Mnogo toga o Užičkom Buaru i njegovim stanovnicima

3291

Prvo da se vratimo u prošlost Buara ili pre „Buhara“, koje ne bi trebalo da ima veze sa buvama, ali ko će ga znati… Pogledajmo u neke stare knjige – „Užička Crna Gora“ Ljube Pavlovića i u „Srpski etnografski zbornik, koji je objavljen 1925. A ima i novijih, gde se Buar pominje. U njima piše da arheološka istraživanja na Buarskoj Gradini ukazuju da je ovde postojalo naselje u mlađem neolitu, dok starijih tragova ima i u donjem delu sela. Buarska Gradina je nekoliko kilometara severozapadno od Užica, na platou teško dostupne strane gradskog uzvišenja u Buaru. Prilikom rekonstrukcije terena 1958. godine, nađeni su delovi keramike, kao i koštani i kameni artifakti iz novijeg kamenog doba.

Buar
Buar

U turskom katastarskom popisu iz 1476. pominje se kao seko Koščica. Stanovništvo je doseljeno tokom 19. veka najpre iz Hercegovine.
– Buhar je niz užičku Košticu, koja ispod Grada pada u Đetinju. Koštica izvire u Čakovini na Jelovoj Gori i od njenog izvora pa do Užica rastureno je selo Buhar. Iznad Koštice sa zapadne strane diže se visoka jelovska kosa Sinjevac, koji se u donjem delu završava prosečenom tablom od trijaskih krečnjaka i prestaje sa Sklopovima na Đetinji. Pod ovom tablom je užička Turica i buharski Sinjevac, oboje najplodniji krajevi ovog sela. Dokle je zapadna strana Koštice jednostavna bez potoka i jakih izvora, samo pri dnu prosečena staparskim rečicama i Sinjevcem, koji u Turici pada u Đetinju, dotle je istočna strana sva izlomljena.

Užička sela Tatinac i Duboko su šumska sela, a Buhar je na sve strane golo selo, sa vrlo malo zabrana po Siljevcu i Koštici. Buhar je brdsko selo, ali sa dosta zemlje za obrađivanje. Kako je sa Gostinicom ušlo duboko u Jelovu Goru, ima planinskih zakosa, ispusta i zemlje za obdelavanje. Stariji deo sela je pod Čakovinom i pri izvoru Koštice.

Buhar je staro selo sa dosta tragova starih naselja po Koštici. Blizina Užica činila je da je selo, preko koga je godinama išao najpodesniji i najkraći put za Valjevo, bilo naseljeno i da su ta naselja bila u vezi sa užičkim stanovništvom. Užički Turci, kad ih je bilo, i Srbi nastojali su da se ovo plodno i prostrano selo naseli i da se time jače obezbedi prolaz ljudstvu i trgovini. Nema porodice u selu, koja pre 80 godina nije imala u Užicu svoga predstavnika i koja nije bila sa tom kućom u vezi. Kod mnogih se ta veza nije ni dan danas izgubila.

Desankina česma (foto Turistička organizacija Užica)
Desankina česma (foto Turistička organizacija Užica)

Najstarije porodice od pre 150 godina su: Basurovići na Čakovini, stara užička porodica, u Užicu se izgubila, u Valjevu obnovila i dalje odselila. Basurovići su od Severova, ranije od Kolašina, ima ih 6 kuća, slave Nikoljdan. Mićovići (Ivanovići) su dalje od Basurovića, opet stara užička porodica doseljena iz Grahova u Jablanicu preko Uvca i ovde sišla prvo u Užice, pa se tek posle uspela u Buhar i do Stapara, ima ih 8 kuća, slave Đurđevdan. Stevanovići su uz Mićoviće i u Jelovoj Gori su od starih porodica mnogo raseljenih, došli iz istog mesta kao i Mićovići, ima ih 5 kuća, slave Aranđelovdan. Gmizovići i današnja užička porodica došla je iz Jablanice u Starom Vlahu i naseljena istočno od Basura, ima ih dve kuće, slave Nikoljdan. Polimci su pod Basurima niz Košticu, došli preko Užica iz Rutoši i Krnjače, ima ih 6 kuća, slave Lazarevdan.

