Oktobar 1964. godine (drugi deo)

967

Ovoga oktobra održana je 46. sednica užičke Opštine. Na dnevnom redu je bio regulacioni plan za uređenje grada. Autor plana je bila arhitekta Ružica Ilijić. Njena ideja je izgledala ovako: premeštanje bolnice iz Krčagova na Poru, prebacivanje tranzitnog saobraćaja oko grada. Prema jednoj varijanti predviđao se vijadukt koji će bajinobaštanski put povezati zlatiborskim putem ispod Starog grada. Šta se od ovih planiranja ostvarilo do danas, znamo, ništa. Bolnica se neće seliti na Poru, a zaobilaznica čeka bolje dane, decenijama.

Zgrada opštine, preko puta bašta Hotela "Zlatibor"
Zgrada opštine, preko puta bašta Hotela “Zlatibor”

“Gradina” je otvorila nove prodavnice u prizemlju vojne zgrade u ulici 7. jula, jednu prodavnicu na “Novoj pijaci”. Trgovinsko preduzeće “Terazije” otvorilo je mešovite prodavnice u: Carinskoj, Travničkoj, Dobrile Petronijević i u naselju Terazije. Planirano je da prodavnica gramofonskih ploča, gramofona i magnetofona bude u Robnoj kući „Progres“ na spratu. U prizemnom delu robne kuće otvorena je prodavnica suvenira. Trgovinsko preduzeće “Čigota” je otvorila dve prodavnice na “Novoj pijaci”, u 7.Jula, u Sarajevskoj. Planirano je kada se trgovinsko preduzeće “Koža” preseli u nove prostorije, da u starim preduzeće “Papir” otvori svoju prodavnicu.

Užički ugostitelji su, pošto su otvorili restoran “Era” u nacionalnom stilu, adptirali “Brezu”, adaptirali kafanu na “Palisadu”, gradili hotel na Partizanskim vodama i rešavali se da počnu izgradnju hotela na Trgu.

Ovoga oktobra u užičkom pozorištu su igrale predstave premijere: “Licem u lice”, “Venčanica”, “Budilnik”. U Domu JNA filmovi: meksički “Ja pustolov”, sovjetski “Život je počeo”, engleski “Krug zavaravanja”, američki “Četiri jahača apokalipse”. Užičane je najviše zainteresovala ova američko – meksička drama, koju je režirao 1962. Vincent Mineli. Glavne uloge u Četiri konjanika apokalipse su imali Glen Ford i Ingrid Tulin. Sve predstave su počinjale u 19,30 časova.

Originalni poster filma "Četiri jahača apokalipse"
Originalni poster filma “Četiri jahača apokalipse”

A u bioskopu “Partizan”: “Lito vilovito”, “Snežana, crni princ i 7 patuljaka”, “Za igru je potrebno dvoje” predstave su počnjale u 18 i 20 časova.

U prepunom Domu Armije je gostovao “Mat Kolins” koga su pratile “Bjele strele”. Oduševljeni užički mladići i devojke su ih primili sa takvim oduševljenjem, posle koga su ostali čitavi redovi stolica prevnuti u bioskopskoj sali.

Nekim zlobnicima koji su sve rokenrol grupe zvali „Bitlisi“ se nisu svideli, bilo je među njima i novinara pa su pisali: “Bitlsi su, to je porazna činjenica, osvojili užičku mlade i napunili svoje kese. Zatim otišli. Zamislimo se posle tužnog koncerta Mat Kolinsa u dvorani Doma JNA, da li smo dužni i sa kakvom istinom moramo puniti srca naše omladine. Kakvu smo muziku dužni da joj pružimo.” Bilo kako bilo, koncert Mat Kolisa i Bjelih strijela otvorio je jedan novi način zabave u Užicu, koji će trajati decenijama, a tadašnji užički mladi muzičari su dobili uzore.

Posle Mat Kolinsa i strijela u Domu je gostovala pred 150 posetilaca Esma Redžepova i ansambl Todosievski. Za ovaj koncert je rečeno da je bio u redu, a Esma je oduševila “masu”.

Da kažem nešto o Mat Kolinsu i Bjelim Strijelama, pre nego su održali koncert u T. Užicu i podigli uzbunu u konzervativnim gradskim krugovima.

Mat Kolins u vreme kada je imao koncert u Domu JNA
Mat Kolins u vreme kada je imao koncert u Domu JNA

Mat Kolins alijas Karlo Metikoš bio je poznat kao pomalo divlji učenik uvek raspoložen za šalu, imao je dva interesovanja za muziku i podvodni ribolov. Kada je upisao u Zagrebu Ekonomski fakultet tokom 1959. godine postao je jedan od osnivača i pevač grupe ‘Regal’ za koju neki tvrde da je bila prvi jugoslovenski VIS. Puno su putovali, pa je Metikoš bio nezadovoljan, napušta grupu i odlazi u Skandinaviju pokušavajući da napravi muzičku karijeru. Nakon toga put ga vodi za Pariz gde nastupa, na osnovu čega dobija angažman za pevanje tvist melodija po američkim bazama. U to vreme on nosi ime Mat Koše, a pevajući po američkim bazama biva primećen od strane menadžera fabrike gramofonskih ploča ‘Barkli’. Ipak na kraju, potpisuje trogodišnji ugovor sa kompanijom gramofonskih ploča ‘Filips’, a po tom ugovoru trebalo je da snimi u tri godine 12 ploča. Istovremeno, kompanija mu menja ime u ono po kome je kasnije postao poznat i u Jugoslaviji – Mat Kolins. U to vreme on je bio zvezda u Jugoslaviji, jer je bio jedan od vrlo retkih koji je imao potpisan ugovor sa stranom kompanijom.

