Pre užičke Gimnazije

1483

Jedna od prvih užičkih razglednica… ima tu i elemenata fotomontaže, gimnazije nema, Saborna crkva je tu. Pošla je u svet pre izgradnje Gimnazije (1893). Prvu je pronašao užički istoričar dr. Stevan Ignjić, u albumu jedne od najpoznatijih užičkih trgovačkih porodica Petra Pržljevića. Ova je iz kolekcije najčuvenijeg užičkog kolekcionara Miloša Poznanovića, boemski “Miša Taburice”. O Mišu ćemo drugom prilikom. Gimanzija je tema naših trenutnih tema fotografija i pripovedanja.
Ako bi me neko pitao koja je u istoriji najznačajnija zgrada Užica, bez mnogo razmišljanja bi se odlučio za užičku Gimnaziju. Ali, prvo da kažemo šta je bilo pre nje, tj kako gimnazijski „Zbornik“ opisuje istoriju gimnazije.

Razglednica Užica pre nego je izgrađena Gimnazija
Razglednica Užica pre nego je izgrađena Gimnazija

Kada je 1838. počela izgradnja “jedne središnje škole, povećeg školskog zdanija”, bio je to prvi nagoveštaj ozbiljnijeg interesovanja užičkih zanatlija i trgovaca za razvoj školstva u gradu. Školske 1839/40. jedini profesor bio je Milan Mijatović, jurat, koga je septembra 1839. u Užicu sačekala nekolicina učenika “gramatikalne klase”. Od 2. oktobra on će predavati katehizis, srpsku gramatiku, vsemirnu (opštu) istoriju, matematičko zemljopisanije, čislenicu (račun), jestastvenu istoriju (prirodopis) i nemecki bukvar (nemački jezik). Zabeleženo je da su učenici i nastavnici Polugimnazije, 27. avgusta 1841, u selu Mršelju, dočekali kneza Mihaila, koji je putovao po zapadnoj Srbiji. Oni su u prisustvu kneza i “množine naroda”, scenski izveli prigodnu originalnu eklogu, autora profesora Petra Zarića. Knez je pohvalno govorio o radu Polugimnazije, a učesnike priredbe nagradio. “Ekloga se, kako Njegovoj Svetlosti, tako i svima prisustvujuščim vrlo dopala, da je sutra dan, pri ručku potvorena “. Najzad, za ovaj javni nastup užičkih gimnazijalaca, škola je dobila i javnu pohvalu Ministarstva prosvete sa željom da i dalje u nastojanjima obrazovanja i vaspitanja učenika “odgovara svojoj nameni i uspehu u obučavanju mladeži”.

Dvorazredna Polugimnazija u Užicu radila je samo tri godine. 15. septembra 1842, kao rezultat zalaganja užičkog vladike Nićifora Maksimovića, donet je dekret o premeštanju gimnazije iz Užica u Čačak. Tako je užički vladika uspeo da poništi sve što su Užičani uradili.

Užičani su morali da se naredne dvadeset i tri godine bore za ponovno otvaranje gimnazije. 9. juna 1865. objavljen je ukaz o otvaranju dvorazredne Gimnazijske realke. Prvi razred je upisan 1865/66. Najzaslužniji borac za užičku “Realku” bio je prota Gavrilo Popović.

Period od 1862. do 1880. godine predstavljao je “zlatno doba” Užica, što je verovatno uticalo na odluku ministra prosvete iz 1874. da se u Užicu dvorazredna Gimnazijska realka pretvori u Polugimnaziju, a već 1881. ona prerasta u potpunu Realnu gimnaziju. Prva generacija velikih maturanata je izašla 1888. Među članovima ispitnog odbora bio je Dobrosav Ružić, profesor i pesnik. U to vreme časovi su se održavali u pet odvojenih zgrada, od kojih četiri ne treba “nipošto da budu učionice”. Očigledna je potreba za novom, modernom i većom školskom zgradom.