Anina šetnja Jelovogorskim šumama

285

Pogledaj, šuma se budi

i stavlja zeleni šal,

a ptice se već spremaju

za prvi prolećni bal.

Anina šetnja Jelovogorskim šumama

Kad god se Ana uželi mira i tišine, zvukova, boja, mirisa i dodira prirode spakuje svoj ranac, stavi ga na leđa i lagano krene u šetnju šumom, uskim puteljkom koji vijuga između visokih stabala obraslih mahovinom i niskog grmlja. Koračajući tom krivudavom, ljudskim nogama utabanom šumskom stazom oko sebe može da vidi samo čistoću, svežinu i beskrajnu lepotu šumskog prostranstva.

S leve i desne strane puteljka ponosno stoje izborna stabla hrasta iz čijih starih i debelih grana niču nove glatke grančice prekrivene sitnim zelenim listovima. Puteljak na jednom delu preseca bistri šumski potočić koji kroz osunčani proplanak nestaje duboko u šumi. U sred proplanka usamljeno stoji drvo sa velikom krunastom krošnjom, puno lišća i sitnih belih cvetova, a na krajevima proplanka grmovi leske prepuni lešnika odevenih u svoje zelene košuljice. Žubor potoka nadjačava veseli cvrkut ptica, a negde u daljini se čuje kako detlić svojim kljunjom udara u drvo tražeći gusenice i larve.

Hrastova šuma polako prelazi u bukovu u kojoj među sivim i debelim bukovim stablima, bez nabora i pukotina štrče visoke breze i uska stabla gorskog jasena. Iako nema ni trunke vetra listovi breze nežno trepere obasjani suncem. Dodirujući ih svojim prstima čini joj se da osećaa njihov život i da čujem kako životni sokovi žubore u njihovim bezbrojnim tankim žilicama. Uz jedno stablo spretno se penje mala siva veverica. Njeno vitko telo i gusti rep brzo su nestali u moru zelenog lišća. Koračajući dalje, šuma postaje sve gušća i nepreglednija. Drveće se diže visoko u nebo, a oko njega raste nisko bodljikavo žbunje. Sunčevi zraci se teško probijaju kroz gustu krošnju i ne dopiru do zemlje, tako da je ona vlažna i sa nje se svuda okolo širi miris trulog lišća koje je prekriva. Ispod jednog drveta čije je dno obraslo mahovinom vire bele pečurke, na velikom trulom listu odmara se kišna glista, a malo dalje od njih u plitkoj rupi leži jež sa nakostešenim bodljama. Puteljak se polako širi i prelazi u šumsku stazu oko koje drveće nije tako zbijeno, a niskog rastinja gotovo i nema. Između hrastova i bukvi su stabla divljih krušaka i graba koja obavijaju trnovite grančice divlje kupine. Na samom izlazu iz šume, staza se spaja sa pokošenom livadom. Miris šume pomešan sa mirisom tek pokošene trave širi se oko nje dajući poseban pečat tom prelepom šumskom pejzažu.

Šuma je dragulj prirode. Ona je raj za biljke, životinje i čoveka, mesto na kome je priroda čista i neokaljana i svaka Anina šetnja kroz nju predstavlja pravi doživljaj i nezaboravno iskustvo.