Septembar 1964. godine

1105

Ovoga septembra, Titovo Užice je bio jedan od najskupljih gradova u SFRJ. Bilo je najskuplje i povrće i voće i mlečni proizvodi, a isto je važilo za goveđe i ovčije meso.

Zadovoljni turisti na mirisnom Zlatiboru
Zadovoljni turisti na mirisnom Zlatiboru

Tokom leta na Zlatiboru je bila rekordna poseta. Do 26. avgusta boravilo je 10.000 gostiju, svi raspoloživi kapaciteti su bili zauzeti. Registrovano je bilo 100.000 noćenja, a predviđano je još 40.000 do kraja godine. Izgrađena je vodovodna mreža. Oko jezera pored glavnih staza, postavljene su živine svetiljke. Jezero je očišćeno i uređeno, podignute su nove kabine i tuševi, a na tersi je bio otvoren bife.

Ove 1964. godine na Zlatiboru na više mesta je mogao da se prati TV program, u nekoliko kafana su postavljeni džuboksi. U Hotelu “Zlatibor” (na Vodama) bila je obezbeđena stalna muzika. Na terasi kod jezera, svakoga ponedeljka VIS “Veseli Dečaci” iz Užica priređivali su “Plavo veče”. I u studenskom odmaralištu tri puta nedeljno su bile igranke. Ugostiteljsko preduzeće Sloga je gradila hotel (“Palisad”), bilo je planirano da do juna 1965. primi prve goste…

Prošlo je više od mesec od kako je u Užicu na televizorima 500 vlasnika i njihovih komšija slika zbog kvara releja na Bioktošu bila nejasna, snežna. Došla je ekipa RTS-a da popravi relej na Zabučju. Tom prilikom inžinjer, tehnički direktor RTS je rekao: “Nama nije nepoznata situacija, i veoma mnogo žalimo zajedno sa gledaocima Titovog Užica i okoline što do takve situacije dolazi. U letnjem periodu, zbog nepovoljnih vremenskih prilika, kvarovi na relejima su češći zbog električnih pražnjenja…“

Ovog septembra nestalala je ograda kod parčića, jedna od užičkih znamenitosti
Ovog septembra nestalala je ograda kod parčića, jedna od užičkih znamenitosti

Centar Užica je tada imao dva lica: jedno na Trgu partizana, ukrašeno cvećem, i drugo iza Društvenog doma, sa neuređenim prostorom ispred konfekcije “Desa Petronijević”. Ovaj prostor sa korovom, bodljikavom žicom, razbacanom ambalažom i građevinskim materijalom je izgledao tako kao da je najzapuštenija periferija. Ovo gradsko ruglo nije postojalo od ove godine već je bilo tu otkako je otvoren Trg.

Užičani su kritikovali što su karte za nedeljnu utakmicu Sloboda – Smederevo koštale 100 dinara, a za najmlađe i vojsku 50 dinara… Uprave klubova su naivno reagovale, govoreći da je napravljena štamparska greška…

Direkcija za puteve je uređivala male parkove kod Hotela Palas i Železničke stanice. U Malom parku je skinuta ograda.

Ovog septembra za vreme predsednika Petra Antonijevića, srušena je lepa ograda kod Malog parka, jedna od znamenitosti brojnih generacija. Staze su asfaltirane i postavljena je fontana, koja će postati omiljeno igralište užičke dece. Sedamdesetih je uklonjena baš zbog povrede dece na otrim mermernim ivicama…

Mali park posle rušenja prepoznatljive ograde
Mali park posle rušenja prepoznatljive ograde

Ispred Gimnazije se uređivao parking prostor za vreme školskog raspusta. Staze su asfaltirane i u parčiću kod Železničke stanice. Dok su uređivali male parkove, Veliki park su zaboravili. U njemu je sve manje bilo šetača, a sve više biciklista i motorciklista. Iz dana u dan Veliki park postajao je takmičarski poligon… U kafani kod Ružića istočnika sve se više okuplja užički ološ svih vrsta. Lokalna vlast je planirala da ukloni i ovu užučku znamenitost, pa nije bilo nikakve reakcije…

Pošto je “dobrovoljna” akcija uređenja glavne ulice uspela, podstakla je neke Užičane da urede svoje ulice. Uređenje Jug Bogdanove ulice nije bilo predviđeno u ovogodišnjim planovima opštine. Incijativa građana ove ulice je prihvaćena i oni su se prihvatili velikog posla. Pored postavljanja kocke i skidanja kaldrme, uvodili su vodovod i kanalizaciju. Privodilo se kraju i postavljanje kocke u Kosovskoj ulici. Tada je uređivana i Sarajevska ulica.

