O Užičanki Zori Gruden i njenoj deci

2274

Godine 1935. u Beograd se doselio mladi zubar Oskar Gruden, Slovenac iz Nabrežine, kod Trsta. Posle nekoliko meseci je sreo Užičanku Zoru Jehličku, studentkinju klavira, u koju se strasno zaljubio…

Kada se dođe u Užicu na Trg Svetoga Save ispred Gimnazije, zainteresovani će prići do biste užičkog Čeha Josipa Jehličke, jednog od najzaslužnijih za fizičku kulturu u užičkom kraju. Jehlička je sa Užičankom Milevom Draškić imao ćerku Zoru. Zora se u Beogradu strasno zaljubila u Oskara Grudena, poreklom Slovenca. Venčali su se 1936. godine u beogradskoj Vaznesenjskoj crkvi. Kao i Josif, kada se ženio Milevom, i Oskar je prešao iz katoličke u pravoslavnu veru da bi se oženio Zorom.

Zora Gruden sa decom dok su živeli u Užicu
Zora Gruden sa decom dok su živeli u Užicu

Posle venčanja u Beogradu, mladenci su otputovali u Užice. Oskar otvorio ordinaciju. Živeli su u sretnom braku punom ljubavi. Posle najstarije ćerke rođene u Beogradu, rađali su se „užički“ Grudeni, njih devetoro. Godine 1951. porodica menja adresu. Sele se u Beograd, u tada tek završenu veliku zgradu na Senjaku, u ulici Vojvode Mišića preko puta sajma. Od dvanestoro dece Zore i Oskar Grudena najmlađi sin Josip, koji nosi ime po kumu Josipu Brozu Titu i danas živi u tom stanu sa svojom porodicom. Ostali Grudeni tu se često okupljaju, iako žive na raznim svetskim meridijanima.

Najstarije dete Zore i Oskara je Marija – Maja, Majca, balerina, pa onda redom Aleksandar – Saša, glumac, Dušan – Dule, doktor mašinstva, direktor razvoja Poršea, Branislav – Branko, carinik, Miroslav – Mirko, inženjer mašinac i informatičar, Jasna – Micka, filolog, Marina – Rica, službenica i folklorista, Vladimir – Laki, pomorac i informatičar, Srđan – Smit, student dentista, Josip Kesa, Bujka, inženjer mašinac, jedan od vodećih stručnjaka Shell-a, Snežana – Civa, zubotehničar, i najmlađa Jelka – Beka, službenica u IMR i CIP-u. Kako su se deca rađala, Zora im je smišljala nadimke – Majca, Micka, Civa, Beka, Laki, Bujka … i ti nadimci su im ostali i dan danas.

Oskar i Zora Gruden sa svom svojom decom
Oskar i Zora Gruden sa svom svojom decom

Oskar je pored redovnog posla u zubnoj ambulanti MUP-a, da bi izdržavao brojnu porodicu, radio još u tri ordinacije. Zora se posvetila decim bila je odličan organizator, svako je radio svoj deo posla. Porodična harmonija, ljubav i podrška svakoga prema svakome, učinila je da se to održalo do današnjih dana.

U to posleratno vreme bio je običaj da predsednik Jugoslavije Josip Broz Tito bude kum devetog rođenog deteta u porodici. A, Grudenima, izuzetno, i desetog. Tada su živeli u Užicu kada se rodilo deveto dete, majka je prema tadašnjem običaju pisala Maršalu. Izaslanik kuma bio je Užičanin Slobodan Penezić Krcun. Dao je ime detetu po njegovom najboljem drugu poginulom u NOBU – Srđa. Bila je to velika proslava. Srđa bio prvo Titovo kumče u Užicu. Kada se 1949. rodio novi sin, majka Zora je ponovila molbu i dečačić je dobio ime po kumu. Posle je svake godine u kuću Grudena Tito za rođendan kumovima slao poklon-paket sa slatkišima i igračkama.

Zora, iako diplomirana pijanistkinja, pomagala je mužu u zubnoj ordinaciji, sama je birala jelovnik, kuvala i organizovala život. Preminula je 1989. godine.

Danas ima 128 članova porodice Gruden. Organizuju „Grudenijade“, kada se svi okupe. “Tada sa raznih strana sveta dolaze Grudeni sa svojim porodicama, u grad za koji se svi dogovore da će biti mesto skupa i druženja. Od 1984, kada je bilo prvo okupljanje, to se do sada ponavljalo 13 puta. I sigurno će ponovo, ali u još većem broju. Stižu najmlađi”.

Grudeni u Poršeu
Grudeni u Poršeu

Jedan od Grudena Dušan napisao je knjigu “Letopis moje porodice”. O porodici Gruden Puriša Đorđevoć i Branko Ćelović su snimili dokumentarni film 1960. “Dvanestoro dece druga Oskara”, koji je emitovan na televiziji.

Od Grudena danas možemo izdvojiti Dušana Grudena, koji je bio jedan od rukovodilaca u Poršeu na razvoju najsavremenijih motora. Dao je svoj doprinos i za mnoge firme – za američki Dženeral motors, rusku Ladu, pa Volvo, Ford, Reno, Volksvagen. Pomogao je i kod konstrukcije prvog malolitražnog motora na svetu sa ubrizgavanjem goriva za ondašnji jugoslovenski Jugo. Profesor Gruden je bio „otac“ razvoja motora sa 4 ventila, konstrukcije koja u poslednjih dvadesetak godina nije zamenjena ničim boljim. Kada je Porše u svom istraživačkom centru u Vajsahu osnovao istraživačko odeljenje „Ekologija i energija“, Dušan Gruden je bio prvi direktor tog veoma važnog ogranka. Tu je radio sve do penzije. Dr Gruden je ostvario više desetina patenata. Kao svoj najveći uspeh u razvoju teorije savremenih motora smatra svoj patent iz 1975. – „termodinamički ciklus sa izotermnom ekspanzijom“ u radu motora.