Užičke štamparije i štampa (prvi deo)

2521

Prve užičke štamparije se osnivaju osamdesetih godina 19. veka. Preteča svih štamparija je bila “Štamparski filijal”, koju je osnovala 1885. Zadruga štamparskih radnika iz Beograda. Do 1941. postojale su štamparije Lazara Trišića, Ljubomira Romanovića, Slavka Popovića, i štamparija Zdravka Miloševića.

U Štampariji štamparskih radnika, otvorene kao Filijala Beogradske zadruge štamparskih radnika, te 1885 su radili i prvi štamparski radnici Petar Stojanović i Ljubomir Crvenčanin, članovi družine tipografskih radnika u Beogradu, koji su došli u Užice da osniju štamparsku filijalu. Od 1. maja 1885. počeli su da štampaju prvi užički list “Zlatibor”. Štamparija je otišla pod stečaj 1887, kada je preuzima tipograf Lazar Trišić.

Kuća na Novoj pijaci gde su bile prve užičke štamparije
Kuća na Novoj pijaci gde su bile prve užičke štamparije

Prva užička štamparija svoj rad nastavlja kao “Štamparija i knjigoveznica Lazara Đ. Trišića” u kojoj je on bio urednik, izdavač i štampar. Obnavlja list “Zlatibor”, a 1894. Pokreće list “Užičanin” i štapa sve značajne užičke knjige do 1904. godine, neke povezuje u platno štampa na bezdrvnom papiru. Trišić je osnovao i knjižaru koja ima povlašćen status tokom 1904. i 1905. godine. Trišićeva štaparija se nalazila uz prostor užičkog “Stočnog pijaca” (novog), tu gde je danas ulaz u Gradsku kuću (opštinu). Dve godine posle smrti Trišića, 1907. godine, njegova žena učiteljica Draga prodala je Ljubomiru Romanoviću štamparske mašine i grafičku opremu.

Ljubomir Romanović je u Užice došao iz Ljubljane, gde je radio u štampariji “Zadružna tiskarna”. Posle kupovine štamparije u Užicu, ista nastavlja da radi u istoj zgradi kao Štamparija Ljubomira Romanovića. Posle 4 godine seli štampariju u zgradu preko ulice, jer se taj deo Užica ruši da bi se pravila zgrada Okruga. Tokom okupacije na tom placu, gde je bila prva užička štamparija, austrougarski okupatori uređuju omanji park sa teniskim terenom. Zgrada u kojoj je Romanović preselio štampariju kasnije će biti poznata i obeležena kao zgrada gde je 1941. bila prva partizanska štamparija. Stare štamparske mašine Ljubomir zamenjuje novom, savremenom Meglit mašinom, za koju je nabavio bogatu kolekciju slova i pribor za livenje valjaka. Danas se čuvaju u užičkom muzeju kao eksponat. Romanović je imao knjižaru sa povlašćenim statusom, sa štamparijom je radio sve do smrti 1946. godine, a posle njega, do nacionalizacije 1948. njegov sin Miodreg Romanović grafičar.

Zgrada na Lipi gde su bile štamparije Slavka Popovića i Zdravka Miloševića
Zgrada na Lipi gde su bile štamparije Slavka Popovića i Zdravka Miloševića

Štamparija i trgovina kancelariskim materijalom Slavka Popovića otvorena je 1904. godine. U njoj je štampan humorističko satirični list “Era” i “Oslobođenje” i neke od značajnih užičkih knjiga tog vremena. Popović je 1924. godine otvorio filijalu u Čačku, gde se preselio 1935. godine, nakon prodaje svoje štamparije Zdravku Miloševiću.

Štamparija Zdravka Miloševića je osnovana 1935. godine, kada je kupio mašine od štamparije Slavka Popovića, koja je bila na “Lipi”. On se nije bavio izdavaštvom, štampao je obrasce i poslovne knjige i prodavao ih u sopstvenoj knjižari, koja je imala povlašćeni status đačke knjižare. Oglašavao je da povezuje sve vrste knjiga u platnu, svili, plišu i koži i utiskuje orginalne zlatne natpise. Štamparija je 1941, u periodu od 24. septembra do 29. novembra, radila u sklopu partizanske štamparije. Tigl iz Miloševićeve štamparije sa dosta kancelarijskog materijala odneli su nemački vojnici 1944. godine. I ova užička štamparija je radila do nacionalizacije 1948. godine.

List "Užički odjek" br 1.
List “Užički odjek” br 1.

Posle 1945. godine u Užicu štamparsko izdavački posao duže od 50 godina je obavljala Štamparija „Dimitrije Tucović“. Od osamdesetih i devedesetih godina prisutne su štamparije “Rujno”, “Lapčević” i “Gutenberg”. Danas (2018.) u Užicu rade štamparije “Grafičar”, koju je 1985. godine osnovao Milovan Vulović. To je prva privatna posleratna štamparija u Užicu. Nastavlja tradiciju uglednih privatnih štamparija između dva rata – Ljubomira Romanovića i Zdravka Miloševića. U “Grafičaru” je i sada u upotrebi “Hajdelberg-tigl” iz štamparije Romanovića, spoj sa tradicijom kao sigurnim uporištem modernog razvoja. Tu su i “Grafos” Živana Kotličića, “Nikitović”, “Z-D Grafika”, “Grafart”, “Grafopromet”, “Bratis”, “Inprint” itd.

Usluge pripreme za štampu, osvetljavanja grafičkih filmova i digitalne štampe pružaju “Digital” Slobodana Kovačevića. Usluge digitalne i pojedinačne štampe na velikim formatima pružaju Grafički studio “Intro” Nemanje Njegoševića, “Pulsar” Stanimira Drobnjakovića, Studio “Apis” Radenka Radojčića itd.