Prvi uspesi užičkih košarkašica – „Rakovih beba“

1584

„Rakove bebe su kao tići kad ojačaju, devojke su odlazile dalje, a Rako je počinjao ispočetka“. M. Gruičić

Košarkašice Slobode sa trenerom Branom Panićem
Košarkašice Slobode sa trenerom Branom Panićem

„Ne idemo mi na takmičenja da budemo prvi. Želimo da dokažemo da se u Užicu igra dobra košarka.“ Rako Subotić

Prve generacije užičkih košarkašica činile su uglavnom učenice gimnazije i članice DTV „Partizan“: Dragica Živković, Vera Aleksandrić, Ružica Baćković, Ružica Đuričić, Kosara Aleksić, Zorica Kutlašić, Danica Konstantinović, Ljiljana Milovanović, Rosa Nikolić, Veroslava Popović i Veroslava Mršević . Nisu ostvarile zapažene rezultate do 1955, kada su juniorke koje je trenirao Branislav Panić od Užičana prozvan Brane Nos, sa Carine, osvojile nekoliko turnira. Kasnih pedesetih u Titovom Užicu su popularne košarkaške utakmice studentske omladine na kojima se ističu: Ružica Nikolić, Nada Šunjevarić, Nada Dimitrijević,, Milesa Petrović, Mira Milošević.

Košarkašice KK "Sevojno"
Košarkašice KK “Sevojno”

Radosav Rako Subotić je imao 14 godina kada je komšija, student DIF-a, Vlajko Kovačević na užičku Lipu doneo košarku. Ubrzo je sa bratom napravio koš u dvorištu iza Subotića bravarske radnje . Bio je uporan dečak, lopta je sve češće prolazila kroz obruč. Tada je počela ta košarkaška ljubav koja je bez prekida trajala 15 godina. U šesnestoj godini postao je član košarkaške sekcije „Slobode“. Od tada se mnogo toga menjalo u užičkoj košarci, generacije su dolazile i odlazile. Klub je promenio ime, ali je Rako ostao. Veoma brzo je postao kapiten tima. U odsustvu starijih vodio je treninge. Sasvim slučajno postao je trener ženske ekipe.

Rako: „U Prokuplju se 1959, održavalo prvestvo Srbije za košarkašice. Bila je pauza u muškom prvenstvu. Tadašnji predsenik čika Najdan mi reče da vodim našu ekipu. Eto to mi je bila prva veza sa ženskom košarkom“.

Rako i njegove košarkaške bebe, šampionke
Rako i njegove košarkaške bebe, šampionke

Od tada se Rako često pojavljivao u četiri uloge: kao trener muške i ženske ekipe, aktivan igrač i kapiten tima.

Godine 1962, pod pokroviteljstvom Valjaonice bakra, KK Sloboda menja ime u „Sevojno“. U jesen 1969. predsednik KK „Sevojno“ je Dimitrije Backović, a trener košarkašica je Radisav Rako Subotić. Tada ostvaruju veliki uspeh, ulaze u Prvu saveznu ligu. Prvi su užički klub u tom rangu takmičenja. Kapiten te ekipe, koju Užičani zbog mladosti i dobrog trenera nazivaju „Rakove bebe“, bila je Mirjana Pejić Janković. Sa njom u u košarkaškim „bebama“ su igrale: sestre Svetlana i Biljana Rakočević, Biljana Petrović, Mirjana Maksimović, Snežana Bošković, Ljiljana Backović, Dragana Vučićević, Branislava Stanić, Vera i Nada Lazić.

Rakove bebe igraju utakmicu u Sokolani uz gromoglasno navijanje Užičana sa galerije
Rakove bebe igraju utakmicu u Sokolani uz gromoglasno navijanje Užičana sa galerije

