Prilozi za istoriju užičke košarke (prvi deo)

1850

Prvo da kažeem od kuda košarkaška lopta uopšte u Srbiji. Vilijam Vilard, predstavnik dobrotvorne organizacije „Vojska spasa“, doneo je prvu košarkašku loptu u Srbiju iz Amerike 1923. godine. U Beograd je stigao sa zadatkom da učitelje, nastavnike i profesore beogradskih škola upozna sa zvaničnim pravilima košarkaške igre. Kada je došao, dobio je za pratnju kao prevodioca gospođicu Dragicu Popović. Bilo je veliko interesovanje za ovu posetu. Vilardovim seminarima je prisustvovao veliki broj zaiteresovanih, koji su želeli da se upoznaju sa do tada potpuno nepoznatom igrom. U znak velike pažnje i posebnog prijateljstva, Vilard je Dragici, koja ga je pratila tokom njegove kratke posete Srbiji, poklonio košarkašku loptu. Dragicina lopta je sačuvana do današnjih dana.

Na početku, košarka se igrala fudbalskom loptom i sličnim rukotvorinama, pa je prva košarkaška lopta napravljena po istom principu kao i fudbalska, samo veća. Spolja zašiveni kožni paneli sa unutrašnjom gumenom loptom na napumpavanje. Verzija košarkaške lopte slična današnjoj se pojavila 1942. godine u Americi.

Prva košarkaška lopta koja je stigla u Srbiju 1923. godine
Prva košarkaška lopta koja je stigla u Srbiju 1923. godine

Prema svim istorijskim svedočanstvima, to je bila i prva košarkaška lopta koja se pojavila u Srbiji. Prva kompletna pravila košarkaške igre štampana su u Beogradu 1924. godine. Zanimljivost o početku košarke u Srbiji koja je objavljena u dnevnom listu „Politika“ od 18. aprila 1923. u rubrici „Sport“: „Sportski Klub Jugoslavija zasnovao je odeljak za veoma popularnu igru Basket-bal. Uvereni smo da će ova lepa igra steći mnogo pristalica među ljubiteljima lakih i gracioznih sportova, za koje nisu potrebne naročite atletske sposobnosti. Ova igra, u kojoj nema surovosti, veoma je zgodna za nežnu decu i ženskinje“.

Prve dve košarkaške lopte koje je Vlajko doneo u Užice 1949.
Prve dve košarkaške lopte koje je Vlajko doneo u Užice 1949.

Odmah posle Drugog svetskog rata u Užicu su počele aktivnosti na oživljavanju sporskih društava, pa je već sredinom maja 1945. godine obnovljen rad SD Slobode i njenih sekcija: fudbal, plivanje, boks, stoni tenis, odbojka, hazena i skijanje. Pored ovih sportova kod mladih je bila popularna atletika, a naročito masovna je bila gimnastika pod nadzorom legendarnog Jože Jehličke. Drugi sportovi su uglavnom upražnjavani po školama gde se vršila selekcija i izbor ekipa za školska takmičenja jer nije bilo drugih.

Na Lipi, tačnije u današnjoj ulici Miladina Popovića, Omladinskoj i Skobodana Sekulića klinci su probacivali lopte kroz nekakav obruč okačen na ogradu, zid ili uličnu banderu. Bili su to začeci košarke u Užicu, tu u blizini Đetinje. Godine 1947. od dasaka uzetih s gradilišta preduzeća “Šargan”, momci iz Lunjevice, nekadašnje ulice na Lipi, danas Momčila Tešića, napravili su prvi koš i postavili ga ispred Sokolane, koja je posle rata dobila ime Dom DTV “Partizan”.

