Užičani na posleratnim radnim akcijama (treći deo)

1783

U ovom trećem nastavku ispričaću vam kako su Užičani gradili auto-put “Bratstvo i jedinstvo”. Pre više od 60 godina počela je gradnja autoputa “Bratstvo i jedinstvo”. Gradili su ga “akcijaši”, “brigadiri”, pripadnici radnih brigada, kako su ih već zvali, zatim pripadnici JNA, bilo je i mladih iz inostranstva.

Jedan od plahata za gradnju auto-puta
Jedan od plahata za gradnju auto-puta

Da se podsetimo, radne akcije su organizovane pred kraj Drugog svetskog rata. Sekla su se drva za ogrev, bran je kukuruz, želo ispred neprijateljskih položaja. Posle rata organizovane su radne akcije obnove, zatim su građene su pruge, kao Brčko-Banovići i Šamac-Sarajevo, izgrađeno je 16 pruga. Zatim, četiri hidroelektrane, fabrike „Ivo Lola Ribar“ u Železniku, Valjaonice bakra u Sevojnu… Ipak, autoput “Brastva-jedinstva” bio je najveći objekat koji je omladina gradila od 1948. do 1950. godine. Zatim je prekinuta gradnja sledećih sedam godina zbog ekonomske blokade. Gradnja je nastavljena 60-ih godina, deonicom Zagreb-Ljubljana, posle čega se neprekidno radilo na nekoliko etapa od Beograda do Đevđelije.

Omladina se dobrovoljno prijavljivala za učešće u radnim akcijama i izgradila 1.050 kilometara autoputa. “Kad se prijavljivalo za radne akcije, javljalo se tri puta više omladinaca nego što je potrebno, organizatori su bili u problemu koga da ostave za sledeću smenu. Mladi su se kačili na vozove kojima se polazilo na akciju i želeli da ostanu. Buđenje u četiri, zatim su se spremale barake, pa umivanje, fiskultura, doručak i odlazak na gradilište, svake večeri u naseljima su gostovala kulturno umetnička društva”.

Postojala su i takmičenja brigada i naselja, a pojedinci su mogli da idu na različite kurseve. Traktorski kurs je bio najposećeniji, mnogi su izučili za vodoinstalatere ili vozače, kao i mnoge druge zanatske usluge. Bilo je spojeno i radno i korisno, a najveći odziv bio je za takmičenja za radne rezultate, u kojima se takmičilo koja će brigada i brigadir biti najbolji. Nagrade su bile udarničke značke i ordeni brigada.” sećali su se 2004. godine poslednji stari užički akcijaši.

Na samom početku gradnje su se krčile i stoletne šume
Na samom početku gradnje su se krčile i stoletne šume

Godine 1948, tačnije 8. maja, u Užicu su sumirani zadaci Petogodišnjeg plana u FNRJ i zaključeno da treba da počnu pripreme omladine užičkog kraja na odlazak na radnu akciju za izgradnju Auto puta „Brastvo-Jedinstvo“ Beograd-Zagreb. U Arilju je formirana brigada „Milosav Vujović“ i izabran štab brigade. Ovo je bila prva brigada iz Arilja, koja je išla na omladinske radne akcije. Brigada je brojala 250 brigadira, od toga njih 45 su bile devojke. Komandant je bio Milenko Majstorović. Posle svečanog defilea kroz Arilje, brigada je početkom maja otputovala na izgradnju auto-puta.

I Požežani su se organizovali u brigadu „Heroj Radovanović“, kojoj je komandant bio Milosav Đurić. Ova brigada je radila na radilištu Otok, na utovaru zemlje za „Spačvanski nadvožnjak“, jednom od najtežih objekata auto-puta. Požežani su odlučili da ostanu do završetka radova, do 29. novembra. 1948, Dana republike, i prebacili normu šest puta, te je brigada proglašena udarnom.