Krajem 1963. godine Mat Kolins objavljuje prvu ploču gde su bile pesme : ‘En ecoutant la plue’/ ‘What kind of love is this’ / ‘ Il falut choasir’ / ‘ Kind of tonight’. Ova ploča je izašla za francusko tržište, a PGP RTB je od Filipsa dobio licencu za izdavanje u Jugoslaviji. Kritika u svojim osvrtima na ploču navodi : “Mat Kolins je francuski pevač zabavne muzike jugoslovenskog porekla. Ovaj popularni pevač već je gostovao u našoj zemlji, a ove godine će zajedno sa zagrebačkim ansamblom ‘Crveni Koralji’ poći na veliku turneju po Jugoslaviji.”

Ipak , bilo je i onih koji su ga dobro poznavali, pa je tako ‘Ilustrovana politika’ pisala : “Ovo je prva ploča mladog Zagrepčanina, najpopularnijeg pevača Francuske, koja je izdata kod nas. Uoči njegovog gostovanja u Jugoslaviji, ona mu služi kao vrlo dobra reklama”.

U to vreme , kada je ovaj tekst izašao Mat je već bio na turneji po Jugoslaviji, a prate ga naizmenično grupe : ‘Bijele strijele’, ‘Crveni koralji’, ‘Delfini’ kao i trio ‘Jeka’. Prvog juna 1964 godine Met objavljuje prvu domaću ploču u izdanju Jugotona na kojoj su bile pesme : ‘Sick and tired’ / ‘Just a lonely man’ / ‘Be my baby’ / ‘What do I say’. Na ploči ga prate ansambl Kreše Oblaka i trio ‘Jeka’. Tog leta je bio veoma angažovan, često je bio prisutan na radiju, TV, priređuje razne svirke, po Jugoslaviji tako i u T. Užicu. Kroz štampu se stalno provlači kako odlazi u velike gradove po Evropi radi koncerata, što mu daje dodatnu popularnost.

Bjele strijele
Bjele strijele

Bjele strijele u početku su izvodile pesme popularnih britanskih pop idola, Klifa Ričarda, Šedouza i Bitlsa, nešto kasnije su počeli da komponuju sopstvenu muziku. Bili su prvi sastav u bivšoj Jugoslaviji koji ima vlastite pesme koje su mladi tražili. Singl ploča koju su snimili 1963. za zagrebački Jugoton sa pesmama: Svi trče oko Sue (Run around Sue), Rastanak (Sealed with Kiss), Strijele (The Wanderer), bio je prvi pravi biat nosač zvuka u SFRJ. Stil sastava je bio mešavina tada vrlo popularnih muzičkih novina: bita sa ranim rokenrolom i tvistom, to je bio nepromenjeni zvuk električnih gitara sa odličnim vokalima.

„Sloboda” je izgubila utakmicu sa “Radničkim” iz Kragujevca. Pre utakmice je održana svečanost, zato što je utakmica bila na dan četrdesetogodišnjice FK “Radničkog”.

Čekajući da se završi zgrada suda, Opštinski sud je bio u zgradi na Trgu partizana. Te prostorije su bile toliko male da su se često u istoj sobi održavala i dva sudska pretresa. Često je nestajalo struje, vode, zapušavala se kanalizacija i kvarilo grejanje. Prostorije niko nije održavao, sudije su se same izveštile, da menjaju osigurače, dimnjake, popravljaju slavine… Pojavila su se nova zanimanja parketarski, teracerski ili fasaderskih zanata, nije bilo ni staklorezaca. Pre toga su te poslove radili majstori iz Dalmacije, fasaderi su mahom bili iz Ohrida, a keramičari iz Kruševca, Topole, Trstenika. Parketarske radove su uglavnom obavljalo preduzeće “Delo iz Beograda”, a staklorezačke poslove takođe Beograđani. Uglavnom, užičko preduzeće “Uzor” je imalo sve potrebne majstore za ove zanate od ovoga oktobra 1964. godine.

U Užičkom Opštinskom sudu, sudija Dragan Kovačević je osudio Husa Skanda zbog tri krivična dela na 8 meseci zatvora. Huso je iz stana Milana Antonića ukrao zimski kaput, iz stana Milutina Despotovića je ukrao stoni časovnik, iz stana Zlate Žakelj ukrao je zlatni ženski ručni sat i 6,500 dinara. Lopov se branio da je sve ukrao u pijanom stanju. Tada je uhvaćen i “čovek lisica”, koji je krao kokoške na Zabučju, u Buaru, Dubokom i dugim selima u okolini. Zvao se Svetolik Marković iz Volujca. Pomenuti sudija ga je osudio na 10 meseci zatvora.