Dimitrije Backović i Rako Subotić su stvorili uspešnu užičku žensku košarku, mušku podigli, omogućili im kontinuiran rad i uslove za napredak. A počeli su od jedne prostorije u Sokolani, u kojoj su stvorili jedan prijatan kutak, dom košarke u kome su svi živeli jednim srcem, disali jednim dahom. Uspeli su ono najteže da drugarstvo prijateljstvo i ostalo što se ne vidi čini jedan uspešan sporski klub. Radili su to iz entuzijazma , besplatno… Nažalost, tada a i danas, takav rad se nije cenio i ne ceni se ni u ovom digitalnom vremenu. Rako košarkaški zanesenjak koji je bio rob između dva obruča sa mrežicama ostaje veran Užicu. Okupljajući tu generaciju devojaka 1962. godine, trener Rako Subotić prilikom prvog interviua za „Sport“ rekao: „Čuvajte se se devojčica sa Đetinje“. Bio je u pravu, svaki novi rođendan donosio je uspehe. Devojčice su polako stasavale. Na dohvat ruke im je bio vrh jugoslovenske ženske košarke. A sve je počelo na kvalifikacionom turniru košarkašica u Bačkoj Topoli.

Košarkašice Sevojna su zauzele drgo mesto i postali prvoligaši. Predsednik Skupštine Velimir Dogandžić priredio je svečani prijem za „Rakove bebe“, a te bebe bile su po pisanju lista „Sport“ retko dobra ekipa, bile su to:

Rako sa bebama na klupi
Rako sa bebama na klupi

Mirjana Pejić-Janković student medicine koja se od detinjstva bavi košarkom. Bila je član reprezentacije jugoslavije, odličan tehničar. Kapiten u košarkaškoj ekipi „Sevojna“. Zapažena je kao dobar organizator igre celog tima koji je uglavnom zavisio od njene igre.

Svetlana Rakočević studet matalurgije u Beogradu, igrala košarku 5 godina, krilni igrač, strelac ekipe, odličan šuter i inzvaredan borac.

Biljana Petrović student stomatologije u Beogradu, igrala košarku 6 godina. Bila je u beogradskoj Crvenoj zvezdi ali se vratila u Sevojno da pomogne svojim drugaricama u borbi za sticanje prvoligaškog statusa. U ekipi je bila centar i krilni igrač. Zapamćena je kao veliki borac i inzvanredna u odbrani.

Tajmaut
Tajmaut

Mirjana Maksimović tada je bila učenica užičke Gimnazije. Košarku igrala 3 godine. Član juniorske reprezentacije Jugoslavije. Veliki talenat, odličan tehničar. S obzirom na visinu (181 cm) i godine imala odličnu perspektivu u Srpskoj ligi, njeno vreme je tek dolazilo.

Biljana Rakočević, učenica užičke Gimnazije imala 15 godina, visoka je 180 cm. Košarku je igrala 3 godine, na mestu centra, bila kandidat za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije. Bila veliki talenat za košarku, čiju su afirmaciju svi očekivali.

Ljiljana Backović učenica Tehničke škole u Užicu, imala 18 godina. Košarku igrala 5 godina, upamćena kao manje efikasna ali nesebična.

Vera Lazić 16 godina, učenica užičke Ekonomske škole 19 godina. Igrala košarku tri godine, bek, najniža u ekipi (160 cm), ali u pojedinim fazama veoma siguran igrač sa klupe.

Na jezeru na Zlatiboru
Na jezeru na Zlatiboru

Nada Lazić, učenica užičke škole za kvalifikovane radnika „Radoje Marić“ , 16 godina, igra košarku dve godine, bek i krilni igrač, juniorka.

Bratislava Stanić, učenica užičke Gimnazije, imala 15 godina. Igra košarku 2 godine, bek, juniorka.

Ostali su zapisani poslednji trenutci i kako je „Sevojno“ u produžetku dobilo ekipu „Železničara“ i obezbedilo ulazak u Prvu ligu takmičenja:

„Finiš je bio sve dramatičniji. Železničar postiže još jedan koš. Ali je i Svetlana Rakočević iskoristila dva penala. I rezultat je u poslednjem minutu igre 44:43. Železničar postiže još jedan koš. Ali je Svetlana Rakočević iskoristila dva penala. i rezultat je u poslednjem minutu igre 44:42 za Železničar. Do kraja utakmice ostalo je još svega 40 sekundi. Da li će izmaći pobeda?

Trening na "Vlajkovom stadionu"
Trening na “Vlajkovom stadionu”

Košarkašice Železničara prave prekršaj, izvode se dva penala. Realizator treba da bude petnaestogodišnja Mirjana Maksimović. U njenim krupnim očima zaigrale su suze. Vlaže lice i njenim drugaricama i onima. Svi se u sebi pitaju: da li će Mirjana uspeti? Da li će joj sada, u odlučnim trenutcima, ruka zadrhtati?

