Užičko dete sa Rosulja danas vrhunski srpski rok i džez gitarista

2080

“Volim svoj grad. Iako sam u Beogradu više od pola svog života, i dalje, kada me pitaju odakle sam, kažem „iz Užica“. Mnoge zanimljive stvari o Užicu sam čuo od Beograđana ili stoje negde u nekoj priči, kao nezapisana činjenica. Dosta sam putovao ovih godina, a u poslednje vreme retko dolazim, jer mi obaveze ne dozvoljavaju ni da doručkujem na miru, a kamoli da putujem iz zadovoljstva. Postoje slični gradovi u SFRJ, kao što je recimo Trebinje ili Mostar, ali nijedan kao Užice. Mali grad sa velikom dušom, istorijom i kulturom. Nadam se da ću jednog dana biti u mogućnosti da učinim nešto dobro za Užice u samom gradu. Voleo bih da jednog dana zaslužim penziju ili da napravim poslovnu konstrukciju, koja bi mi omogućila da preživim tamo. Hteo bih da mogu da se vratim, da berem reduše, idem u Stapare i pecam pastrmke…” – Mladen Pecović

Mladen na promociji svog albuma (foto Metropolis Music)
Mladen na promociji svog albuma (foto Metropolis Music)

Pecovića je malo u Srbiji. Ima ih u Užicu i u Beogradu i nešto u Crnoj Gori. Užički Pecovići su stara porodica sa Rosulja. Braća Pecović, Živojin i Dragomir, bili su poznati u Užicu po limarsko-bravarskoj radnji na Megdanu. Dragomirova deca su Mirjana, udata Lazović, živi u Sevojni, a Jovan je nekada poznati tonac “Peca” iz Radio Užica. Živojinova deca su pokojni Branislav i Milovan, koji i danas živi na Rosuljma. Milovan Pecović ima sina Miroslava i unuka Mladena Pecovića, koji je jedan od najboljih srpskih rok i džez gitarista. Miroslav iz drugog braka ima ćerke Ankicu i Danicu Pecović. Pecovićima je 2013. godine izgorela u požaru stara kuća na Rosuljama, pravljena sredinom 19. veka, kada su izgorele i brojne porodične fotografije. Pisaću još u budućnosti o poznatoj porodici Pecovićima sa Rosulja, a sada ću se posvetiti njihovom danas najpoznatijem članu, gitaristi Mladenu Pecoviću.

Mladenov prvi album (foto Metropolis Music)
Mladenov prvi album (foto Metropolis Music)

Rođen je u Užicu 1982. godine. Kada je počeo da svira gitaru imao je 15. godina. U Beogradu je završio Muzičku školu Stanković, džez gitaru kod profesora Danila Karamarkovića. Mladen je učio i od profesora klasične muzike i od džez muzičara, U školi je vladala takva atmosfera i program nastave je bio kao sastavljeni teoretski i vokalno instrumentalni odsek. Kontrapunkt mu je predavao čovek koji je dobio nekoliko nagrada na svetskim takmičenjima kompozitora. – “Kada bi nam pregledao zadatke (kao zadatak iz matematike), imao je običaj da ih preslušava u sebi, čitajući note koje smo ispisali i komentarišući šta mu lepo zvuči. Pred nas se postavljao izazov da čak ni to ne radimo samo zanatski, već da se potrudimo da učinimo nešto pametno i lepo. Takođe, imao sam i tu sreću da imam drugara, Vuka Parđovskog, koji je bio učenik Borislava Mitića i koji me je uveo u sistematiku rok gitare. Vreme provedeno u Stankoviću tih godina… ne bih mogao da zamislim ništa što bi ga zamenilo. Ako bih pisao program za školovanje, pokušao bih da repliciram to što se tada tamo dešavalo.”

O svojim gitarističkim početcima jednom prilikom Mladen je rekao: “Gitara je našla mene. Kao dete sam želeo da sviram violinu, a to je tada bilo komplikovano u mom gradu. Išao sam na časove klasične gitare nekoliko godina, ali tek sa električnom gitarom se desila magija pri prvom susretu. Desilo se da sam na TV-u čuo Gerija Mura kako svira, kako mu gitara “peva” i bio “odnet” sa ovog sveta! Pomislio sam – to je to, i ja ovo želim – hoću da sviram.”

Mladen nastupa (foto Metropolis Music)
Mladen nastupa (foto Metropolis Music)

I svirao je, dok je išao u srednju školu u školskim grupama. Bio je zapažen, pozvan je u Big Bend muzičke omladine. Predstavljan je na nastupima svojih profesora. Kasnije je nastupao je sa RTS-ovim Big Bendom i Beogradskom Filharmonijom. Nastupao je i sarađivao i sa mnogim vrsnim izvođačima i umetnicima. Osvojio je prva mesta na Guitar Art festivalu u Beogradu, u kategoriji etno gitare, i Omiš Guitar Fest-u, u kategoriji električna gitara. Svoju veliku želju je ostvario ove 2018, 1. februara, kada je objavio prvi album, sa 11 autorskih instrumentalnih numera. Na njemu Mladen dokazuje svoju tvrdnju: “Električna gitara je čaroban instrument, upotrebljen kako treba je izražajan kao violina, drag kao flauta, moćan kao trombon i koristan kao klavir.” To se može čuti na prvom Pecovićevom albumu. On kao nekakav čarobnjak vlada gitarom, nameće sopstveno shvaćanje muzike iz duše nama slušaocima.

Mladen Pecović, ponos nas Užičana koji slušamo rok i džez muziku, rekao je: “Da, album je najzad izašao, i zvuči svetski, a ništa manje od toga ne bih prihvatio. Album je veliki projekat. S obzirom na to da se radi o nekomercijalnoj, instrumentalnoj muzici, o nečemu što se radi u slobodno vreme, uglavnom o ličnom trošku i entuzijazmu uskog kruga prijatelja i saradnika, presrećan sam što se to desilo”. Sada mu je najveća želja da radi filmsku muziku…