Maj 1961. godine (drugi deo)

1027

Nastavljeni su radovi na asfaltiranju puta Titovo Užice – Partizanske Vode. 1960. je asfaltirano 9 kilometara sa izvesnim prekidima na velikoj okuci (ta okuka više ne postoji izgradnjom novog puta početkom sedamdesetih godina 20-tih godina). Predviđaju da će put završiti u celosti pre centralne proslave 20-godišnjice ustanka.

Zbog proslave 20 godina revolucije, sređivan je zlatiborski put, farbane su i bankine
Zbog proslave 20 godina revolucije, sređivan je zlatiborski put, farbane su i bankine

U “Vestima” se pojavilo pismo čitaoca Dmitra Nedeljkovića iz ulice Riste Tešića 12 iz Užica: “Izgleda da Komunalna ustanova u Titovom Užicu smatra da građani mogu da žive bez vode, jer je zatvorila javne česme na Dovarju. Tamo ne postoji drugi način snadbevanja, izuzev ponekog bunara oko koga se sada vide redovi. Mislim da je ovakva mera žalosna. Ako postoje lica koja ne plaćaju vodu, komunalna ustanova ima na raspolaganju i druge načine i mere da ih primora da izvrše svoje obaveze. Nepravilno je da lica koja uredno plaćaju vodu, ostaju bez nje. Ovakva mera ostavlja neprijatan utisak među građanima, koji očekuju da se snadbevanje vode što pre reši.”

Doneta je odluka da se u Užicu rekonstrujiše 15 ulica: Jakšićeva, Vite Pantovića, Lazara Mutapa, Mihajla Ilića, Kneza Lazara, Birčaninova, Dečanska, Petra Ćelovića, Heroja Dejovića, Miladina Popovića, Vukole Dabića, Vuka Karadžića, Slobodana Sekulića i još neke. Ove ulice će biti završene do kraja juna “uz pomoć preduzeća i dobrovoljnim radom građana”. Valjaonica bakra gradila je put preko Zabučja do Rajića brda čija dužina iznosi dva kolometra…

Zbog proslave su asvaltirane i sreživane u centru grada, Užičani su bili u obavezni da učestvuju
Zbog proslave su asvaltirane i sreživane u centru grada, Užičani su bili u obavezni da učestvuju

Po popisu iz 1961, Titovo Užice ima 22.000 stanovnika ili više za 8.500 od popisa 1953. Najviše novih stanovnika je došlo sa sela da radi u industrijskim preduzećima grada. Statistika je zabeležila da će Užičani do kraja godine dobiti preko 360 novih stanova, nekoliko novih ugostiteljskih objekata, modernu pijacu koja se gradila u Adi, veliku robnu kuću na Trgu. U privredi je tada bilo zaposleno blizu 10 000 radnika i službenika za 4 000 više nego 1953. godine… U Užicu je tada bilo preko 7 000 štediša, čiji su ulozi u Komunalnoj banci bili veći 230 miliona dinara bez Poštanske štedionice. Veliki broj je koristio kredite, ali je bio veći broj štediša nego dužnika.

Upravnik bolnice tada je bio Dr Nikola Šumenković, a bolnica je raspolagala sa 449 postelja.

Lasta je otvorila na svaki sat liniju Užice-Požega i sezonsku liniju Užice – Ulcinj.

U stanicu milicije privedena je Stanimirka Đurović ona je na svojoj kući istakla tablu “Lekar za sve bolesti ljudi i stoke” na svojoj kući koja se nalazi jugozapadno od Tornika u zaseoku Đurovića blizu sela Jablanice. Na saslušanju je kategorično izjavila da mnoge bolesti leči bolje i sigurnije od ma kojeg lekara. Zatim je priznala da je u toku 1960. kod nje “lečilo” oko trideset “pacijenata”, usluge je naplaćivala. Ispričala je i neke svoje doktorske bisere: “U decembru prošle godine došla mi je žena koju je mučila glavobolja i neke druge bolesti. Lečila sam je tako što sam je u ponoć svukla do gole kože i okupala hladnom vodom… Reuma se najbolje leči kada se u šumi, ubere sa svake vrste drveta po jedan list i skuva, pa se u toj vodi drže noge sve dok se voda ne ohladi. Posle toga se tek upotrebljava reumin… Stoka se najbolje leči kada joj se da voda u kojoj je predhodno ugašeno ugljevlje”. Protiv Stanimirke je podneta krivična prijava.

