“Rajski” zauvek – Domanova užičanstvena izložba najlepšeg dela kanjona Đetinje

1304

Tu, gde gde je Đetinja postaje sve plića, niz sam njen tok, bezbroj peščanih sprudova, izniklih iz same vode. Ni u jednom danu ovaj rečni arhipelag, načičkan nizom malih ostrva i poluostrva nije isti. Sve se to menja gotovo svakodnevno… Zavisno od toga kolika je snaga Đetinje. Kada padaju velike kiše, kada Đetinja nadolazi i po pola metra od svog uobičajnog nivoa, na očigled kupača ta ostrvca su čas tonula, pa se opet pojavljivala na drugom mestu nabujale Đetinje. Sve se to događa u njenoj klisuri čije su strme litice obrasle gustom hrastovom i grabovom šumom. Uzvodno od ovih sprudova kanjon se sužava i pravi niz manjih i većih vodopada ispod kojih su se formirali kaskadasti bazeni sa potpuno bistrom i smragdno zelenom vodom.

Tu gde se reka sliva, snažnoga huka, u manje kamene kade ili bazene, stvaraju se beli kao pena snažni vodeni protoci, kraseći ionako prelepu prirodu, na to kao neki nestvarni oreol, iznad svakoga buka se formira dugin polukrug sa raskošnim spektrom sunčevih boja. U stvari i nekad i danas za dvadeset minuta šetnje od najužeg cetra Užica, svako se odjednom nađe u divljoj prirodi, gde može da vidi orla kako kruži vrebajući zmiju, ili neku drugu manju životinju. To je prednost koji drugi gradovi nemaju. “Ovu lepotu upije svaki Užičanin i nosi je do kraja života”.

Zoran Domanović i 39 fotografije iz kanjona Đetinje iz serijala “Voda”: