Užički bodi-bilding, od Prlja, Nebojše do Jovice

3419
Prljo u vreme kad je bio neprikosnoveni šampion pozira na Rajskim
Prljo u vreme kad je bio neprikosnoveni šampion pozira na Rajskim

Sećam se da je bodi bilding počeo da bude popularan Užicu od polovine šezdesetih godina 20. veka. Izdvojio se Miodrag Prljević Prljo. Bio je više od 30 godina uspešan u bildingu. Sedmostruki državni prvak, tri puta predstavnik Jugoslavije na prvenstvima sveta, osnivač i trener Kluba atleske gimnastike “Sloboda” 1982. godine, kasnije 1992. “Puteva”. Kroz ova dva užička kluba atleske gimnatike je prošlo nekoliko stotina članova.

Na takmičenju u IFBB federaciji najuspešniji su bili: Suzana Popović i Milija Ječmenica, prvaci Balkana 1977; Đurđa Prljević, prvakinja Jugoslavije 1990; Boban Janjušević, juniorski prvak Jugoslavije 1992; i seniorska reprezentativka Verica Tomašević, Sanimir Stakić, Ivan Strugarević i Milan Mandić.

Od 1990. do 2003, radio je fitnes centar “AVH”, kasnije “Galaksija” i “Gladijator “ (NAVVA federacije) vlasnika Nebojše Dimitrijevića, vicešampiona Jugoslavije 1992. i drugoplasiranog u nacionalnom Kupu 1993. Od 1997. Nebojša je predsednik NAVVA za Srbiju, a od 2000. internacionalni sudija. Kao članovi te federacije Srbiju su na takmičenjima predstavljali Milka Sudarević i Jovica Savić, pobednici Balkanskog prvenstva 1998, i Mira Nikolić.

Slobodan pozira u Međaju
Slobodan pozira u Međaju

Bodi bilding klub “Halk”, osnovan je 2006, a od 2010. vlaništvo je ustanove “Veliki park”, u čijim prostorijama radi. Danas je najuspešniji Užičanin u bodi bildigu Slobodan Janković. Za deset godina napravio je od tela figuru, na kome mu već mnogi najpoznatiji svetski bildri zavide. Rođen je u Užicu 1990. godine. Atleskom gimnastikom je počeo da se bavi u srednjoj školi. Rekao je: “ Nisu mi išli sportovi sa loptom. Dok sam bio sasvim mali u časopisima sam video bildere i to me je zainteresovalo. Svidelo mi se to, jer sam od malih nogu voleo nešto da pravim. Najlepše je kada nešto napraviš na sebi. Kasnije sam dobio priliku da taj san ispunim i počeo sam da treniram sa sada pokojnim Miodragom Prljevićem, dok sam bio u srednjoj školi. Počeli smo da vežbamo u teretani na plaži. Treniram deset godina, a kada sam počeo, trener nije imao teretanu, koju je nekada držao u Hotelu „Zlatibor“. Krenuo sam da treniram sa njim rekreativno. Prljević me je uveo u teretanu i vodio mi svaki trening, govorio mi kako da vežbam, pazio da se ne povredim. On je poneo veliku zaslugu u svemu tome što sam postigao. Kasnije, kada sam to sve naučio, on se baš tada razboleo. To je bilo posle godinu i po do dve od našeg zajedničkog treniranja. “ Sedam godina je Slobodanu trebalo da nešto postigne i medalje i priznanja su počeli da stižu. Danas u Zemlji nema konkurenciju.