Među prvima u viteški red

1340

Ivan i Gospava Jevremović, ugledni zemljodelci iz istoimenog zaseoka Čajetine, imali su tri sina i tri kćeri. Najstariji Mijailo od rane mladosti bavio se trgovinom stoke, u to vreme najunosnijim poslom, kupio je na Zlatiboru suvat Palisad i postao jedan od najbogatijih ljudi u ovom kraju. Bavio se aktivno i politikom, jedno vreme bio je predsednik čajetinske opštine, da bi 1898. godine kao prvak naprednjačke stranke u zlatiborskom kraju aklamacijom izabran za narodnog poslanika. Političkom uzletu najviše su doprinele bliske prijateljske veze sa poslednjim vladarima iz dinastije Obrenović, zahvaljujući kojima je dobio pravo da u užičkom kraju postavlja predsednike opština i kraljeve poslanike. Prilikom dolaska kralja Milana i kralja Aleksandra u užički kraj 1899. godine, Mijailo ih je na čelu delegacije dočekao na granicn užičkog i valjevskog okruga, poslužio hlebom i solju i uputio srdačnu dobrodošlicu. Čitavo vreme boravka u Užicu proveo je sa njima, a na rastanku je odlikovan Ordenom Belog orla V reda. Jednom rečju, Mijailo je i dušom i srcem bio uz naprednu stranku i dinastiju Obrenović.

Jevremović I. Milan
Jevremović I. Milan

Mijailova dosta mlađa braća blizanci, Miloš i Milan, rođeni su 5. septembra 1868. godine. Otac je odlučio da Miloš ostane na porodičnom imanju u Jevremovićima, a posle završene osnovne škole Milana šalje u Beograd na dalje školovaše. Iz jednog zvaničnog dokumenta, datiranog 15. januara 1912. godine, doznajemo da je radio kao činovnik Glavne kontrole, što demantuje pojedina mišljenja da se radi o aktivnom srpskom oficiru, učesniku u Majskom prevratu. Doduše, razni izvori ukazuju o njegovim simpatijama prema dinastiji Karađorđević, što je donekle remetilo skladne odnose sa starijim bratom.

Milan Jevremović se oženio Anom Dijamatović, kćerkom imućnih roditelja iz Zemuna, u to vreme državljankom Austrougarske monarhije. U braku su imali četiri kćeri: Radu, Biseniju, Gospavu i Veru, koja je umrla kao dete.

U činu rezervnog kapetana II klase učestvuje u Balkanskim i Prvom svetskom ratu. Zanimljiv je podatak da se nalazio u grupi srpskih oficira iz IV i V puka, koji su u nedelju 29. juna 1913. godine u Štipu do duboko u noć bili gosti bugarskih kolega, a samo posle dva sata, bez objave rata, napadnuti na Bregalnici.

U borbi na Bregalnici Milan se pokazao kao izuzetno hrabar i sposoban komandant, a Dvor je znao da to nagradi. U diplomi dobijenoj uz odlikovanje stoji: “Na predlog Našeg vojnog ministra i nadležnih komandanata, a ceneći i uvažavajući zasluge stečene u ratu 1913. godine, odlikujemo Gospodina Milana I. Jevremovića, rezervnog pešadijskog kapetana II klase našim ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima IV reda, 30. novembra 1913. u Beogradu”. Potrebno je pojasniti jednu činjenicu. Naime, Karađorđeva zvezda sa mačevima, koja ima četiri reda, ustanovljena je 1904. godine i dodeljivana je oficirima za zasluge stečene u ratu. Međutim, prva odlikovanja podeljena su tek nakon devet godina, po završetku Prvog balkanskog rata 1913. godine. Iz navedenog uverenja vidi se da je Milan jedan od prvih nosilaca ovog najvišeg odlikovanja srpskog Dvora.

U Prvom svetskom ratu učestvovala su sva tri brata Jevremovića i Mijailov sin Andrija. Boreći se sa svojom jedinicom u Kolubarskoj operaciji, rezervni pešadijski kapetan Milan Jevremović poginuo je 12. novembra 1914. godine na položajima kod sela Drena, dok mu je brat blizanac stradao dve godine kasnije, septembra 1916. godine u borbi na Kajmakčalanu.