Žrtva partizanskog napada

1358

U periodu između dva rata, zahvaljujući svojim velikim ratnim zaslugama, političkom angažovanju, društvenom i kulturnom pregalaštvu, Radomir Mićić se svrstao u red najuglednijih žitelja Rožanstva.

Rođen je 1885. godine u braku zemljoradnika Jovana i Zlate, rođene Dabić iz Alinog Potoka. Već u šestoj godini umire mu otac i od tada je prepušten da ga drugi uzdižu i vaspitavaju.

Mićić J. Radomir
Mićić J. Radomir

Radomir Mićić je učesnik Balkanskih i Prvog svetskog rata u kojima se istakao hrabrošću i disciplinom u svim borbama svoje jedinice, IV pešadijskom puku, za šta je bio odlikovan Srebrnim vojničkim ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima, a za vernost otadžbini dobio je Albansku spomenicu. Istovremeno sticao je i nove činove, pa je iz rata izašao kao rezervni pešadijski kapetan prve klase.

Ženio se tri puta, prva supruga Jelenka Virić bila je iz Krive Reke, Miljka Mićić iz Rožanstva i Mileva Bisić iz Čajetine. Imao je dvanaestoro dece, četiri sina: Jovana, Ivana, Mladena i Ljubivoja i osam kćeri: Dunju, Krstinu, Draginju, Milosavu, Desanku, Anku, Slavku i Stanu.

U periodu između ratova, posebno u prvoj deceniji, Radomir je bio pouzdan oslonac radikalne stranke i vodeći političar u svom selu. Na prvim poratnim opštinskim izborima, 1920. godine, ubedljivo je pobedio demokratskog kandidata i postao predsediik rožanske opštine. Pobede je izborio i u dva naredna izborna nadmetanja, 1923. i 1926. godine. Mićićeva nepuna dekada vođenja opštine ispunjena je brojnim i značajnim radovima na privrednom i kulturnom uzdizanju sela, posebne zasluge pripadaju mu za podizanje škole i osnivanje zemljoradničke zadruge.

Došao je novi rat, zemlju su ponovo okupirale vojske protiv kojih se Radomir borio sedam godina. Dva pokreta počinju borbu za oslobođenje i vode žestoku kampanju da pridobiju što veći broj pristalica. Za nosioca Karađorđeve zvezde nema dileme kome će pristupiti, dobro je znao kome je položio zakletvu na vernost. Izabran je za komandanta kraljeve vojske u otadžbini u svome selu. Sa tridesetak mladića svoje čete koja je bila u fazi formiranja, 20. septembra 1941. godine preuzima u Užicu oružje i municiju zaostalu posle nemačkog povlačenja iz grada. U Rožanetvu je borcima podelio puške, uz napomenu da se na njegov poziv okupe i zajedno krenu u borbu protiv okupatora.

Međutim, partizanska komanda u Čajetini je 28. septembra izdala tajnu naredbu da se oružje u Rožanstvu i Alinom Potoku oduzme. Tokom noći uputila je patrole, koje će taj zadatak izvršiti. U neželjenu posetu kapetanu Mićiću poslata je čitava desetina predvođena Rađenom Simovićem, koja je opkolila kuću, pozvala starog ratnika da otvori vrata i preda oružje. Odgovor je glasio da u to doba noći vrata nije otvarao ni hajducima. Grupa se pripremala da otvori vatru i provali u kuću. Radenko je pucao i ubio jednog napadača, ali posle nasilne provale i on je postao žrtva noćnog prepada. Sutradan su se partizani ponovo pojavili i uzeli pušku, pištolj, sablju i Karađorđevu zvezdu.