Levljani i Jokanovića kuća

1827
Pavle Jokanović Levljanin
Pavle Jokanović Levljanin

Jokanovići zvani “Ljevljani” su se u Užicu pojavili 1833 iz Trebinja i smestili se oko dela grada nazvanom “Slanuša”. Jedan od Jokanovića, Pavle Levljanin, tada je izabran za deputata varoši Užice. Braća Jokanovići, Levljani, Petar i Pavle su živeli u zadruzi u kojoj je starešina bio Petar. Bogatili su se, naglo su počeli da otkupljuju turska imanja u Užicu i okolini. Tako postaju vlasnici velikog dela Užica sa centrom na Slanuši, gde su im bile kuće, mehane, magaze, dućani, radionice.
Turski dokument zvani “Temesuku” potvrđuje da Sulejmanov sin Hud beg, iz Užica, svoju kuću s dvorištem i baštom, prodao hrišćanima Petru i bratu mu Pavlu, sinovima Jokanovića 10. decembra 1846. godine. To je ustvari imanje na kome sa nalazi današnja “Jokanovića kuća”. Posle smrti Petra Jokanovića 1859. starešina zadruge je Pavle.

"Zemlja čuda"
“Zemlja čuda”

Pošto je umro otac Pavle, braća su se podelila. Deo kompleksa kod današnje Gradske galerije na Slanuši u ulici Vojvode Demira – Jokanovića kuća i imanje na istočnoj strani Užica u delu zvanom “Turica” dobio je Stevan. Sledeći naslednici ovih parcela bili su njegovi sinovi; kompleks kod slane česme nasledio je Ilija; iznad na Pašinovcu Luka. Treći sin Stevan, koji je nasledio “Pecaru”, trgovinom je počeo da se bavi još 1858. dok mu je otac bio živ. Bio je to načitan čovek, koji sem što je podigao užičku trgovinu na veći nivo, bio je počestvovan odborništvom u opštini. Bavio se izvozom stoke i vune u Dubrovnik i Italiju. Njegova unuka Ljubica se sećala da je u prizemlju “Jokanića kuće”, tu gde je danas drugi galeriski prostor bila su ogromna burad i bačve za rakiju: “Deda se bavio izvozom rakije imao je mehanu, tu u velikom podrumu, bila je Pecara”. I dan danas stariji užički svet kuću naziva tim drugim imenom “Pecara”. Stevan je umro 1893., imao je šestoro dece, tri kćeri i tri sina.