Užički Crveni krst (četvrti deo): Rad Doma za siročad, Garavci, priznanja i nagrade

1161
Deca iz Doma za siročad slikala se sa svojim dobrotvorima „Garavcima“ u Ložionici
Deca iz Doma za siročad slikala se sa svojim dobrotvorima „Garavcima“ u Ložionici

Početkom marta 1931. godine potvrđena su pravila užičkog Doma Crvenog Krsta, koja se odnose na prijem i otpust pitomaca, vaspitanje i osposobljavanje za samostalan život. Na kontrolu i primanje i otpuštanje osoblja. Po usvojenim pravilima, ustanova je imala zadatak da prikuplja i bira i izvodi na put najpre ratnu, ali i ostalu siročad. U Dom primaju siročad od 6 do 10 godina. Domom upravlja užički Oblasni odbor Crvenog Krsta preko upravnika, koji je sprovodio naloge i ideje užičkog Odbora. U dom su prvo primana sva deca, ali to se nije pokazalo dobro, pa su od marta 1934. godine primali samo mušku decu.

Vrbica, siročad u novim odelima. Poklon od Garavaca
Vrbica, siročad u novim odelima. Poklon od Garavaca

U to vreme radnici železničke Ložionice i Kolnice osnovali su humanitarno društvo “Garavac”, koje je posebno vodilo brigu o siročadi. Svake godine na pokladnu nedelju članovi ovoga društva su u varoši organizovali “maškare”, na kojima su skupljani prilozi sa siročad. Za “Vrbicu” su iz “Garavca” poklanjali “domcima” novu odeću i obuću. Članovi užičkog oblasnog odbora mogli su biti ponosni na svoj dobrotvorni rad, u kome su mnogi pronašli nadu i spas. Godine 1926. prota Stevan Bojović je postao član Glavnog odbora Crvenog Krsta, za svoj neprekidan humanitarni rad je i ranije dobio sva moguća odličja srpskoga Društva. Septembra 1929. dobija i najviše odličje belgijskog Crvenog Krsta – medalju 1. klase. Uz njih je za svoj humanitarni rad iz Užica dobilo odličja još 20 Užičana.

Domci u šetnji sa vaspitačicom
Domci u šetnji sa vaspitačicom

Društvo Crvenog krsta u Užicu je u usponu, što potvrđuje i činjenica da postaje i centar Oblasnog odbora, od 14 koliko ih je bilo u Kraljevini Jugoslaviji. Bilo je to veliko priznanje za širenje humanitarnih ideja i njihovo pretvaranje u dela, što je veoma vidljivo kada je podignut Dom ratne siročadi. Bila je to i potvrada sposobnosti da bude centar jedne veće oblasti, koja je uvedeena po novim pravilima društva. Odlukom glavne Skupštine od 1921. godine, delokrug rada srpskog društva Crvenog Krsta proširen je na celu teritoriju, pod naznakom Društvo Crvenog krsta
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije je Crveni Krst menjao ime, u zavisnosti od imena države u kojoj je postojao). U povećanoj i proširenoj državi povećane su i dužnosti Crvenog Krsta, što je zahtevalo izradu novih pravila društva.