Najmlađi zlatiborski vitez

1457
Virić M. Dragoljub
Virić M. Dragoljub

Obzirom kako je živela ogromna većina zlatiborskog stanovništva u drugoj polovini devetnaestog veka, u vreme nerazvijene privrede i nerešenih socijalnih prilika, za Mihaila Virića, zemljoradnika iz Krive Reke, slobodno se može reći da je bio domaćin sa solidnim zemljišnim posedom i pristojnim uslovima života, i pored činjenice da je imao punu kuću čeljadi. Dovoljno je pomenuti samo jedan neobičan podatak – supruga Andrijana Jeremić iz Rudina, tri puta mu je rodila dvojke. Izgleda da mu je sin Dragoljub, rođen 1896. godine, bio ljubimac, jer mu je omogućio da u Mačkatu završi osnovnu školu.

Dragoljub nije učestvovao u Balkanskim ratovima, jer u to vreme nije bio punoletan. U Prvi svetski rat je krenuo sa obveznicima poslednje ratne mobilizacije, mada ni tada nije imao dovoljno godina, ali je tih teških i sudbonosnih dana otadžbina morala staviti pod oružje sve što je moglo pušku nositi.

Do dolaska na Krf, borio se u IV pešadijskom kadrovskom puku, kome se pridružila grupa dobrovoljaca iz Krive Reke, Rožanstva i Mačkata. Ovi mladi ljudi nisu znali da obuzdaju strasti, nisu umeli da junaštvom nadoknade neiskustvo, pa je većina stradala u bombaškim okršajima, ostala pokošena ispred bugarskih bunkera ili izginula na specijalnim zadacima.

Dragoljuba Virića je pratila sreća dok je prolazio kroz razna ratna iskušenja. Junaštvom se posebno istakao tamo gde je bilo najteže, u teškim okršajima na Solunskom frontu, u vremenu od polovine avgusta do početka decemba 1916. godine. Zasluženo priznanje, Srebrni vojnički orden Karađorđeve zvezde sa mačevima, stiglo je 12. septembra 1917. godine.

Po povratku iz rata, Dragoljub se oženio Zorkom Žunić iz Krive Reke. U tom braku rođena su tri sina Mihailo, Sreten i Ratko i kćer Milica. Kao junak sa najvećim ordenom i skromnim i nenametljivim ponašanjem, uživao je ugled i poštovanje meštana.

Tokom Drugog svetskog rata smatrao je za dužnost da bude na strani kralja i Jugoslovenske vojske u otadžbini i zato prihvata ponuđenu dužnost predsednika ravnogorskog odbora u Krivoj Reci.

Umro je 1975. godine.