Storija o prvobrcu Stanki

1755

„Moramo živeti jedni kraj drugih.
Bolje da se družimo i sarađujemo,
Nego da se svađamo i ubijamo.“
Stanka Laković

Stanka Laković je rođena u Užicu 1919. godine u porodici sa jedanaestoro dece. Bila je prvoborac u NOB-u, borila se tokom rata širom Jugoslavije. Za komunistički pokret opredelila se veoma rano, osetivši eksplataciju radnika u vremenu između dva svetska rata živeći u brojnoj porodici. U Užički partizanski odred stupila je 1941. opredelivši se da pomogne u borbi protiv okupatora pomažući ranjenicima. Kada je formirana Prva proleterska brigada 1942, postala je njena bolničarka. Kraće vreme je radila i kao apotekar u Petoj krajiškoj diviziji, a zatim bila zamenik komesara medicinskog bataljona NOB-a.

Velika porodica sa jedanaestoro dece
Velika porodica sa jedanaestoro dece

Posle rata bila je član Biroa okružnog komiteta AFŽ-a, više puta odbornik u opštini i u srezu, član opštinskog i sreskog odbora SUBNOR-a i predsednik Društva za telesno vaspitanje „Partizan“ i bila veoma uticajna u Titovom Užicu, rodnom gradu u kome je ostala iako je mogla da ode na funkciju u Beograd. Dugo je obavljala dužnost načelnika sekretarijata za narodno zdravlje i socijalno staranje Narodnom odboru sreza. Ostala je upamćena po svom radu, prvenstveno na humanitarnim poslovima na zbrinjavanju dece i porodica poginulih partizana, ratnih vojnih invalida i ostalih socijalno ugroženih Užičana. Radila je na razvoju zdravstva u kraju i zdravstvenog prosvećivanja (preko Crvenog Krsta, AFŽ, Saveza ženskog društva). Radila je na unapređivanju fizičke kulture u društvima „Partizan“, u boračkim organizacijama, SK, SSRN, Savetu za narodnu odbranu opštine sreza itd.

Stanka Laković u vreme kada se priključila Užičkom partizanskom odredu
Stanka Laković u vreme kada se priključila Užičkom partizanskom odredu

Stanka Laković je pripadala generaciji mladih koji su izneli teret Drugog svetskog rata, čiji su predstavnici bili decenijama na vrhu piramide svih oblika vlastu u društvu. Doživela je veliku promenu u političkom životu Jugoslavije kada je njena generacija sišla sa scene. Godine 1994. je rekla da povodom čestog pozivanja u javnosti na njene izjave: „Ne smatram da sam imala neku posebnu moć, kao i da sam bila posebno uticajna. Ako je i bilo takve moći nikada nisam govorila o tome o čemu nisam bila dobro informisana. Zato mogu odgovorno da tvrdim da priče koje se ispredaju u poslednje vreme o komunističkoj surovosti prema protivnicima i neistomišljenicima neistine. To što su „Pogledi“ pisali o mojoj odgovornosti za navodne masovne zločine posle rata, toga nije bilo, iako su to neki želeli. Niko nije stradao nevin. Prema zvaničnoj dokumentaciji i posleratnim publikacijama u Užicu je izrečeno 10 smrtnih presuda. Međutim od 1941. do juna 1945. godine ja nisam bila u Užicu, već na frontu… Svega su trojica inforbirovaca u gradu uhapšena. Koliko je meni poznato, i ovi su to učinili pod uticajem prijatelja iz Beograda, jer to njih dvojica nisu učinili, na sastancima prorade rezolucije IB. Oni su isključeni iz partije, a kasnije je jedan vraćen. Nema dileme da inforbirovce treba smatrati izdajnicima svoje zemlje, a ne samo Partije. Svako dizanje pobune kad je zemlji najteže normalno je smatrati izdajom. A pogledajte šta se sad čini u vezi sa Golim otokom, oni koji hoće da oklevetaju Tita i revoluciju. Bilo je grešaka, ali ne takvih koliko se to sada preuveličava.“

Stanka Laković polaže venac na Partizanskom groblju
Stanka Laković polaže venac na Partizanskom groblju

Prvoborac Stanka Laković je preminula u Užicu 1999. godine. Tokom života dobila je više značajnih priznanja i odlikovanja. Ostavila je traga kao humanista, vredan i radan socijalni radnik.

Mitra Milka Milošević:
„Stanka Laković (prva levo) kao učenica krojačke škole. Na fotografiji je i Milena Martinović (četrvrta sa desne strane). Obe su bile borci Prve proleterske brigade. Milena je umrla od posledica rata na samom završetku rata. Milena i njen muž Dragutin (streljan za vreme rata) su imali ćerku (danas moju svekrvu), o kojoj je na neki način brinula i Stanka, a čula sam i od drugih da je jako brinula i vodila računa o ratnoj siročadi.“

Stanka u krojačkoj školi
Stanka u krojačkoj školi