Ko je prvi oslikao užičku Sabornu crkvu?

1723

Onaj prvi i najvažniji, koji je oslikao užičku Sabornu crkvu, bio je ikonopisac i slikar, zvao se Dimitrije Posniković. Rođen u Osjeku 1813. godine. Koliko je Posniković učio slikarstvo i gde, ne može sa sigurnošću da se utvrdi. Postoji članak nekog Laze Bogdanovića u kome piše da je bio učenik Dimitrija Avramovića i da je naslikao ikone za Svetosavski dom u Beogradu. Ovim ikonama se davno izgubio svaki trag. Ipak, Dimitrijeva unuka je pomenula da je njen deda slikao ikone u Sabornoj crkvi u Beogradu. Kako je Sabornu crkvu slikao Dimitrije Avramović nije isključena činjenica da je sa sobom doveo Posnikovića, ili ga je naknadno pozvao iz Sremskih Karlovaca u Beograd. Ipak, ovo su samo pretpostavke, a tačan odgovor na pitanje danas može da da samo upoređevanje radova jednog i drugog umetnika, jer to je jedini način da se utvrdi da li je Posniković učio, i da li je nešto naučio od Dimitrija Avramovića.

Posnikovićev detalj sa Carskih dveri
Posnikovićev detalj sa Carskih dveri

O životu i radu Dimitrija Posnikovića pisano je malo, iako je bio u svoje vreme veoma tražen slikar. Naslikao je veći broj portreta. Poznato je da su danas sačuvani njegovi kompletni zidni živopisi u pet crkava, a delimično još u dve. Posnikovićevi ikonostasi do sada su pronađeni u 10 crkava, a delovi ikonostasa, pojedinačno ikone i drugi radovi ikonopisanja još u 10 crkava. Postoje indicije da slikarski učinak Dimitrijev mnogo veći. Jedini izvor do koga sam došao bilo je sećanje njegove unuke Pave Popović u Zborniku filozofskog fakulteta u Beogradu. Prema tom sećanju, u mladosti je zajedno sa ocem bio svilarski trgovac. U Srbiju je došao pre 1848 godine, a atelje mu je bio na Kosančićevom vencu u Beogradu. Naslikao je veliki broj ikona, a zbog poslova je često putovao u unutrašnjost Srbije.

Životopis u užičkoj Sabornoj crkvi
Životopis u užičkoj Sabornoj crkvi

U Užicu je boravio od 1850. do 1854. i oslikao freske i ikone u užičkoj Sabornoj crkvi i drugim crkvama zajedno sa ikonopiscem Milijom Markovićem. Tada su nastale i njegove celivajuće ikone slikane na platnu kaširanom na drvo; 1867-1868. Radio je ikone u Ivanjici, u crkvi manastira Klisura, u Prilikama, Bjeluši kod Arilja, Životopis Manastira Rača i u drugim crkvenim opštinama.

Tih godina naslikao je u Užicu više pojedinačnih ikona i portreta uglednih Užičana toga doba. Poznati su i vredni njegovi portreti. U zbirci Narodnog muzeja u Užicu čuvaju se njegove slike rađene u uljem – portreti Zaharija Zaharića, sveštenika i užičkog prote dobrotvora Gavrila Popovića, trgovca Miloša Lojanice. Slikani su između 1851. i 1853. godine.

Životopis u užičkoj Sabornoj crkvi
Životopis u užičkoj Sabornoj crkvi

Portret Gavrila Popovića slikan je širokim, slobodnim potezima, kojom se inače odlikuje Posnikovićev način slikanja. Ali na portretu Gavrila Popovića on je razvio retko slobodnu fakturu… Sličan ovome je i portret sveštenika Zaharića koji je široko i snažno rešen vrlo oskudnim elementima. „Najbolji od užičkih je onaj trgovca Miloša Lojanice. Tu je Posniković dao tip starog Užičanina, jednog od onih koji su odlučno ustali u borbi protiv Turske. Portret je veoma bogat u koloritu i jednostavan i neposredan u izrazu“ (Pavle Vasić, „Slikar Dimitrije Posniković i njegova dela u užičkom kraju. „Vesti”, 11. 07. 1963.) Ovoj grupi pripada i portret Vukosave Radović, koji se nalazi u privatnom vlasništvu u Beogradu. Na ovoj jednostavnoj i neosiljenoj slici Posniković je, slikajući gotovo površinski, uspeo da skromnim elementima dočara lik odlučne i snažne žene. Uz ovo dolazi i portret kneza Aleksandra Karađorđevića, koji je naslikan u Užicu 1856. godine.

Životopis u užičkoj Sabornoj crkvi
Životopis u užičkoj Sabornoj crkvi

Meni je lično bilo zanimljivo dok sam sakupljao podatke za ovaj užičanstveni članak da se ime Dimitrija Posnikovića vezano za rad u crkvenom slikarstvu po prvi put pominje 1851. godine baš u Užicu. Zapis u Užičkoj crkvi kaže da su ikonostas i ikone radili 1851. god. Milija Marković i Dimitrije Posniković. Posle požara od 1855. godine ostala je sačuvana leva strana ikonostasa sa carskim dverima i deo životopisa. Sigurno je da su carske dveri (Blagovesti) Posnikovićev rad, kao i neke od sačuvanih ikona. Od zidnog slikarstva, sigurno je Posnikovićevo delo red srpskih vladara-svetitelja na horu, jer je potpuno istu sliku Posniković ponovio nekoliko godina kasnije na zidu manastira Rače, što je bila i omiljena tema ovog slikara. U staroj užičkoj crkvi nalazi se nešto slika rađenih posnikovićevom rukom. To su pomenute celivajuće ikone koje su rađene u vreme kada je umetnik radio u Sabornoj crkvi.

Životopis u užičkoj Sabornoj crkvi
Životopis u užičkoj Sabornoj crkvi

Sigurno je da je Dimitrije Posniković nosio u sebi neverovatan likovni talenat i stvaralačku težnju, ali uslovi u kojima je živeo i radio ograničili su njegove stvaralačke mogućnosti. U naknadu za to iste mogućnosti su mu omogućili široko polje rada i znatne profesionalne uspehe. Zadovoljavajaući potpuno želje sredine u kojoj je stvarao, Posniković postaje kao nekakav barometar kojim se danas mogu meriti potrebe i zahtevi te sredine, pa tako i kultura umetničkih shvatanja i težnja tadašnjeg srpskog društva. Gledano iz ugla današnjice, njegovo delo je od izuzetne istorijske važnosti. Tako Posniković svojom težnjom da stvori poseban stil zidnog slikarstva zauzima posebeno mesto.

Nažalost, nisam uspeo da nađem ni jednu sliku gde bi mogli da vidimo kako je izgledao umetnik. Ali najverovatnije je i on kao i većina drugih na nekim ikonama uradio sopstveni lik, pa pažljivi budući istraživači bi mogli da otkriju, najverovatnije je to lik koji se ponavlja na više njegovih dela.