Sve do 1949. košarka je u Užicu bila skoro nepoznat sport, sve dok prvi užički student DIF-a, Vlajko Kovačević, nije doneo dve prave košarkaške lopte kupljene u jednom beogradskom komisionu. U januaru 1950, kada je diplomirao, profesor Vlajko je formirao dve košarkaške sekcije, jednu pri Gradskom gimnastičkom društvu, u čijoj ekipi je i sam igrao. Drugu je formirao pri Sportskom društvu „Prvi partizan“. Iste godine košarkaši Gradskog gimnastičarskog društva su prešli u Sporsko društvo „Sloboda“, tako je nastala košarkaška sekcija „Sloboda“. Tada je formirana i ženska ekipa.

Prvi užički košarkaši 1950.
Prvi užički košarkaši 1950.

Prva utakmica ove dve užičke košarkaške sekcije je održana 1950. godine. Pobedila je ekipa Gradskog gimnastičarskog društva (20:12). Većina košarkaša iz prve generacije bavila se i drugim sportovima. Fudbalom, odbojkom, rukometom, stonim tenisom, plivanjem. Prvih nekoliko godina, košarka se u Užicu uglavnom igrala tokom zime, na turnirima, a najznačajniji tradicionalni turnir je bio u organizaciji Košarkaškog kluba “Crvena Zvezda” iz Beograda. U toj prvoj generaciji užičkih košarkaša, koji su trenirali sami bez trenera, uz povremenu kontrolu profesora Vlajka, isticali su se Đoko Lazović, Vlatko Gluščevič i Đorđe Milosavljević.

Pored muške, košarkaška sekcija “Slobode” imala je žensku ekipu. U njoj su pretežno igrale učenice Gimnazije, članice Društava za telesno vaspitanje “Partizan”. U toj prvoj generaciji užičkih košarkašica bile su: Dragica Živković, Vera Aleksandrić, Ružica Baćković, Ruža Đuričić, Kosara Aleksić, Zorica Kutlašić, Dana Konstantinović, Ljiljana Milovanović, Rosa Nikolić, Veroslava Popović i Svetlana Mršević. I one kao i košarkaši su same trenirale.

Godine 1953, godine košarkarkaška sekcija je narasla u Košarkaški klub „Sloboda“. Prelaskom pod patronat Valjaonice bakra u Sevojnu, početkom 1961, košarkaški klub je promenio naziv u KK Sevojno. Godine 1972. je promenio ime u KK Raketa, nakon prelaska u SD „Raketa“, a već 1976. u KK Prvi Partizan (SD „Prvi Partizan“), koje je zadržao do 1991. godine.

Prve užičke košarkašice 1950.
Prve užičke košarkašice 1950.

Pioniri košarke u Užicu bili su: Vlajko Kovačević, Đoko Lazović, Vlatko Gluščević, Zoran Jovičić, Dragoslav Melentijević Malac, Trcan, Smilja, da bi im se kasnije pridružili oni nešto mlađi Kokan Borović, Cale Glušćević, braća Dragan i Rako Subotić, Mića Jolović, Lazo Globus, Tomo Dikan, Turundžila i mnogi drugi zaljublenici u košarku.

Milenko Subotić, užički proslavljeni košarkaški as i trener, jedan je od boljih poznavalaca košarkaških prilika u gradu, u periodu od 1963. do 1988. godine se sećao da je u prvom razredu gimnazije igrao za košarkašku reprezentaciju škole, da su u to vreme glavni sportovi u Užicu bili fudbal, košarka i rukomet. „Jak rivalitet bio je između Učiteljske škole i Gimnazije. Između zidina Učiteljske škole bio je otvoren teren i tu su se igrale rukometne i košarkaške utakmice, koje su imale po dve do tri hiljade gledalaca, đaka i ljudi iz grada. Učiteljska škola uvek je bila najbolja, i u košarci i u rukometu, zahvaljaujući Vlajku Kovačeviću. Posle Jehličke, čuvenog profesora, Vlajko Kovačević je bio jedan od najzasluženijih ljudi za razvoj sporta u gradu. Bio je košarkaš i trener košarakaša“.