Kako su Užičani slutili dolazak Drugog svetskog rata

1928

Predratnoj srpskoj štampi je bilo naloženo da ne piše ništa što se odnosi na blisku ratnu opasnost, da se ne bi dalo povoda silama Osovine da reaguju na to. Za to se saznalo tek 1945. godine. U Politici se pojavljivao po koji demant u kome je Ministarstvo spoljnih poslova demantovalo pojedine listove ili vesti radio stanica iz inostranstva. Demantovana je vest Radio Londona po kojoj su nemačke trupe fedmaršala fon Lista, danonoćno prelazile iz Rumunije u Bugarsku, dok eskadrile Luftvafe sleću iz istog pravca na areodrum u Bugarskoj.

„Prizivanje duhova“
„Prizivanje duhova“

U seriji inspirisanom Užicem pred Drugi svetski rat, “Više od igre”, pominje se da je tokom ratne psihoze “Gradinu” zahvatilo sujeverje. Zaista, u Užicu se slično, kao uoči Prvog balkanskog rata, uhvatila predratna psihoza. “Tetka Pola” je prizivana kako među onima koji su vodili grad, tako i među njegovim najozbilnjijim žiteljima. Prema brojnim sećanjima koje sam zabeležio od 1970. do 2000. godine, tada u životu užičkih porodica uočavala se uznemirenost pred nečim što će nastupiti. Odavali su se nekim naivnim mističnim aktivnostima. “Prizivanje duhova” se vršilo noću, u sobi gde je bilo pogašeno električno osvetljenje, oko orahovog okruglog stola u kome nije smelo da bude eksera, metalnih delova. Za takvim stolom, tu na Žitnom pijacu, u prizemnoj opštinskoj zgradi, sedeli su oni značajni Užičani. Svi bi prisutni položili obe šake na taj sto, na čijoj sredini se nalazio tabak hartije ispisan velikim slovima ćirilice. U mukloj tišini, onaj koji je vodio seansu, stavljao je kažiprst na čašicu koja je poklapala slovo A, očekujući da, posle zagrevanja, čašica počne da se kreće. Ona bi se kretala i, zastajkujući na određenim slovima, sklapala bi reči. Tako bi saopštavala odgovore pozvanog pokojnika na postavljeno pitanje. Seansu sa konferansom bi obično vodio veroučitelj (katiheta), nastavnik ruskog u užičkoj Gimnaziji… Pitanja su se odnosila na političku situaciju u zemlji. Kakvi su odgovori dolazili “sa onoga sveta”, šta će se desiti u bliskoj budućnosti, za ostale Užičane je ostalo tajna.

Živojin Balugdžić, ministar dvora kralja Petra I, Mile Pavlović - Krpa, profesor gimnazije i Svetolik Jakšić, novinar (foto Marko Stojanović)
Živojin Balugdžić, ministar dvora kralja Petra I, Mile Pavlović – Krpa, profesor gimnazije i Svetolik Jakšić, novinar (foto Marko Stojanović)

Ipak, i oni su imali svoj način da se obrate metafizičkom svetu da saznaju “šta će se dogoditi”… U porodičnoj atmosferi se odavalo opet seansama, drugačijim, novog tipa, sa ogledalom, tu nije bilo prizivanja duhova. Opet u zamračenoj sobi pored otvorenog prozora, sakupili bi se ukućani s prijateljima. Obavezna je bila mesečina, pun mesec. Onaj koji je vodio seansu bi seo kraj otvorenog prozora, držao na kolenu ogledalo i podešavao ga tako da uhvati mesečev krug. Kad bi ga uzvratio onda bi objašnavao npr.: “Evo, vidite ovo su barjaci sa krstovima, njih četiri. Ono tamo, to je prosuta krv. Biće rata”. Na ogledalu su se samo videeli odrazi oblaka koji su plovili nad Užicem ispred meseca…

Na drugoj strani, među onima koji nisu tražili odgovore u metafizičkom svetu, situacija je bila mnogo ozbiljnija.

Opasnost od rata koji se sve više približavao narodima Evrope, kako su izmicale tridesete godine dvadesetog veka, mudri, kako u kraljevini Jugoslaviji tako i u Užicu, su naslućivali. Tada Užičani nisu mogli biti obavešteni o svemu što se događalo u Evropi, naročito u Hitlerovoj Nemačkoj. Simpatizeri Sovjeskog saveza slušali su noću njihove radio stanice. Međutim, ovi su više izveštavali o proizvodnji i njenim rezultatima, veličali svoje društvo, što su nastavili i tokom Drugog svetskoga rata. Do 1936. nije se moglo ništa naslutiti o teroru nacista u Nemačkoj, niko o tome nije govorio.

Užice pred Drugi svetski rat
Užice pred Drugi svetski rat

O fašizmu se u Užicu veoma malo znalo… Intelektualan svet je doduše mogao često u “Politici” da pročita članke o događanjima u Nemačkoj koje je pisao stalni dopisnik iz Berlina koji se potpisivao sa “X Y”. Ustvari, ove tekstove je pisao tadašnji amabasador kraljevine Jugoslavije Živojin Baludžgić (Živojin Balugdžić – ambasador, sekretar kralja Petra, bivši austo-ugarski špijun, socijalista, zaverenik protiv režima (kasnije, sa Slobodanom Jovanovićem, osnivač tajne organizacije “Konspiracija“). Iako je pisao neutralno, veoma naivno, mudar i pažljiv čitalac između redova mogao je da nasluti da se nešto strašno sprema. Komunisti su o fašizmu prvenstveno saznali iz brošure o suđenju Georgi Dimitrovu, na kome je on na neki način razobličio nacizam i njegove vođe, dok je o sebi i paljenju Rajstaga malo govorio. I iz izuzetno dobre odbrane njegovog advokata francuza Djaferija moglo se dosta toga saznati o nacistima. U široj Jugoslovenskoj javnosti malo je bilo govora o ovom događaju.

Uglavnom, intelektualci su naslućivali komentarišući po užičkim kafanama, zanatlije, radnici i seljaci su ove priče prenosili dalje, tako da se uskoro u celom Užicu samo pričalo o Hitleru i šta može da se dogodi, uglavnom svi su se slagali da je novi rat na pomolu.