Prihvaćen je predlog Zavoda za urbanizam o rešenju naselja na Gornjoj Pori. Ovo naselje je trebalo da ima 60 individualnih stambenih zgrada, sa prodavnicom i autobuskom stanicom. Iznešen je predlog arhitekte Zorice Ognjenović za park na Pori, po kojem je trebalo da tu bude restoran, u stilu šatora sa dvema terasama, dečiji tereni, staze parka, igralište za košarku i odbojku sa svlačionicom, zelenilo sa kobinacijom niskog rastinja. Trebale su da budu izložene dve tipične brvnare sa Tare i Zlatibora pokrivene šindrom, u kome bi bili izloženi eksponati domaće radinosti, zatim manje kućice u kojima bi bile smeštene životinje i ptice, znači mali zološki vrt. Na obodu brda trebalo je da se dobije teren na kome bi se dobile lokacije za igradnju desetak vila.

Park je kasnije napravljen i njemu je dato ime “Skojevski park”, naravno nije bilo restorana. Dosta je odstupljeno od prvobitnog usvojenog projekta – nije bilo brvnara, malog zološkog vrta, umesto desetak vila pojavilo se divlje naselje… Doneta je odluka da se u Dedovini (prostor izneđu Bosanske i Sarajevske ulice) gradi 6 zgrada, sa po 14 stanova. Zgrade sa prizemljem i dva sprata, a u naselju je trebalo da postoji i obdanište.

Jedan od najstarijih stanovnika Užičkoga kraja bio je Milisav Kovačević iz donjeg sela u Dobroselici. Imao je jednog sina, pet kćeri, 33 unučeta, 100 praunučadi. Nije znao za lekara, do tada nikada nije bolovao.

Braća Saša i Mirko Topalović na fontani u Malom parku čitaju strip
Braća Saša i Mirko Topalović na fontani u Malom parku čitaju strip

Jedna učiteljica je dobila obaveštenje zašto nije primljena na posao, koje je glasilo ovako: “Niste primljeni jer je na to primljena jedna učiteljica koja je do sada službovala je po otmenim mestima, a uz to njen muž pokriva jedno vrlo važno mesto u opštinskoj skupštini… Bio je to neki još neiskvareni direktor škole koji je obaveštavao mladu ušiteljicu.

Sloboda je pobedila Smederevo sa 5:0. Užičani su rekli da je moglo da ih bude makar devet.
I ove godine je svečano proslavljen 24. septembar. Održana je sednica pod presedništvom predsednika opštine Petra Antonijevića, na kojoj je usvojena odluka nacrta o uređivanju gradskog građevinskog zemljišta.

U prostorijama “Savremenog doma” u Beogradu otvorena je izložba radova pletilja iz Sirogojna, koja je izazvala veliko interesovanje. Izložbu je otvorila Dana Milosavljević (sestra užičkog pisca Lala Milosavljevića), Užičanka, narodni heroj, prvoborac, tada predsednica konferencije za društvenu aktivnost žena.

Hrabra Užičanka Dana Milosavljević šezdesetih godina 20. veka
Hrabra Užičanka Dana Milosavljević šezdesetih godina 20. veka

Da se podsetimo hrabre Užičanke Dane Milosavljević, narodnog heroja. “Rođena je 1925. u selu Bioska kod Užica. Početkom rata postala je članica SKOJ-a, a u okupiranom Užicu 1941. ilegalno je završila sanitetski kurs. Po padu „Užičke republike“ sa partizanskim odredom „Dimitrije Tucović“ se povukla ka Sandžaku, kasnije postala borac Druge proleterske udarne brigate. Učestvovala je u bitkama na Sutjesci, Kupresu, Jajcu, Čajniču, Donjem Vakufu, Bugojnu… U borbama sa ustašama kod Livna 1942. je teško ranjena. Bila je bombaš i puškomitraljezac. Od čina desetara dogurala je do potporučnika, u međuvremenu postala prva žena komandir neke partizanske formacije.

Prilikom jednog pokušaja prodora na Ibru, jedinica kojom je komandovala našla se pod neprijateljskom vatrom iz bunkera. Sa jednim saborcem se prišunjala i bombom uništila bonker i spasila živote mnogih partizana. Kada su je pitali kako je rukovati bombom, govorila je: „Lako! Samo odvrneš osigurač, udariš njom u tvrdo i baciš. Ništa lakše“, – pričao je o sestri Aleksandar Milosavljević. Bila je rukovodilac SKOJ-a Druge protivavionske brigade i Treće protivavionske zone.

Po oslobođenju politički se angažovala u svom Užicu, gde je bila sekretar Gradskog komiteta i član opštinskog komiteta SKOJ-a. U Beograd se preselila 1948. gde je radila u Centralnom komitetu Narodne odmladine Srbije. Bila je član Glavnog odbora SUBNOR-a Srbije, Saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije, Glavnog odbora AFŽ Srbije… Ordenom narodnog heroja dobila je 1953. a tri godine pred smrt odlikovao ju je i predsednik Rusije Vladimir Putin povodom 75 godina pobede nad fašizmom.”