Pogledala je svoje drugarice, u trenera. Podigla je ruku. Lopta je poletela prema protivničkom košu. U sali se začuo pljesak. Ni drugi put ruka joj nije zadrhtala. Rezultat je bio 44:44.

KK "Sevojno" na "Vlajkovom stadionu" pred utakmicu
KK “Sevojno” na “Vlajkovom stadionu” pred utakmicu

Mirjana je bila presrećna. Sedela je na klupi, čekajući kroz neki minut, počne produžetak utakmice od pet minuta, i plakala kao malo dete.

U nastavku igre Mirjana je postigla koš, a nešto kasnije i Svetlana Rakočević iskoristila jedan penal, tako da je rezultat 47:44 za Sevojno. U poslednjem minutu Železničar postiže koš i ubrzo se začula sudijina pištaljka. Konačni rezultat bio je 47:46 za Sevojno.

Rako Subotić i njegove bebe su članovi Savezne lige. Niko srećniji od njih, Nastalo je neopisivo slavlje, čestitanja, poljubci, stisci ruke, suze. Uspeh košarkašica Sevojna primljen je sa oduševljenjem u Titovom Užicu. Te dve godine koliko su bile u Prvoj ligi, „Rakove bebe“ su slavljene i voljene. U Sokolani se se za njih neviđeno navijalo.

Tajmaut na Vlajkovom
Tajmaut na Vlajkovom

Nije bilo lako u Prvoj ligi, KK Sevojnu mali među velikima. Mali klub više devojčica nego devojaka u velikom srcu Užica ljubimče i mezimče nazvano „Rakove bebe“ Biljana, Mirjana, Miroslava, Vera, Stanimirka, Nada, Svetlana… Kao u školskoj klupi. Sestre po lopti, po ljubavi za košarku, želji da se vinu zvezdano košarkaško nebo. Jedna „beba“ je više obećavala od druge sve je zavisilo od postignutih koševa. U to vreme se izdvajala Mirjana Maksimović, koja je imala samo 16 godina, a bila je visoka 180 cm. Dobila je reprezentativni dres sa brojem 8. Dala je četiri koša na Balkanskom kupu u Domžalama, tu su otkrili novo ime, novi talenat znan treneru i uskom krugu stručnih poznavalaca košarke. U to vreme je bila mešu prvim strelcima u ekipi (111 koševa), ispred mnogo iskusnijih članica prve petorke reprezentacije Petrovićeve i Pejovićeve.

Sevojno se u Prvoj ligi zadržalo dve sezone, a onda se u novinama 1970. godine pojavila kratka informacija:

Svetlana Rakočević 1966. god, kasnije najbolji strelac u ekipi prvoligašica KK "Sevojno"
Svetlana Rakočević 1966. god, kasnije najbolji strelac u ekipi prvoligašica KK “Sevojno”

„Dugogodišnji trener Sevojna, Rako Subotić smenjen je sa dužnosti. Novi trener još nije dobio licencu, pa su se košarkašice Titovog Užicu su morale same da se snalaze.“ Rako je kasnije rekao odgovarajući na pitanje novinara:
– Šta je razlog vašeg odlaska i da li zaista možete bez košarke?
– Košarkaška krv nije voda, otišao sam jer je došlo do nesporazuma sa nekim ljudima koji su došli u klub . Ima tu dobrih radnika, ali sporski neobrazovanih. Konkretno, ne sećam se nijednog košarkaša koji se prekvalifikovao u drugi sport. A meni je bivši rukometaš bio tehnički referent, sada je vođa muškog tima. Ide čovek tamo gde krene da prodaje svoju stručnost. Kad stane u košarci, možda će se ponovo vratiti u rukometu. Sa takvim se ljudima ne može sarađivati.

Ustvari, posle uspeha političari su se zainteresovali za KK Sevojno, počele su intrige u klubu… I tandem Backo-Rako se raspao. Otišao je Rako iz kluba. A zatim za redom otišle su Mirjana, Svetlana, Rada, Biljana… Ta divna košarkaška porodica koju su stvorili Backo i Rako se rasturila.