođite da pojedemo i popijemo nešto, ko zna da li ćemo svi preživeti ovaj rat sa najvećom svetskom silom”, rekao je Boban.

Stigli smo posle 16 časova, pili najbolji viski koji je gazda Boban pripremio, mezetili za rastanak od mira i pameti. Šalikali se onako po užički. Boban, onako nasmejan, pričao o avionima kao dobar poznavalac, da nas plaši. Da li zbog Džoni šetača ili zbog prkosa nije mu uspevalo. Na ekranu njegovog ogromnog kafanskog televizora povremeno smo pratili TV 5. U 20 sati začule su se jezive sirene za uzbunivanje. Doman reče: “Evo, počelo je”. Zazvonio mi je mobilni, uspaničeni realizator je kukao:
– Šta da radim počelo je bombardovanje, moram da ugasim odašiljač i da idem u sklonište.
– Smiri se, nemoj gasiti, odašiljač se nikada ne gasi na prekidač…
– Moram, nisam lud da poginem, odoh u sklonište…
– Gde ti je sklonište?
– U Bloku C… Tamo nema ništa u podrumu, samo mačori i buve…
Na ekranu televizora začu se poznati šum i zasneži. Odmah smo krenuli na TV 5, koja je bila na 17. spratu solitera “Crna dama”. Kad smo pošli, Boban mi reče: “Napišite preko programa malim slovima “Vazdušna opasnost”, da znaju i ljudi koji ne čuju sirene, kada objave…“ Obećao sam.
Ispunio sam obećanje i kad god je objavljena “Vazdušna opasnost” pisalo je u ćošku programa TV5. Posle je bila vazdušana opasnost 24 sata. I mi smo se šalikali sa “stalna opasna vazdušnost”.

Jedna od žrtava snimljena posle bombardovanja Ski centra Tornik
Jedna od žrtava snimljena posle bombardovanja Ski centra Tornik

Zahvaljujući Domanovoj strpljivosti, odašiljač se posle sat vremena oporavio i počeli smo da emitujemo program. Zahvaljujući Darku Damjanoviću, Slađani Vasiljević, drugom realizatoru programa, Imke Fabjanu Fudu, i kamermanu Mišku Pavloviću već to veče prvi gost živog programa je bio Milan Nikitović Nikita, predsednik opštine. Sve vreme rata sa Nato alijansom bili smo jedini elektronski medij koji je bio sa Užičanima i ostalima sa dela regiona, koji su mogli da prate naš program, zahvaljujući podršci Milovana Petrovića, tada direktora pošte i Dragana Subotića Sukija, direktora Valjaonice bakra, koji su nas više tajno nego javno pomagali da istina tokom tih ratnih dana stigne do našeg gledališta. Sem nas od medija je samo izlazila “Užička nedelja”. Od 24. marta do 26. juna poginulo je 584 a nestao 31 pripadnik VJ i najmanje 504 civila, od čega 88 dece. Koliko ih je bilo sa psihičkim posledicama nije zabeleženo. Možda smo od tada dobili epitet od nekih “prepametnih”, koji nam i dana sole pamet “lud narod”. Bio lud ili ne i dalje je to moj narod na koji sam veoma ponosan.
Iako se ružno brzo zaboravlja, ovo vreme rata sa NATO alijansom ne bi smeli da zaboravimo.

Spomen ploča žrtvama na Torniku
Spomen ploča žrtvama na Torniku