Slobodan Jovanović dete palog borca se sreo sa Titom na Zlatiboru 1946. Odlučeno je da mu preda štafetu 1961. godine
Slobodan Jovanović dete palog borca se sreo sa Titom na Zlatiboru 1946. Odlučeno je da mu preda štafetu 1961. godine

U T. Užicu je javno krtitikovano, prvo običaj da se posmrtne plahate dele po stolovima užičkih kafana. Da u T. Užicu nigde nema da se kupi buket cveća, nego se glumicama posle pozorišne premijere daje cveće u saksiji “koje ona ne može da prisloni na svoju večernju haljinu”. Da nije red što publika dobacuje kada se izvode pesme na stranom jeziku i smeje se, nervira pevača i koji počne sa bine da raspravlja sa publikom. Da očevi treba da paze kada raspravljaju o politici, jer je jedna devojčica u vozu spomenula predsednika Konga Čombeta ( Moiz Čombe – Kongoanska kriza) i osudila ga na doživotnu robiju i rekla da je on takav zločinac da bi mu trebalo iskopati oči. Da se Užicu sve čeka do poslednjeg momenta, mislilo se na proslavu 20-togodišnjice, jer je do tada okrečeno na desetine kuća na “Lipi”, promenjeno isto tolko firmi, počelo da se popravlja nekoliko ulica. A grad ima nekoliko stotina kuća u glavnoj i prilaznim ulicama koje treba okrečiti. Drvene ograde su bile u žalosnom stanju i predstavljale pravo ruglo grada. Krovovi su pokazivali čitavu reviju gornjeg i donjeg rublja, raznih krpa i niza motki koje štrče. Dvorišta su bila zapuštena u njima je bilo svega i svačega. Sve bi to trebalo „pospremiti do proslave“.

U Kremnima su otkrivena dva ilirska groba za koje stručnjaci kažu da potiče iz petog veka pre naše ere. Jedan grob su raskopali radnici koji su radili na rekonstrukciji puta za Bajnu Baštu, a drugi je pronađen komplentan, ograničen i pokriven obrađenim kamenim pločama. U grobovima su pronađene narukvice od spiralno uvijene bronzane žice, bronzane grivne sa otvorenim krajevima, saltaleoni sa privescima koji su ukrašavali pokojnika od glave do nogu, zatim ćilibarska ogrlica, fibule, metalno koplje, ukrasna igla i sudovi od keramike. Svi predmeti su prenešeni u muzej u Užicu.

Sloboda je sa Javorom iz ivanjice igrala 1:0 golom Gardića, koji je ostigao iz skoro nemoguće situacije, a sa Borcem iz Čačka je igrala 3:2. Čačani su poveli u prvom poluvremenu sa 2:0. U drugom poluvremenu Sloboda, posle povrede Lopina, ubacuje golmana Đerića (od Užičana zvan Đera Crna Pantera) koji sprečava goste da daju treći gol. U 70-tom minutu Mitić je smanjio na 2:1, a u sledećih 10 minuta Jovanović i Gardić daju još dva gola… Sledeće nedelje Sloboda doživljava pravu tragediju gubeći od Kraljevačke sloge sa 5:0. Posle toga je je izgubila od Borca iz Paraćina sa 2:1 i izgubila šansu da se bori za prvo mesto.

