Marka povodom 75 godina od osnivanja Užičke republike

1028

Autor: R. S. 27.09.2016. Prenešeno iz lista Politika

„Pošta Srbije” obeležava značajan jubilej prve slobodne teritorije, u jesen 1941. godine, u porobljenoj Evropi od strane nacista Motiv na marki su slika „Borci sa Kadinjače”, ulje na platnu Dragoljuba Vuksanovića, nastalo 1970. godine i spomenik na Kadinjači.

U čast obeležavanja značajnog jubileja iz naše istorije – 75 godina od formiranja prve slobodne teritorije u okupiranoj Evropi 1941. godine, Užičke republike, „Pošta Srbije” pustila je u opticaj prigodnu poštansku marku nominalne vrednosti 23 dinara. Marka je štampana u tiražu od 25.000, tehnikom višebojnog ofseta u Zavodu za izradu novčanica i kovanog novca u Beogradu, i to u šalterskim tabacima od po 25 komada.

Motiv na marki su slika „Borci sa Kadinjače”, ulje na platnu Dragoljuba Vuksanovića, nastalo 1970. godine i spomenik na Kadinjači, dok je motiv na prigodnoj koverti detalj sa spomenika i crtež u olovci Dragoljuba Vuksanovića – „Borba”.

Nadežda Skočajić, kreator maraka „Pošte Srbije”, grafički je obradila ovo izdanje, a stručnu pomoć i saradnju u realizaciji pružio je Radivoje Papić, muzejski savetnik-istoričar iz Narodnog muzeja u Užicu.

Marka 75. god. Užičke republike („Pošta Srbije”/„Srbija marke“)
Marka 75. god. Užičke republike („Pošta Srbije”/„Srbija marke“)

Užička republika prva je veća slobodna teritorija u porobljenoj Evropi 1941. godine, stvorena krajem septembra i početkom oktobra te godine, na području zapadne Srbije, Šumadije i Pomoravlja. Veći deo teritorije oslobodile su partizanske i četničke jedinice, samostalno ili u sadejstvu. Užička republika graničila se na severozapadu s Drinom i Savom, na istoku linijom Lajkovac–Aranđelovac–Knić–Kraljevo–Raška, na jugu s rekom Uvac, osim gradova Šabac, Valjevo, Obrenovac, Lajkovac, Aranđelovac, Kragujevac i Kraljevo, u kojima su bile nemačke snage. Na privremeno slobodnoj teritoriji živelo je skoro milion stanovnika. Pod pritiskom ustanika, Nemci su posle predaje grada Pećančevim četnicima napustili Užice 21, a Požegu 22. septembra. Partizani su 24. septembra opkolili grad i primorali četnike da se povuku. Iako su partizani i četnici nekoliko puta vodili pregovore o saradnji, čak su se i Josip Broz i Dragoljub Mihailović sastali u dva navrata, u selu Struganiku (19. septembra) i selu Brajovićima (26/27. oktobra), ovi susreti nisu doprineli uspostavljanju čvršće saradnje, pa je prividno borbeno savezništvo trajalo kratko – do početka nemačke ofanzive na Užičku republiku.

Tokom oktobra i novembra 1941. Užice je postalo sedište Vrhovnog štaba partizanske vojske. Dolaskom Josipa Broza Tita i Vrhovnog štaba, Užice je postalo središte ustaničkog pokreta za Jugoslaviju. Na tom slobodnom području postavljeni su osnovni elementi nove državne organizacije. U Užicu je obnovljena proizvodnja u Fabrici oružja i municije, tkačnici, hidrocentralama, ložionici, kožari, štamparijama, zanatskim radionicama…

Na oslobođenoj teritoriji razvijen je intenzivni kulturni život. U Užicu su štampani listovi. Formirana je Umetnička četa, koja je organizovala priredbe. Likovni atelje osnovan je na inicijativu Vrhovnog štaba, a njegovi članovi bili su Dragoljub Vuksanović, Pivo Karamatijević, Bora Baruh, Jurica Ribar. Organizovana je i zdravstvena služba. Odvijao se železnički saobraćaj.

Sukobi između četnika i partizana pogodovali su Nemcima. Oni su pripremali ofanzivu na slobodnu teritoriju, koja je počela 25. novembra 1941. glavni pravcima udara Valjevo – Užice i Kraljevo – Čačak – Užice. Nemci su brzo napredovali. Na Kadinjaču, pred borbenu grupu „Zapad A” upućen je, 28. novembra uveče, Radnički bataljon. Nemci, daleko brojniji, tehnički opremljeniji i vojnički odlično obučeni, brzo su slamali otpor branilaca, izbili su na greben Kadinjače i zatvorili obruč oko Radničkog bataljona. Bataljon se našao u bezizlaznom položaju. Nemačka vojska 1. decembra izbila je na Uvac, na demarkacionu liniju s Italijanima, čime je praktično završena ofanziva na Užičku republiku.