O užičkim Gluvaćima, potoku, tu gde nisu gluvi, naprotiv…

2285
Zanimljiva kuća u Gluvaćima
Zanimljiva kuća u Gluvaćima

Kada se krene od centra Užica, od Maloga parka severoistočno, u uskoj dolini od Carinskog mosta do padina Tatinca, stiže se u deo Užica koji se zove Gluvaći. Dele ga mesne zajednice Centar i Carina. Ovo naselje je formirano u drugoj polovini 19. veka, kada su se među porodicama iz Crne Gore u Užice doselile porodice iz Gluvaća kod Pljevalja. Kroz naselje protiče Gluvaćki potok, koji odvodi vodu sa visova Jelove Gore u dolinu gde su formirana naselja Carina, Gluvaća i visa Tatinac. Gornjim tokom teče uporedo sa Uremovačkim potokom od kojih je odvojen Pašinom ravni i Belim grobljem. Na ulasku u Užičku kotlinu u njega se ulivaju Carinski i Sarića potok. Od Carinskog mosta teče kroz Carinu, pored crkve Svetog Marka, kroz Lipu, gde se naziva Lipski potok, pa pored školskih zgrada, Zelene pijace, prolazi ispod Omladinske ulice i kod Vatrogasnog doma se uliva u Đetinju. Do šezdesetih godina je ovaj potok korišćen za zalivanje okolnih bašti i vrtova.

Gluvaći potok u toku kroz naselje Gluvaći
Gluvaći potok u toku kroz naselje Gluvaći

U Turskom katastarskom popisu iz 1476. Gluvaći se pominju kao selo “Glufča potok”. Pred Prvi svetski rat Gluvaći su bili zaseok čiji je manji deo do Carine pripadao gradskoj zoni. Na padinama Tatinca izviru istočnici Grozničavac, za čiju se vodu verovalo da je lekovita, Cokadina česma na desnoj obali Gluvaćkog potoka i Voda Sv. Ilije, zbog svog specifičnog ukusa i crvenkaste vode od Užičana nazvana “Gvozdena voda”, smatrana je lekovitom za oči. Do kraj Drugog svetskog rata uz korito potoka je bila betonom izlivena česma, iznad koje je urađena ikona Svetog Ilije. Posle rata betonski deo česme je oboren i zatrpan, u zanosu borbe protiv religije, a voda je korišćena za piće do uvođenja vodovoda tokom šedesetih godina prošlog veka. Na samom kraju 19. Veka sajdžija Rista Tešić je sagradio u blizini Gvozdene vode dva javna kupatila, zasadio orahe, uradio venjake za odmor i vodenicu. Posle Drugog rata u Gluvaćima je sagrađena “Kisikana” za proizvodnju gasa kiseonika, a kasnije je adaptirana u sušaru kože preduzeća “Partizanka“, garaže “Bioktoša” i radionice Vodovoda i mnogo porodičnih kuća.

Slika sa bazena Srboljuba Gavrilovića
Slika sa bazena Srboljuba Gavrilovića

Srboljub Gavrilović: – Ja sam stanovao u Gluvaćima (bar tako smo zvali taj deo Carine) u Ratarskoj ulici br. 11 (to je bilo oko 1960 godine), u stambenoj zgradi sa tri ulaza sa velikom dvorištem. Most je bio u blizini i mi smo ga zvali Gluvaćki most… Preko puta zgrade, na levoj obali Gluvaćkog potoka, bio je skroman bazen, gde smo se leti kupali-niko od dece nije išao na Đetinju i “Plažu”. Iznad zgrade u kojoj sam stanovao, uzvodno uz Gluvaćki potok, bila je neka državna ustanova u kojoj je bilo gluvonemih osoba, pa smo mi mislili da se po njima sve to zove Gluvaći. Uzvodno uz Gluvaćki potok (500-1000 m) bile su garaže za parne mašine koje su valjale puteve.