Škole “bezmotornog letenja”, predsednik AAK Užičanin slikar Branko Popović

1777

Na fotografiji opservatorije na Zvezdari iz vazduha, u njenom donjem delu, vidi se hangar koji je služio za smeštaj klizača i jedrilica. Prvo letelište na obroncima Avale kod sela Pinosava i škola jedriličarstva u Beogradu pokazala se kao nepodesna zbog velike udaljenosti i već 1933. godine je napuštena. Škola je “preseljena” na Zvezdaru i nalazila se tik pored opservatorije. Izgrađen je i hangar koji je prilikom osvećena prvog oktobra 1933. godine dobio ime po studentu tehnike i nastavniku jedriličarstva Živku Jozanovu, koji je osnovao jedriličarsku sekciju na Tehničkom fakultetu, ali je par nedelja ranije poginuo u udesu jedrilice.

Na Zvezdari prvi hangar za jedrilice i klizače
Na Zvezdari prvi hangar za jedrilice i klizače

Sporsko jedriličarstvo Jugoslavije delovalo je zbog potrebne opreme i tehnike letenja pod jakim nemačkim uticajem. Imalo je to dobru stranu, budući da su Nemci, što se jedriličarenja tiče, bili bez premca u svetu. Prvi instruktori letenja koji su obučavali i Srbe bili su Nemci. U Kraljevini SHS na jedriličarstvo nije gledano kao na sport, već kao na značajan deo narodne odbrane, budući da je tesno povezano s pripremom pilota, posebno za vojno vazduhoplovstvo, da gaji i razvija moralne i psihičke osobine koje se traže od pilota, kao što su hrabrost, prisebnost, odlučnost, osećaj odgovornosti, brzine reakcije. Pilotiranje jedrilicom je slično avionu, letenje jedrilicom razvijaju iste osećaje kao kod pilotiranja avionom (osećaj ravnoteže, održavanje pravca, osećaj brzine, koordinacija pokreta, poznavanje vazdušnih strujanja). Ustvari, letenje jerilicom je početak pilotske obuke, koja traje više godina.

Tokom 1932. godine na obroncima Avale otvorena je škola jedriličarstva, ili kako se tada govorilo “bezmotornog letenja”. Na fotografiji se vidi klizač Cegling. Ceo let se sastojao u tome da bi učenik seo u klizač koji se nalazio na vrhu obronka i dok bi jedna grupa držala klizač. druga je zatezala gumu. koja je bila vezana za nos klizača. Kada bi rukovodilac letenja procenio da je guma dovoljno zategnuta. davao bi znak onoj grupi koja je držala rep klizača da ga pusti i klizač bi bio ispaljen kao iz praćke. Posle leta od nekoliko minuta učenik bi sleteo u podnožje padine, ostali učenici bi sišli dole i na rukama izneli klizač na vrh brega. A onda, opet nanovo.

Branko Popović, autoportret
Branko Popović, autoportret

Ubrzo je škola preseljena na Zvezdaru, gde je osnovana 1934. na čelu sa Acom Stanojevićem poznata jedriličarka grupa “Deveti”, a takav naziv je proistekao iz toga da je za poletanje jedrilica bilo potrebno najmanje 9 ljudi. Ova grupa je sagradila jedrilicu tipa “Leteći đavo” u Stanojevićevom stanu. Ubrzo se osnivaju i druge jedriličarke grupe “Zlatibor”, “Galeb”, “Nestorov”, zatim “Kobac”, u Kragujevcu “Orao”. Iste godine na brdu Zvezdara održano je prvo jedriličarsko takmičenje u Jugoslaviji. Učestvovale su četiri jedriličarke grupe, gde je prvo mesto zauzela grupa “Deveti”, drugo grupa “Beograd”, treće “Galeb” i četvrto Akademski aero klub.

Na molbu članova, za predsednika je izabran profesor na tehničkom fakultetu, arhitekta i slikar, Užičanin Branko Popović. Kao prvi predsednik Akademskog aero-kluba imao je veliku ulogu u afirmaciji i materijalnoj pomoći kluba. Da Zlatibor postane prvi centar srpskog jedriličarstva najverovatnije je Popovićeva zasluga. Ali, nije pogrešio, geografske karakteristike ga čine idealnim terenom za tu svrhu. Zlatibor je i tada važio za planinu izuzetne lepote i lekovitosti. Retka su mesta gde je priroda bila tako izdašna. Divni pejzaži, talasasti visovi delimično obrasli četinarima, prostrane travnate površine išarane belim narcisima, čist vazduh i blago podneblje. Letovalište Kraljeva Voda je zvanično proglašeno za vazdušnu banju i uvek je bilo privlačno i perspektivno turističko mesto.