Bose srednjoškolke Učiteljske i Gimnazije defiluju
Bose srednjoškolke Učiteljske i Gimnazije defiluju

Užički Dom armije je od otvaranja nove moderne zgrade (u kojoj je danas GKC) poslednjih desetak godina bio nosilac kulturnih događaja u gradu. Ne zna se broja programa koliko je užička publika gledalau njegovoj sali ili u bašti, na obe pozornice do sada. Načelnik Doma Simo Penezić je najavio da će u sledećem periodu gostovati pozorišta iz Kragujevca, Niša, Novosadska opera, “Manjifiko” iz Skoplja sa južnoameričkim repertoarom, kao i orkestar Radio Skoplja… U Domu JNA je održan brzopotezni šahovski turnir na 100 tabli između šahista iz grada i JNA koja se završila minimalnom pobedom grada sa 52:48. Posebno interesovanje je pobudilo je učešće šahistkinja, njih 10 koje su se takmičile za grad. To je bio prvi slučaj da žene nastupaju na jednom šahovskom takmičenju u Užicu.

Odlučeno je da Užičanin, metalostrugar, Prvog partizana, preda štafetu Titu, bio je to Slobodan Jovanović dete palog borca. Slobodan se već sreo sa Titom kao mali dečačić i slikao kada je bio na letovanju na Zlatiboru 1946. godine.

Turistički biro “Lasta” pripremio je obiman plan turističkih putovanja u inostranstvo u 17 zemalja: Italiju, Francusku, Švajcarsku, Englesku, Austriju, Japanu i Istočnu Nemačku, Belgiju, Dansku, Grčku, Egipat, a radilo se i na izradi programa za Čekoslovačku, Mađarsku, Rumuniju, SSSR i Tursku. Izgleda da je tada Užičanima bilo lakše u to vreme da odu u zapadne zemlje nego u istočne.

Najavljeno je da će početi pripremni radovi na pruzi Beograd-Bar i da će se početi bušenje tunela na Zlatiboru dužine 6.160 metara, koji će biti najduži u Jugoslaviji 12 metara duži, od najdužeg, koji se nalazi u Crnoj Gori.

Najavljeno je da će se graditi novi vatrogasni dom u Koštici. Nikada nije izgrađen. Porostorija gde su bili vatrogasci tada je bila nekadašnja pekara uz kafanu “Top” (gde je današnji Dom zdravlja) i služila je kao kancelarija, kao i kao odeljenje za dežurnu službu. Dok su vatrogasna vozila stajala na ulici.

Na Tari je započela turistička sezona. Hotel “Tara”, letovalište “Mitrovac” i drugi objekti su primili prve goste, a prve grpe turista su krenule splavovima niz Drinu.

Pioniri nastupaju
Pioniri nastupaju

Proslavljen je Dan mladosti. 25. maja proslava je počela je defileom pionira, omladine i vojnika, koji su u raznobojnim dresovima uz pratnju vojne muzike sa zastavama i transparentima, prošli ukrašenim ulicama grada od Trga do stadiona, koje su građani pratili sa trotoara i pozdravljali aplauzom. Kada su se postrojili na stadionu obratio im se potpukovnik Đuro Rokvić presednik DTV “Partizan”, koji je između ostalog rekao da “naša omladina dočekuje praznik radujući se novim pobedama postignutim pod voćstvom Komunističke partije i druga Tita radujući se ekonomskoj moći zemlje i lepšoj slavnijoj budućnosti”.

Program je počeo slobodnom igrom najmlađih učenika OŠ “Andrija Đurović” i “Dušan Jerković”. U sledećoj tački su im se pridružile devojčice iz OŠ “Nada Matić” i sve zajedno su izvele jednu ritmičku vežbu. Dečaci su izveli posle njih gimnastičku vežbu u kojoj su vešto preskakali kozlić. Članovi biciklističkog kluba “Era” bili su povod za glasno navijanje gledalaca. Nakon toga učenici Ekonomske škole i gimnazije izveli su sletsku vežbu, a članovi DTV “Partizan” vežbu na spravama. Članovi atleskih klubova “Titovo Užice” i “Sevojno” održali su kratko atlesko takmičenje. Devojke iz Gimnazije, Učiteljske i Ekonomske škole izvele su jednu masovnu vežbu, na kraju programa održana je utakmica u malom fudbalu između Učiteljske škole i Sevojna na kojoj su pobedili Učiteljci sa 1:0.