Užičani na posleratnim radnim akcijama (drugi deo)

1897

Najvažnija radna akcija u prvoj godini „petogodišnjeg plana“ bila je izgradnja pruge Šamac – Sarajevo. Od 1. aprila do 15. novembra 1947. na veoma teškom kamenitom i podvodnom terenu obraslom šumom, ispresecanom divljom planinskom rekom, prugu dugu 243 kilometra gradilo je 211 370 graditelja. To je bila druga velika radna akcija omladine Jugoslavije.

Šamac - Sarajevo plahat
Šamac – Sarajevo plahat

Radilo se danonoćno, u tri smene. Na Vranduku, Lašvi, Dobojskom nasipu, Savskom mostu, na čitavoj trasi od Šamca do Sarajeva, vodila se bitka i sa vremenom da pruga bude na vreme završena. Kao i na svim ostalim radnim akcijama, i na ovoj omladina užičkog kraja je masovno učestvovala posle ozbiljne pripreme o čemu govore zapisnici, izveštaji KPS puni podataka o sastancima i drugim skupovima, na kojima su vršene pripreme za odlazak na izgradnju pruge.

Od omladinskih četa užičkoga okruga formirana je Prva omladinska radna brigada, koja je nosila ime prvog jugoslovenskog narodnog heroja Petra Lekovića. Ova brigada je sastavljena od 300 mladih, a komandat brigade je je bio Radomir Pavlović iz Požege. Prva udarna radna brigada radila je u Lešvi na krčenju terena, raskopavanju zemljišta, odvoženju materijala. Savlađivali su težak teren danonoćno sa velikim radnim elanom u takmičenju za što bolje rezultate na takmičenju između četa prebacujući normu. Užička brigada je bila primer svim brigadama na gradilištu, zbog čega je primila prelaznu zastavicu.

Radilo se na najtežim poslovima u tunelu
Radilo se na najtežim poslovima u tunelu

Formiranje 6. i 7. Omladinske radne brigade se dogodilo u Titovom Užicu u prisustvu brigadira i rodbine, omladinskog rukovostva i političara. U Zeničkom polju u toku jula i avgusta 1947. radila je užička 6. brigada, sastavljena uglavnom od srednjoškolaca. Njen komandant je bio Stojan Kostić. Sedma užička brigada radila je na probijanju tunela Vranduk. Štab ove brigade činili su: Petar Vitorović, komandant, Mladen Škoro, zamenik, Vladimir Božić, statističar, Mićo Đorđević, referent za fiskulturu, moj otac Vlajko Kovačević, bio je intendant, i Perunika Bogdanović, sanitetski referent.

Kad su brigadiri došli u Vraduk radili su na velikom kamenom useku ispred tunela, a posle deset dana brigada je dobila zadatak da radi na izbacivanju kamenog materijala iz tunela. U samom tunelu je minerska brigada Jugoslovenske armije minirala stene, a užička brigada je na vagonetima utovarila materijal i istovarila ga napolju, uz levu obalu reke Bosne. Radilo se po smenama 8 časova bez prekida i nedeljom i praznikom. Kao najvažniju, ovu deonicu pruge obilazile su inostrane delegacije, novinari, državni funkcioneri itd.

Na trasi pruge
Na trasi pruge

U brigadi je bio razvijen kulturno-prosvetni rad. U njoj je i petnestak dana proveo i užički orkestar JNA, čiji su pripadnici u toku radnog vremena radili na gradilištu, a uveče, u logoru svirali na igrankama. Veliki uspeh ove užičke brigade je u tome što niko od brigadira nije izgubio život ni teže povređen, što se događalo u ostalim brigadama, jer je svakodnevno u tunelu ispaljivano mnogo mina, a vagoneti su vođeni velikom brzinom u potpunom marku. Brigada je proglašena dva puta udarnom, dala je 15 udarnika i 25 pohvaljenih brigadira.

Udarnička značka
Udarnička značka

Osma užička brigada „Heroj Lune“ radila je na jednom od najtežih objekata ove grupe, na useku Lišva, kao i predhodne, bila sastavljena od užičke, čajetinske, požeške, ariljske mladosti, ova brigada je brojala 230 brigadira. Nastavljajući sa uspesima svojih prethodnika, brigada je na samom početku prebacila normu i ubrzo proglašena udarnom. Kad je normu prebacila za 54%, proglašena je drugi put udarnom i dobila prelaznu zastavicu Štaba 8. sekcije kao najbolja na tom delu gradnje. Zbog rada u noćnim smenama i stalnog prebacivanja norme, brigada je pet puta proglašena udarnom. Skoro svi brigadiri su pohvaljeni, a njih 98 proglašeno udarnicima. Na ovoj akciji radila je 14.

Studentska brigada sastavljena od agronoma i šumara, čiji je komadir bio Duško Bebić, profesor poljoprivrednog fakulteta u Beogradu. Brigada je brojala oko 300 studenata iz užičkog kraja. Radili su na trasi od Visokog do Sarajeva. Logor im je bio u Lješvi, a radili su na otkopu zemlje i izradi stopa u reci Bosni.

Tito sa brigadirima
Tito sa brigadirima

U ovom periodu kompletna fudbalska ekipa užičke „Slobode“ bili u radnom odnosu, odlučili su da svoj godišnji odmor provedu u Zenici, na izgradnji omladinske pruge. Pored udarničkog rada fudbaleri „Slobode“ odigrali su i nekoliko utakmica.

Kada je pruga završena u Sarajevu, 16. novembra 1947, održan je dan graditelja na kome je govorio Tito. Po povratku u Titovo Užice svim brigadama je bio priređen svečani doček.

Užičani su učestvovali u gradnji pruga Nikšić-Titograd, 1948; Doboj-Banja Luka 1951, pokazavši rezultate slične kao u izgradnji pruge Šamac-Sarajevo.