Poznije doseljene porodice su: Vranići su u planini, nekada hajdučka porodica iz Vrana, zaseoka sela Skržuti, ima ih 7 kuća, slave Alimpijevdan. Bogdanovići su stara činovnička i užička porodica, doseljene iz Pješivaca, ima ih dve kuće, slave Začeće Sv. Jovana. Kurkenići (Kurćenići) su stara užička porodica, doseljena iz Kamene Gore, naseljeni u planini, ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan. Bajčetići su od Skržuti, u sredini sela, ima ih 3 kuća, slave Jovandan. Đerići do Bajčetića su iz Sevdova, ima ih 5 kuća, slave Đurđic. Hadžići su pod Gmizovićima i doseljeni su iz Drežnika, ima ih 5 kuća, slave Đurđic. Cvetkovići, između Basura i Ivanovića, su iz Vrana (deo Skržuti), ima ih 3 kuće, slave Nikoljdan. Još poznije doseljene porodice su: Ristovići u Sinjevcu, doseljeni iz Negbina, ima ih 7 kuća, slave Đurđevdan. Ristovići drugi su ispod Gmizovića i u Hadžićima, doseljeni iz Kačera, ima ih 3 kuće, slave Nikoljdan.Neagići su iz Drijena u Kačeru, ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan. Paunovići su u Đerićima, došli iz Negbina, ima ih 4 kuće, slave Nikoljdan. Kusturići su iz Slatine kod Priboja i ispod Vranića. Ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan. Jošići su iz Kremana, kuće su im u vrhu sela u Ivanovićima, ima ih 5 kuća, slave Sv. Vrače. Spasojevići su po dnu sela, doseljeni iz Bioske, ima ih 3 kuće, slave Nikoljdan. Gavrilovići su do prethodnih, doseljeni isto iz Bioske, ima ih dve kuće, slave Markovdan. Đokići su do Siljevca, iz Kremana su od Jankovića, ima ih 5 kuća, slave Đurđevdan. Čelikovići su po dnu sela, doseljeni iz Zaovina, ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan. Karaklajići su od ovih iz Zaovina, ima ih 4 kuće, slave Nikoljdan. Kremići su takođe iz Zaovina, ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan. Cerovići su iz Tušine, staru svešteničku porodicu doselio neki pop u Užice i ovde, ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan.

Jedno od onih domaćinstava i vikendica kao iz bajke
Jedno od onih domaćinstava i vikendica kao iz bajke

Vukomanovići su u Siljevcu, doseljeni iz Branežaca, ima ih 3 kuće, slave Aranđelovdan. Panići su u Siljevcu, doseljeni iz Vraneši, ima ih 3 kuće, slave Nikoljdan. Đurđevići su u Hadžićima, doseljeni izu Sedobra kod Prijepolja, ima ih 3 kuće, slave Aranđelovan. Najnoviji doseljenici, došli posle 1878. godine su. Đurovići su nad Užicem do Belog Groba, doseljeni iz Pješivaca, ima ih 3 kuće, slave Začeće Sv. Jovana. Obućine su iz Stapara, jedna kuća, slave Jovanjdan. Dabići su iz Alijinog Potoka, jedna kuća, slave Nikoljdan. Ostojići su iz Vraneši, jedna kuća, slave Đurđevdan. Radovanovići su iz Željina, jedna kuća, slave Pantelijevdan. Đurići su iz Ljubanja, jedna kuća, slave Nikoljdan. Jelići su u planini, doseljeni iz Rutoši, jedna kuća, slave Aranđelovdan. Radovanovići drugi su u Basurima, doseljeni iz Krnjače, jedna kuća, slave Đurđevdan. U Buharu je 124 kuće od 34 porodica.