Prva užička radna brigada „Radoje Marić“ stigla je na trasu 9. jula 1948. Radili su na prvoj deonici auto-puta. Bili su dobro pripremljeni, po okolnim brigadama se pričalo: „Ere se spremaju za ofanzivu“. Tako se i dogodilo. Na gradilištu su bili ponajbolji kao i u logoru. Za postignute rezultate brigada je dobila sekcijsku desetodnevnu prelaznu zastavu, tri puta udarnu i pohvale glavnoga štaba… Na gradilištu se orilo:
„Zastavice, lepša si od zlata, najboljoj si ti brigadi data.“

Bilo je naporno, veoma teško, ali iz dana u dan, izgradnjom kilometara betonskih traka, pošljunčanih bankina, demontiranog kolosekla, radovi su odmicali prema Zagrebu.

Užičani grade Brastvo-jedinstvo
Užičani grade Brastvo-jedinstvo

Druga užička omladinska radna brigada „Heroj Dejović“ otišla je na izgradnju auto-puta 1. juna 1948. godine. Među 222 brigadira bilo je i nekoliko starijih brigadira… Joviša Milanović, 56-godičnji seljak iz Ravni je odlučio da sa svojih 6 članova porodice krene na radnu akciju. Ana Petrović iz Ribaševine, stara 65. godina, otišla je sa brigadom rekavši da ona može pomoći u kuhinji, a ko je planiran da tu radi može ići i na gradilište. Pašić Branko iz Kremana, Jeftić Đunisije iz Lunovog sela i Jeftić Blagoje iz Gostinice, stariji od 40 godina, otišli su na izgradnju auto-puta. Brigadu je ispratio Ratko Bjelica, predsednik Narodnog fronta. Ova brigada je prebacila normu 200%. Za dobre rezultate dobila je radio-aparat, kao najbolja brigada na auto-putu.

Po povratku u Titovo Užice brigadu su na stanici dočekali predstavnici užičkog sreza. Na konferenciji u Domu kulture (Sokolani) govorio je Petar Antonijević komandant brigade. Istakao je da su brigadiri postavili petnaest kilometara pomoćnog koloseka za vagonete.

I sledeće godine, 1949, omladina užičkoga kraja njih 500 išli su na izgradnju auto-puta. Svi učesnici su započeli takmičenje za prelaznu zastavicu. Formirana je Prva zlatiborka brigada, koja je na takmičenju poslužila ostalima kao primer, iako je rad pratilo loše vreme kao i kasno obezbeđene alatke. Ali i pored svih nedaća, ova brigada je prebacila normu za 76% i bilja omiljena u kraju gde je radila i ostvarila bliske prijateljske veze sa meštanima. Tokom dva meseca rada ova brigada je bila 4 puta udarna, dva puta pohvaljena, proglašeno je 53 udarnika, a 125 pohvaljeno „za nesebično zalaganje“.

Do poslednjih atoma snage
Do poslednjih atoma snage

Prva užička radna brigada „Heroj Lune“ 1949. radila je na 149. kilometru, na Županjskom nadvožnjaku, na završetku zemljanih radova, od kojih je zavisio početak radova sa asfaltnim mašinama i završetak auto-puta u toj godini. Ova deonica je bila velika prepreka izgradnje, ali su je „Ere savladale“. Uradili su nasip 15 000 kubnih metara zemlje, razastrli 600 kubnih metara tucanika, položili 1 500 metara ivičnjaka, istovarili nekoliko desetina vagona šljunka i kamena, radili su i na pomoćnim radovima. Za svoj rad Prva užička brigada je proglašena 6 puta udarnom i dva puta pohvaljena.

U 1950. godini na izgradnji Auto-puta „Brastva-jedinstva“ radila je Prva ariljska omladinska radna brigada „Heroj Čolović“. Radili su na gradilištu „Šljunkara“ na utovaru šljunka, prosejavanju peska, skidanju humusa i sl. Bili su pravi takmičari od pojedinaca pa do same brigade, prebacili su normu 193%. Na mitingu održanom 25. maja 1950, komandant logora pročitao je odluku Glavnog štaba, kojim se Prva ariljska brigada proglašena udarnom i pohvaljena za svoj rad.