Užičko, a poštansko

1600
Slična telefonska centrala bila je instalirana u pošti, koja je radila u kafani "Radulović" na Lipi (foto BT Heritage)
Slična telefonska centrala bila je instalirana u pošti, koja je radila u kafani “Radulović” na Lipi (foto BT Heritage)

Godine 1841, 17. jula, proradila je prva pošta u Užicu.
Tokom zime 1854/55 u Beogradu održan prvi telegrafski kurs, koji su mogli pohađati samo svršeni đaci Liceja.
1859. godine uspostavljene su telegrafske linije na sledećim pravcima: Smederevo – Požarevac, Beograd – Palež (Obrenovac) – Šabac – Loznica, Kragujevac – Čačak, Čačak – Despotovac – Užice.

1860.u Pošti Srbije zaposleno je 244 lica. Otvaraju se telegrafske štacije u Užicu, Loznici i Zaječaru.
Prvi telefon u Beogradu instaliran je 1883. godine, samo sedam godina posle Belovog pronalaska „aparata koji govori na daleko“. Prvi telefon je u Užicu zazvonio 1902. godine na opšte čuđenje Užičana.

U Beogradu prvi poštanski sandučići postavljeni su već 1863. godine. O tome je u „Novinama serbskim” objavljena vest “…radi olakšanja predavanja pisama na poštu beogradsku”. Prvi poštanski sandučići pojavili su se u Užicu 1912. Pošta je radila u kafani Radulovića na Lipi, tu u staraoj zgradi preko puta ulaska na pijac. Tada kod mosta Lipskoga potoka.

Srpski poštonoša iz 1912 godine (foto paluba.info)
Srpski poštonoša iz 1912 godine (foto paluba.info)

U to vreme u Užicu najpoznatiji poštar je bio Vuksanović, omiljen kod tadašnje užičke dece, koja su ga zvala čika Krsta i pratili ga dok je raznosio poštu na Žitnom pijacu i u Donjoj čaršiji, radujući se uputnicama za pakete koje su slali rođaci iz Beograda, u kojima je uvek za njih bilo satkiša.