Ako vam je ovo vraćanje u Buarsku pošlost pomoglo da nešto saznate o vašem poreklu ili poreklu vaših poznanika dobro je. Vratimo se u buarsku blisku prošlost i sadašnjost. Buar je selo pre naselje severozapadno od Užica, na severu se graniči sa selima Gostinica i Duboko, na zapadu su Volujac, Sinjevac, a tu je i klisura Đetinje. Na severoistočnoj i istočnoj strani je užičko gradsko naselje Gluvaći, pa Ibiševo Guvno, Klisura i Pora, a na jugu Turica. Centralni deo Buara prostire se na masivnoj planinskoj kosi Jelove gore.

Do zgrade Mesne zajednice Buar vode četiri puta iz Užica. Uobičajan je preko Pore, za koji svi znaju, jer je glavna saobraćajnica za Jelovu Goru. Drugi put je preko Belog groblja, Ibiševo Guvno, pa Buar. Sledeća dva vode iz Gluvaća, jedan je i najkraći put Ratarskom ulicom uzbrdo… Sredinom sela protiče Duboki potok, koji izvire ispod Čakovine. Centar sela je nekada bio na Čakovini. Tu je pred Drugi svetski rat sagrađena opštinska sudnica , sedište Buarske opštine. U blizini je česma „Samardžinac“, koju je 1934. godine obnovio beogradski trgovac Kosta Mijatović, rodom iz Buara. Užičani je više znaju kao „Desankinu Česmu“, po imenu njegove kćeri.

U Buaru na Šehovom brdu, na 832 metra, nalazi se Radarski centar.

Najveći deo nekadašnjeg centra Buara je na Čakovini , gde se nalazi osnovna škola, zadružni dom i crkva pripada Mesnoj zajednici Gostinica, dok je sedište MZ Buar izmešteno na tzv. „Buarsku carinu“, zgradu nekadašnjeg narodnog odbora buarske opštine.

Na jednoj od pešačkih staza na Jelovoj Gori
Na jednoj od pešačkih staza na Jelovoj Gori

Buarska osnovna škola je otvorena 1909. u Užicu za decu sela Buar, Duboko i Tatinac. Radila je do 1914. u zakupljenoj zgradi. Prvi učitelj je bio Ivan Nikolić. Posle Prvog svetskog rata radila je u kafani „Orlovac“ u Dečanskoj učici do 1924. Kada buarska opština nije platila zakup prema školi, đaci su razmešteni u odeljenja Prve osnovne škole Kralj Petar Drugi. Upravitelj Ranko Aleksić zahtevao je 1929. od Ministarstva prosvete da deca bivše Buarske škole ne pohađaju nastavu na vreme zbog udaljenosti, a i da može doći do zaraze zbog nedostatka u njihovoj higijeni. Tako je Buarskoj opštini naređeno da podigne posebnu školsku zgradu. Uzimali su pod zakup zgradu preko puta bioskopa „Koloseum“. Ta škola je radila do 1954. godine, kada su deca iz Buara ponovo krenula u Prvu osnovnu školu, sada „Andrija Đurović“. Danas deca iz Buara pohađaju četvorogodišnju osnovnu školu u MZ Gostinica…

Danas u Buaru, koji je više gradsko naselje nego selo, živi više od 1000 stanovnika u 330 domaćinstava. Buarci imaju seosku slavu koju slave, Spasovdan.

U blizini, na Jelovoj gori, je centar turističkih i ugostiteljskih objekata motel, odmaralište Ministarstva unutrašnjih poslova, koji se nalazi na zaravni, ispod Zborišta, gde su i mnogobrojne vikendice. Jelova gora je planinska lepotica, bogata i raznovrsna lovnom divljači. Najbrojnije su srne, a ima i lisica, zečeva, kuna, jazavaca i raznovrsnih šumskih ptica. Dobro je da Jelova gora još uvek nije dovoljno poznato izletište, iako je bez sumnje bogata prelepim pejzažima. Skladno ukomponovana livadska prostranstva, živopisni proplanci i šume, lepota neokrnjene prirode i čist planinski vazduh privukle su akadimika, pisca, poznatog Užičanina, Ljubu Simovića da u ovoj prirodnoj lepoti provodi dosta vremena. U Buaru može se doživeti dosta toga od ove planinske lepotica na čijim se padinama nalazi. Buarci danas izdvajaju svoju veštinu pečenja dobre rakije šljivovice.