Todor Đurić Ginin, užički kulturni pregalac

1692
Toša Đurić kako smo ga zapamtili
Toša Đurić kako smo ga zapamtili

”Na početku 1969, na inicijativu Toše Đurića, obnovljena je Kulturno-prosvetna zajednica užičke opštine. Već posle nekoliko meseci oževele su manifestacije književnih stvaralaca. Pojavile su se prve pesničke i pripovedačke zbirke. Tada je oživeo i dramski amaterizam. Počele su smotre dečijih horova. U Užicu se naglo budi aktivnost likovnih stvaralaca. U domovima kulture i školama i danas stoje povelje, diplome, pohvalnice i druga pisana priznanja užičkim amaterima iz godina kada je njihov pokretač bio Todor Đurić.” Rade V. Poznanović.

Profersor Toša Đurić je rođen u Užicu 1938. godine. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Užicu, studirao je u Beogradu i Prištini, gde je i diplomirao na grupi za srpskohrvatski jezik.

Užičko boemsko društvo za poštovanje ispred Gradske kafane
Užičko boemsko društvo za poštovanje ispred Gradske kafane

Najveći deo radnog veka proveo je u Užicu radeći sa puno entuzijazma u kulturi i sportu. Najveći doprinos dao je u radu Kulturno – prosvetne zajednice Opštine Užice. Istrajno je radio na oživljavanju kulturno – sporskih organizacija u Užicu, bio je pokretač, organizator i neposredni pomagač amaterizma u kulturi, uvek pri ruci mladim književnicima, slikarima, muzičarima, recitatorima, glumcima, kojima je obezbeđivao učešće na smotrama, takmičenjima i festivalima u zemlji i inostranstvu.
Toša je voleo kafanu. “Tabana” mu je bila ”zavičajna-prva” kafana. Ćizo i Ana su ga prihvatili kao počasnog domaćina. Toša je umeo to da ceni: pravio je književne večeri, izložbe slika… Druga kafana i ”kancelarija” bila mu je kafe ”Slanuša”. Skoro svakog dana, u podne, stvarali su Toša, Fiola i Ivana atmosferu u kojoj su stari Užičani živeli poslednje boemske dane: Mejo, Kreja, Grade, Gaga, Rajko, kum Pero, Ćito. Tu je novinar Slobo Murić beležio vrcave misli. Zatim se sa školskim drugovima Perom i Ćitom seli u ”Sport Kafe”, pridružuju se Mišo Bilc, Boske, Oliver. To je Tošina poslednja kafana.

Napisao je nekoliko uspešnih scenarija za velike kulturne manifestacije, objavio je tri knjige i više priloga u listovima i časopisima. Uredio knjigu o svojoj gimnazijskoj generaciji. Dobio je više društvenih priznanja. Posle njegove smrti u Užicu 2006. njegovi poštovaoci i prijatelji su objavili knjigu “Toša” iz koje izdvajam nekoliko mišljenja poznatih Užičana:

Toša
Toša

Mirko Todorović Ćata: „Osnovao je Amatrski teatar ”Petar Matić”. Prva premijera bila je 27. aprila 1970. Predstavu ”Mladost pred sudom” režirao je poznati reditelj Bata Stanojević. Na sceni je prvi put zaigrala Aleksandra Nikolić, danas poznata beogradska glumica.”

Ilija Misailović: ”Po prelasku sa službom u Užice, bio sam u prilici da podržavam Tošine besprekorne organizacije susreta amatera u Ravnima, okupljanje slikara u raznim kolonijama i u njihovom gradskom udruženju, susrete posvećene Paunu Petronijeviću u Ribaševini, smotre recitatora, folklornih grupa, dramskih sekcija, ali i glamurozne priredbe na Trgu partizana. Njegova je zamisao da priredbu na Trgu otpočinje masovni orkestar trubača sa krova pozorišta“.

Milutin Zečević Kilika: „Opštinski Savez organizacija za fizičku kulturu angažuje Tošu da izvrši selekciju i pripreme za učešće sportista grada na MOSI u Goraždu 1967. Sportisti grada, njih oko 200, bili su za primer, kako na terenima, tako i u ponašanju. U defileu, povodom otvaranja ovih igara, pojavili su se u plavim majicama sa natpisom ”Titovo Užice”, do tada nijedna ekipa nije bila jednoobrazno obučena.”

Tošin rad na neki način je nastavila u prosveti poznata užička učiteljica Mirela Lazić.

Tošina Mirela
Tošina Mirela

Ratko Đorđević: – “Citirađu akademika Ljubomira Simovića koji u knjizi o Toši kaže „Toša ne samo da je sakupljao knjige i slike zavičajnih pisaca i slikara; on je pamtio ljude i zasluge koje su svi zaboravili i brinuo o ljudima kojih se mnogi više nisu sećali“. To danas na svoj način veoma uspešno radi Kovač. Pošto je ovde reč o Toši, ja bih u najkraćem dodao da je on bio čovek sa neizmernim kapacitetom znanja u srpskoj kulturi, posebno u književnosti, umetnosti, srpskom jeziku, odličan organizator mnogih manifestacija, promocija, veoma dinamican, odgovoran i uporan da svoju ideju ili projekat realizuje na najkvalitetniji način. Sa druge strane, bio je odličan drug, pravi prijatelj, uzoran suprug i izvanredan otac. Sećanje na njega u meni budi emocije na naše prijateljstvo, na neko prošlo vreme kada smo se više cenili i poštovali. Toša je bio jedinstven čovek, koji je svojim radom na najblistaviji način obeležio deo istorije užičkog kraja!“

Na fotografiji ispred Gradske kafane su sleva: Dušan Aćimović Fiola, Vlade Kljajić, Puriša Đorđević, Božo Kokora i Toša Đurić.